Umjetnost u suglasju s prirodom

U ozračju sve intenzivnijih rasprava o klimatskim promjenama i ekološkoj odgovornosti izložba Natura po_etica, postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti, okupila je radove suvremenih umjetnica i umjetnika, s naglaskom na performativne i multimedijske prakse, kao i odabrane radove iz muzejskog fundusa, koji propituju odnos čovjeka i prirode u vremenu globalne ekološke krize. Koncepcija polazi od razumijevanja čovjeka kao dijela ekosustava ravnopravnih organizama, pri čemu se naglašava njegova odgovornost za (ne)održivost života na Zemlji, a projekt autorski potpisuju Suzana Marjanić i Nataša Ivančević, u suradnji s Jasminom Fučkan i voditeljicama muzejskih zbirki.

Lana Stojićević, Crno brdo

Naziv izložbe upućuje na međupovezanost prirode, estetike i etičke odgovornosti umjetnosti u antropocenu. Polazeći od kritike antropocentrizma kroz različite umjetničke pristupe nudi poetična i kritička promišljanja suživota čovjeka s drugim vrstama. U teorijskom promišljanju autorica ističu se reference na Ulricha Becka i Jasona Moorea, čiji pojam kapitalocena izravno upućuje na kapitalističke uzroke ekološke krize, kao i oslanjanje na nasljeđe land arta kao odgovora na komodifikaciju umjetnosti.

Izložba je organizirana dijadno: s jedne strane prati genealogiju umjetničkih praksi, a s druge uspostavlja rizomatski model povezivanja radova. Rizom, kako ga definiraju Gilles Deleuze i Félix Guattari, označava otvorenu, nehijerarhijsku i višesmjernu strukturu, što se očituje u mogućnosti različitih čitanja i kretanja kroz izložbu. Takva logika prisutna je u svih sedam dionica koje propituju odnose prirode, umjetnosti i svakodnevice.

Izložbene dionice

Premda je izložba podijeljena na tematske dionice, posjetiteljima omogućuje individualno kretanje i uspostavljanje vlastitih interpretacija. Budući da je na njoj predstavljeno više od pedeset umjetnika, umjetnica i umjetničkih grupa, ovaj prikaz nudi osvrt na nekolicinu odabranih radova.

Uvodna dionica izložbe, Natura magistra, pronosi misao o prirodi kao učiteljici i uzoru umjetničkog stvaralaštva. U izložbu nas simbolički uvodi zlatno obojen globus Dimitrija Bašičevića Mangelosa Le projét principal de la deuxieme civilisation (Le travail mécanique – le penser fonctionnel), nastao 1977/1978. Rad opredmećuje ideju smjene dviju civilizacija koje su u međusobnom neskladu – one koja se oslanjala na ručni rad i metaforičko poimanje svijeta onom mehaničkom, utemeljenom na funkcionalnom mišljenju simptomatičnom za industrijalizirani svijet. Među prvim radovima koje zamjećujemo je i interaktivna instalacija Vitra Drinkovića Plant Blindness (2018) koja predstavlja pokušaj stvaranja posrednika između čovjeka i biljke, i omogućava da je, suprotno nazivu, primijetimo u prostoru. Tehnički sklop koji uokviruje biljku sastoji se od Arduino mikrokontrolera i RGB reflektora te elektroda spojenih na nju. Mjerljive mikropromjene u električnom potencijalu biljke prevode se u promjenu osvjetljenja što dovodi do vidljivosti i opažanja njezine reakcije. Povijesno-umjetničkim značenjem izdvaja se film Vladimira Peteka o izložbi Pradjedovi grupe OHO, održanoj u Galeriji suvremene umjetnosti 1969. godine. Riječ je o prvoj izložbi arte povere u Jugoslaviji, postavljenoj iste godine kao i Kounellisova izložba 12 živih konja u Galeriji L’Attico u Rimu.

Otvaranje izložbe Natura Po_etica u MSU

Na izložbi je predstavljeno više od 50 umjetnika i umjetničkih grupa koji u svojim radovima propituju odnos čovjeka i prirode u vremenu globalne ekološke krize

Dionica Ars in natura donosi prepoznatljive poetično-subverzivne radove i prijedloge intervencija Ivana Kožarića – Odljev dijela dvorišta u Novoj Vesi (1961), Neobični projekt – Rezanje Sljemena (1960/1961), i projekt posrebrivanja uličnih lokvica vode za Trigon (1971). Kožarićev razigrani duh odražava konceptualna polazišta neformalne grupe Gorgona čiji je pripadnik bio. Fotodokumentacija slovenske grupe OHO, svjedoči ranim primjerima njezine land art prakse u šumama kraj Save i Kokrice blizu Kranja, na otoku Srakane i u Kopru. Umjetnički projekti grupe u prirodnom ambijentu rano su muzealizirani zahvaljujući arhivskom pristupu kao umjetničkoj praksi, te su prisutni u fundusima MSU-a i Moderne galerije u Ljubljani. Izložena je i fotodokumentacija slabije poznate intervencije Gulliver u zemlji čudesa, potaknute neoplastičkim tendencijama 1970-ih. Radilo se o pionirskoj umjetničkoj intervenciji u javnom prostoru koja je plastički artikulirala cjelinu parka na Korani, u Karlovcu 1971. godine.

