Jožina škola darovitima na dar

„Dober si ti, Joža“, reći će Janica Labudan u Babajinoj Brezi Joži Svetomu, liku koji razlikuje filmsku adaptaciju od literarnog predloška, a ta uloga barda hrvatskoga glumišta Fabijana Šovagovića poveznica nam je s jednim drugim svetim Jožom: onim koliko svehrvatskim toliko i samoborskim i novaljskim i novigradskim. Eto, utjecaj je to duha vedrine, smijeha i zabave Josipa Prudeusa u jedinstvenoj Školi stvaralaštva u koju se utkivao više od 40 godina svojega iznimna, ali i duboko tragična životnoga puta pogođena najtežim gubicima. Dobitnik je i Papina priznanja za 50 godina ministriranja, što nam dopušta i sveti atribut. A ako je svet i posvećen, i to radu s djecom na najbolji mogući način, onda je Joža pravi ključ za iskaz o školi koja je darovitoj novigradskoj djeci – na dar. Tim više što je toj Školi stvaralaštva polustoljetni jubilej.

Radost i smijeh na sedmodnevnom radioničkom programu za (potencijalno) darovitu djecu

Riječ je o sedmodnevnom radioničkom programu za potencijalno darovitu i darovitu djecu u jezično-umjetničkom području s jednom krovnom temom stvaranja. U 20-ak radionica 300 osnovnoškolaca i 30 srednjoškolaca iz cijele RH, osim u školi domaćinu OŠ-SE Rivarela Novigrad, obližnjoj plaži i Hotelu Laguna, stvaraju radove koje predstavljaju u crkvi sv. Pelagija i na zatvaranju u Centru za manifestacije i kulturu Novigrad‑Cittanova. U CMIK-u je ove godine Cirkuska radionica bila apsolutni hit, a na koncertu je bilo dirljivo vidjeti kako Mirjana Žužić sa svojim djetetom voditeljicom Doris dirigira zborom. Dojmljivo su otpjevane i Ave Maria i Skini masku s krila ptice, pjesma posvećena studentici Petri, nekoć isto novigradskom djetetu, koja je nedavno na javnoj televiziji otkrila svoje mentalne borbe i gluhost sustava za dijagnostiku mentalnog stanja mladih. Naime ovogodišnja je tema Kad jesmo i kad nismo usmjerena baš na mentalno zdravlje.

Jedina škola u koju se bježi

Iznenađujuće je koliko se malo zna o Novigradskom proljeću, mada je riječ o državnoj razini susreta prema AZOO-ovu Katalogu natjecanja i smotri, i to s atributom europske točke darovitosti. Frustrirajuće je da je u školama, koje bi trebale biti na braniku humanoga, slobodnog, autentičnog i radosnoga odrastanja, ono i dalje nepoznanica i da mnogi dječji talenti ne dobiju šansu sudjelovati samo zato što se po školama za to ne zna. Ta ja sam Novigradsko proljeće stavila čak i u svoj udžbenik za 6. razred! A djeca? Na rastanku plaču, uvijek se žele vratiti i žive od Novigrada do Novigrada, a osmaši biraju čak i srednje škole po ključu novigradske prijave. Najbolje je rekao učenik iz Gunje: „Novigradsko proljeće jedina je škola u koju se bježi.“

Novigradski zbornici

Na stranicama DPHJ-a i Jezerokuta (JJG-a) postoje dva mrežna zbornika o Novigradskom proljeću. Oba su posvećena Josipima: Krug (2024) filmskom pedagogu Kruniću, a Svemir novigradski (2023) Prudeusu, spiritusu movensu svih Škola stvaralaštva. I danas kad novi proljećari pitaju: „A tko je taj Joža?“ – jer ta se energija dobra duha još osjeća, od Listopada u Novalji 1974. do Novigrada danas – neka pregledaju Vremeplov na www.novigradsko-proljece.com, a možda i prelistaju Jožin zbornik Svemir. Jer Josip je Prudeus svemir u dječjim očima najbolje poznavao. „Dober si ti, Joža.“ Jesi.