Grofica Marica – konac koji djelo krasi

Operetom Grofica Marica HNK u Osijeku završio je premijerni niz svoje 119. kazališne sezone. Redatelj Damir Lončar uspješno je postavio tradicionalnu režiju, uravnoteženu u spoju pjevanja, glume i plesa, a nadograđenu dobrim humorom. Vlastite i impresije nekolicine publike nakon odgledane premijere i reprize mogle bi se sažeti izrekom o koncu i djelu. Grofica Marica konac je koji krasi ovogodišnji premijerni niz.

Solisti, glumci, zbor i orkestar – kao srž predstave – odradili su izvrstan posao / Snimio Kristijan Cimer

Da ostanemo kod konaca, sada u sasvim drugom značenju, prvo treba spomenuti kostimografiju i scenografiju (Neven Mihić), jer o njima ovisi kako će ono krucijalno, interpretacija glazbe, teksta i pokreta, biti oblikovano u cjelovito glazbeno-scensko djelo. Scenografija i svjetlo (Tomislav Kobia) osječke Grofice u pravom su ladanjskom stilu, s ugodnim bojama, te podsjećaju na mađarsko selo (dominiraju različiti tonovi zelene, crvene i bijele boje), skladno su i proporcionalno osmišljeni te pozivaju na uživljavanje u srži predstave. Stube i podesti na pozornici redatelju i koreografu omogućili su da pjevače i glumce razigraju cijelom širinom i dubinom kazališne scene. Zaokruženost vizualnog identiteta predstave postignuta je eklektičnim stilom kostimografije u kojemu se spajaju stil art décoa i folklorni elementi u skladu s mjestom i vremenom radnje. Takvim je lijepim, ugodnim za gledanje i nadasve zanimljivim vizualima ovijena jezgra osječke Grofice.

Solisti, glumci, zbor i orkestar – kao srž predstave – odradili su izvrstan posao. Važno je napomenuti kako su osim gošće na premijeri, koja je pjevala naslovnu ulogu, Groficu Maricu uprizorili članovi ansambla osječkog HNK. Uzmemo li u obzir da je i dirigent Krešimir Batinić Osječanin sa zagrebačkom adresom, možemo reći kako je ovu predstavu u cjelini iznjedrio osječki ansambl. Orkestar i solist na cimbalu Michael Kurina kompaktnim i finim zvukom uvjerljivo su svirali, pa smo mogli uživati u spektru dinamičkih i agogičkih varijacija lijepoga ukupnog zvučanja. Dobra suradnja dirigenta Batinića i ansambla rezultirala je stabilnom glazbenom potporom solističkim i zborskim rolama.

U naslovnoj ulozi imali smo priliku čuti Miju Domaćina Topalušić (jedina gostujuća umjetnica) i Ivanu Medić. Obje su ostvarile iznimno kvalitetno uprizorenje i pokazale pjevačko-glumačku stabilnost i profesionalizam, a njihova gluma i kretanje po sceni svakim su pojavljivanjem bili ujednačeni, obavijeni šarmom te odmjerenošću noblesse lika grofice. Mia Domaćina Topalušić ima jako lijep glas i solidnu tehniku pjevanja, ali ipak će morati raditi na dikciji i artikulaciji teksta, jer je njezina uloga prečesto bila nerazumljiva što je kvarilo ukupan dojam. Za razliku od nje, Ivana Medić s lakoćom je pjevala, plesala i govorila svoju rolu, pa pomalo čudi odabir debitantice u naslovnoj roli za premijernu postavu. U ulozi grofa Tassila bili su Igor Krišto i Matic Zakonjšek. Dvije različite pjevačke osobnosti i načini izričaja: Krišto izuzetno jak i sugestivan glumački, s odličnim pianima, a Zakonjšek nešto manje upečatljiv glumački, ali sjajan vokalno, svakako potpuno drukčijeg pjevačkog senzibiliteta.

Veselje i šarm cijele predstave poprilično ovisi o liku baruna Zsupána Kolomana. Premijernu izvedbu pjevao je i glumio Robert Adamček, a repriznu Domagoj Pintarić. Adamček, zanimljiv i duhovit, a pokretom i izgovorom uvjerljiv, te pjevački stabilan, što nije bilo lako postići, jer je većina brojeva koje je pjevao bila uz plesanje. Po količini smijeha koja se iz publike čula tijekom premijere, a nedostajala je kod reprizne izvedbe, lako se izvuku zaključci. Iznenađenje je bila Andrea Pajić Ružić u ulozi Lise koja se profilirala u zanimljivu pjevačku i glumačku osobnost pa i u budućim sezonama možemo računati na njezina kvalitetna ostvarenja. Alternacija Jana Pogrmilović Jelečki glumački je bila nešto manje uvjerljiva, ali je pjevački bila sigurna partnerica Domagoju Pintariću. Lik koji nema alternaciju, grofa Dragomira Populescua, maštovito je iznio Blaž Galojlić. Izvrsni glumci, posebno Vjekoslav Janković kao Čeko, grofičin vjerni sluga, Petra B. Blašković kao Kneginja Božena Cuddenstein te Dominik Karaula kao Wurzinger, Boženin lakaj, dodatno su razigrali i dinamizirali radnju.

Groficu Maricu valja preporučiti svima, ne samo zato što ova opereta suptilno podsjeća na bezvremenske vrijednosti ljubavi, ljudskog dostojanstva i poštenja – stupove ljudskosti, nego i zbog izvođačkih kvaliteta cjelokupnog ansambla.