Eksplozija usijane retorte

Pojava Olivera Frljića u bilo kojem hrvatskom, ali i europskom kazalištu, uvijek za sobom povlači velika očekivanja. Kada je riječ o angažiranom političkom kazalištu naš nedvojbeno najistaknutiji redatelj ostvario je niz antologijskih naslova, brojne od njih izvan Hrvatske, osobito u posljednjih desetak godina.

Prije tri godine, također u ZKM-u, imali smo prilike gledati izvrsnu režiju Braće Karamazovih Dostojevskoga. Ovog se puta odlučio također na klasik, sada dramski, Millerove Vještice iz Salema (The Crucible). Originalni engleski naslov možda i točnije ocrtava kako atmosferu drame tako i trenutnu atmosferu u Hrvatskoj kada su u pitanju predstave Olivera Frljića: riječ crucible naime označava i retortu, posudu za provođenje različitih pokusa i izazivanje kemijskih reakcija, otpornu na visoke temperature.

Nikolina Prkačin odlično se snašla u zahtjevnoj ulozi Abigail Williams / Snimila Jelena Janković / ZKM

Napisana 1953. kao piščev odgovor na kolektivnu histeriju koju je stvorio makartizam u Americi, drama The Crucible Arthura Millera postala je simbolom govora o društvenoj i državnoj represiji, jer se isti mehanizmi perpetuiraju na identičan način tijekom čitave naše povijesti, a žive i danas. Tako je, u svijetu prepunom otvorenih ratova, genocida, novih holokausta, kapitalističkog neofeudalizma, svijetu u kojem je Donald Trump predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a u Hrvatskoj se domoljublje mjeri dvojbenim parametrima, izbor ovog teksta potpuno razumljiv.

Ovaj put Frljić nije u potpunosti kao autor i redatelj ispunio scensko zbivanje svojim prepoznatljivim izvedbenim jezikom kojemu je predložak samo polazište za vlastiti autorski rad. Provlači liniju priče iz Salema, dakle iz Millerove drame, u kojoj odlična Nikolina Prkačin igra Abigail Williams, a Ugo Korani Johna Proctora. Naglasak je na prikazivanju represivnog puritanizma u koji Frljić, očekivano, učitava mehanizam Katoličke crkve, iz prošlosti, s aluzijama na njezinu sadašnjost. Naslovni ženski lik Abigail Williams adaptacija Olivera Frljića i dramaturga predstave Marina Lisjaka vraća izvornim podacima o povijesnom događaju iz Salema, prema kojemu je djevojčica Abigail Williams imala samo 11 godina, dok ju je Arthur Miller „postarao“, pretvorivši je u odraslu 18-godišnju djevojku, sposobnu za ljubavnu vezu s oženjenim čovjekom. Time se očigledno aludira na pedofiliju i zlostavljanje, na pravo mučenje vještica ne bi li priznale tobožnje šurovanje s nečastivim. Scena u kojoj Nikolina Prkačin, poprilično bistra djevojčica, shvaća kako manipulirati, ima daleki odjek Lolite pribijene na križ, pametne žene koja uči baratati sredstvima svojih neprijatelja. Kroz tu osnovnu tematsku liniju, Frljić naravno provlači žensko pitanje, upisano u samu srž i naslov ove drame i teme, podcrtavajući je porukama i podacima o aktualnim zlostavljanjima žena.

Druga linija radnje ona je o životu Arthura Millera i Marilyn Monroe. Tragika figure Marilyn Monroe također tematizira ulogu žene, seks simbola i osobe s brojnim emocionalnim problemima, kao lice i naličje mita stvorenog od strane filmske industrije, predominantno kapitalističkog, muški strukturiranog mehanizma. Predstava je prožeta videoprojekcijama s dokumentarističkim komentarima hrvatske stvarnosti, kao i nekima koji aludiraju na današnju, ali i Millerovu Ameriku.

Ono što ovoj predstavi nedostaje jača je organska, izvedbena veza njezinih različitih elemenata. Okvirno dobro zamišljeni, kao da su redatelju, inače spretnom, pomalo iskliznuli iz ruku. Prizori poput Nikoline Prkačin na križu, zatim niza svećeničkih lica koja je ispituju, simboličkih korištenja križeva u kombinacijama s naglašenim seksualnim aluzijama klasične su frljićevske scene kojima on, uvijek kroz namjerno eksplicitnu seksualnost i nasilje, želi govoriti o pukotinama u sistemu, s nakanom da ih poboljša. U Vješticama iz Salema takve su scene ostale u naznakama i nisu uspjele zaživjeti kao snažna, organska cjelina. 

Odličan ZKM-ov ansambl, već dobrim dijelom naviknut na rad s redateljem, bio je do kraja kooperativan, predan radu, i ostvario u okviru ove predstave kvalitetne uloge, ponajviše Nikolina Prkačin te Adrian Pezdirc, Ugo Korani, Milivoj Beader, Petra Svrtan, Dado Ćosić, Hrvojka Begović, Ivan Jurković, dok je Linda Begonja imala oscilacija, od ponavljanja svojih uobičajenih glumačkih rješenja do vrlo uvjerljive interpretacije labilne Marilyn Monroe.

Velika očekivanja i opća uzavrela atmosfera ponekada dovedu retortu do usijanja pa ona, umjesto da dâ rezultat eksperimenta i stvori nove putove, naprosto eksplodira. Mislim da se to dogodilo ovoj predstavi, originalnog naslova The Crucible (retorta).