Vijenac 840

Obrazovanje i mladi

SveMIR u Noći knjige

Povodom manifestacije Noć knjige 2026. Hrvatska udruga školskih knjižničara u suradnji s Organizacijskim odborom Noći knjige organizirala je literarni natječaj pod nazivom Pobratimstvo lica u sveMIRu. Donosimo tri pobjednička literarna rada te tri likovna rada koji svjedoče o živom interesu za ovogodišnju temu donoseći osobne vizije pobratimstva u sveMIRu te doživljaje knjige i čitanja

Nevidljiva nit

Pokatkad mi se čini da su ljudi poput zvijezda, gledamo ih izdaleka i vidimo samo svjetlost, ali ne znamo što se zapravo događa iza tog sjaja. Svaka zvijezda ima svoju udaljenost, svoju toplinu i svoj put kroz svemir. Tako je i s ljudima. Susrećemo ih svakodnevno, razumijemo riječi i poglede, ali rijetko zastanemo i zapitamo se kakvu priču nose u sebi. Možda je baš zato nastala književnost – da nam dopusti zaviriti u svjetove koji nam inače ostaju skriveni.


Sara Baffo, Radost zajedništva, OŠ Čavle


Emili Poklečki, Između dva svijeta, SŠ Novska


Nika Gabud, Dodir s knjigom
prosvjetljuje,
SŠ Oroslavje

Dok čitamo, događa se nešto neobično, stranice nas tiho odvedu u tuđe misli i živote. Odjednom razumijemo strah nekoga tko živi daleko od nas ili tugu nekoga tko je živio prije puno godina. Likovi iz knjiga postaju stvarni na neki čudan način. Njihove brige, pogreške i nade počinju djelovati poznato, čak i kada dolaze iz potpuno drukčijeg svijeta. U takvim trenucima granice među ljudima postanu manje važne, kao da se među njima stvara nevidljiva nit koja povezuje različite sudbine. Neke priče ostanu u nama dugo nakon što zatvorimo knjigu. Ne mijenjaju svijet odjednom, ali promijene način na koji gledamo ljude oko sebe. Nakon dobre priče čovjek sporije donosi zaključke, pažljivije sluša i češće se pita što se krije iza nečijeg ponašanja. Knjige nas podsjećaju da svaka osoba ima svoju prošlost, svoju tajnu priču, svoje strahove i snove – čak i kada ih ne vidimo. Ponekad je dovoljna samo jedna rečenica ili jedna pjesma da u nama ostavi trag, kao svjetlost zvijezde koja putuje godinama kroz svemir prije nego što ju netko ugleda na noćno nebu. Takve riječi ne mijenjaju svijet glasno, nego tiho. One polako šire razumijevanje, poput svjetla koje se širi kroz tamu. Kada zamišljam svijet u kojem ljudi žive u poštovanju i miru, ne vidim savršen svijet. Nije to svijet bez problema. Vidim svijet u kojem ljudi pokušavaju razumjeti priče koje nisu njihove. Svijet u kojem različitosti nisu prepreka, nego prilika da se upozna i vidi nešto novo, ulaznica za svijet druge osobe. Možda bi u takvom svijetu ljudi češće zastali prije nego što nekoga osude. Možda bi pokušali pročitati barem nekoliko stranica tuđe priče.

U svemiru postoji bezbroj zvijezda, ali tek kada ih povežemo, nastaju sazviježđa. Možda su i ljudi takvi. Svaki je čovjek jedna mala točka svijeta, ali kada se ljudske priče dodirnu i isprepletu, nastaje nešto veće od pojedinca, nastaje pobratimstvo lica u svemiru.

Korina Galović, 7. razred, OŠ Ivana Kozarca, Županja
mentorica Tena Lončarević
stručna suradnica knjižničarka Gabrijela Čerkez

*******

Mir u svijetu

Mir u svijetu nije samo prestanak ratova. Mir može biti i prestanak rasprava.

Može biti čuvanje drugih. Može biti opraštanje svima koje baš ne voliš u svakom trenutku, no možda ti trebaju biti blizu.

Mir nije mala stvar koja će doći i proći za koji dan. Mir je kao zdravlje, ljudi o njemu raspravljaju samo kad ga nema.

Mir nije stvar koju riješiš jednim potezom. Teško ga je steći, a još teže zadržati. Nekada prođu dani, mjeseci i godine da od nas bježi.

On je osjećaj sigurnosti kada si s nekim koga voliš, zato svi trebamo pogledati u svoje srce i pronaći mir u svome svijetu.

Miru se nadamo svaki dan!

Lukas Prlić, 5. b razred, OŠ Savski gaj, Zagreb

mentorica Boni Radičić

stručna suradnica knjižničarka Željka Markus Greč

*******

 

Svemir: odjek tvoga lica
u mome

Zamisli da je svatko od nas
zasebna galaksija što šuti
mjerimo ponore strahom i šutnjom
uvjereni da smo pod zvijezdama sami

Ali onda otvoriš knjigu
tinta postaje most preko praznine
a tvoja tuga dobiva isto lice
kao tuga nekoga na drugom kraju svijeta

To je to – jedinstvenost
ono se ne gradi štitovima, već nježnošću
ne brani se tišinom, već razgovorom
koji ne isključuje, nego nas spaja

Tada onaj hladni, beskonačni prostor
prestaje biti samo mrak između zvijezda.
On postaje sveMIR
mjesto gdje u drugome prepoznaješ sebe

Toni Večera, 3. razred, Tehnička škola Virovitica
mentorica Ivana Vlaisavljević,
stručna suradnica knjižničarka

Vijenac 840

840 - 21. svibnja 2026. | Arhiva

Klikni za povratak