Ars vivens in natura obuhvaća radove koji spajaju estetiku, ekologiju i filozofiju suživota s prirodom, te poput ostalih dionica, ravnopravno supostavlja radove već etabliranih umjetnica i umjetnika poput Vlaste Delimar i Davora Sanvincentija s onima mlađih generacija koje strpljivo čekaju na institucionalno prepoznavanje i valorizaciju. Asamblaž Matter of Life (2017) Kristine Pongrac oblikovan je kao kugla od pčelinjih i osinjih saća te izvješen u izložbenom prostoru. Umjetnica s ekološko-kritičke pozicije njime ukazuje na međupovezanost i međuovisnost života na zemlji, te upozorava na opasnosti koje donose suvremene agronomske prakse za Zemljin ekosustav. Nasuprot kugli pozicionirana je zidna instalacija iste autorice Motherboard II (2024) koja predstavlja matičnu ploču suvremene tehnološke civilizacije. Sastavljena je od skupa odbačenih računalnih komponenti koje osim materijalne posjeduju i estetsku vrijednost.

Tematska cjelina Aqua mundi zaokupljena je simboličkom, estetskom i duhovnom ulogom vode kao jednog od osnovnih elemenata koji sačinjavaju prirodu i život, kako navode autorice. Toni Meštrović u prostorno izdvojenoj audiovizualnoj instalaciji Sol (2012) na poetičan način dokumentira težačku berbu soli na otočiću Orudu blizu Velog Drvenika. Morska sol predstavlja vrijedan resurs koji je osiguravao egzistenciju generacijama otočana. Slijede radovi na temu Natura fluxa, koji održavaju refleksivna promišljanja o čovjeku kao dijelu prirodnih procesa i pojavljuju se kao ideja ili djelovanje u svijetu, te nastaju na nasljeđu Fluxusa. Svoje su mjesto ovdje našli umjetnici od Vladimira Dodiga Trokuta do Marine Rajšić. Ivan Kožarić ponovno je prisutan, kozmičkim crtežima koji odražavaju njegov entuzijazam i spontani ushit, te holističko poimanje bitka – Osjećam se dijelom svemira (1991) i Svemir je nastao spontano! (1992).

Fokus pretposljednjega dijela izložbe, nazvana Terra ambulans, stavljen je na umjetničku praksu boravka u prirodi i hodanja njome, te samopoimanja vlastite pozicije u relaciji s njom. Obuhvaćena je fotografska dokumentacija pješačkih akcija grupe Gorgona i Tomislava Gotovca početkom 1960-ih, nedjeljivih od umjetnosti performansa. Na ovoj su dionici predstavljeni i konceptualno razrađeni radovi umjetnica distinktivnih umjetničkih poetika –  Ane Kuzmanić, Ivane Keser, Branke Cvjetičanin te Petre Orbanić i Marije Plečko.

Natura contaminata izložbu zatvara radovima koji spajaju ekokritičku perspektivu i aktivizam te ovaj dio izložbenog postava djeluje najzbijeniji. Antun Maračić serijom fotografija Stablo (1997) zabilježio je suživot stabla s Ilice i građevinskih spolija koje su s protjecanjem vremena postale njegovim integralnim dijelom. Najzačudnije djeluju fotografije Lane Stojićević, koja u maskirnom kostimu u radu Crno brdo (2015) prispodobljuje distopijski, posthumanistički scenarij bivanja na drugom planetu. Fotografira se na brdu sačinjenom od 140.000 tona troske, koje su iz Tvornice elektroda i ferolegura (TEF) u Šibeniku odložene u selo Biljane Donje. Izložene su fotografije i zvučni zapis intervjua sa stanovnicima koji eksplicitno imenuju krivca za počinjeni ekocid. Projekt Predah za rijeku Savu (1989) Newtona i Helen Mayer Harrison predstavljen je dokumentacijom koja svjedoči njihovoj viziji za očuvanje porječja Save i Lonjskog polja uspostavom vodozaštitnog područja. U domaćem kontekstu projekt američkog para eko-art umjetnika ostao je relativno nepoznat, dok mu je u bogato opremljenu izložbenom katalogu posvećen zaseban tekst Nataše Ivančević.

Ekologija u fokusu

Natura po_etica odlikuje se kompleksnom konceptualnom razradom ekološke tematike i obuhvaća izniman broj radova domaćih suvremenih umjetnica i umjetnika. Rizomatska struktura postava nudi brojne ulazne točke za sagledavanje izložbe i uspostavljanje novih poveznica među djelima koja odražavaju jedinstvene poetike i medijsku raznovrsnost. Premda izložbena koncepcija nastoji ravnopravno uključiti radove iz fundusa Muzeja suvremene umjetnosti i one pozvanih umjetnika, širok obuhvat mjestimice otvara pitanja produkcijske ujednačenosti, kao i prezentacije pojedinih videoradova u prostoru. Usprkos tome, izložba uspostavlja dijalog različitih estetskih pozicija te ostvaruje svoj temeljni cilj – poticaj na promišljanje o ekološkoj odgovornosti. U tom je smislu moguće govoriti o njezinu utjecaju na oblikovanje ekološke svijesti posjetiteljica i posjetitelja te o poticanju propitivanja vlastitog odnosa prema ekosustavu čiji smo dio.