Povratnici donose optimizam Hrvatskoj

„Budi pošten i ponosi se da si sin naroda slavnoga koji ima dostojno mjesto u svijetu. Poštuj tuđe, a svojim se diči!“ – jedan je od savjeta koje je budućim iseljenicima u svojoj putovnici zapisao Petar Milovčić koji se davne 1938. otisnuo u bijeli svijet.

Iseljeničku sudbinu tada 16-godišnjeg Milovčića u posljednjih 150 godina iskusilo je preko milijun hrvatskih građana. Višedesetljetni negativni demografski procesi, koji su se odvijali mahom pod utjecajem ekonomskih i političkih okolnosti, danas rezultiraju potrebom za stabilnom i sveobuhvatnom populacijskom politikom. Svaki je povratnik stoga dragocjen doprinos općoj revitalizaciji naše zemlje – bilo da je riječ o demografskom, ekonomskom, obrazovnom ili kulturološkom aspektu.

Autorica izložbe akademkinja Jasna Čapo u Hrvatskoj matici iseljenika

Upravo je to idejna misao multimedijalne izložbe Svjetovima hrvatskih povratnika autorice akademkinje Jasne Čapo, ugledne etnologinje iz Instituta za etnologiju i folkloristiku, dugogodišnje stručnjakinje za pitanja izbjegličkih, radnih i povratničkih migracija te znanstvenice s domaćom i inozemnom recepcijom. Koncipirana oko iskustava iseljenika i njihovih potomaka koji su se vratili u domovinu, izložba potvrđuje da je iseljavanje iz Hrvatske u posljednjih sedamdeset godina konstanta, no istodobno unosi svjetlo nade i optimizma u buduća populacijska kretanja. Izložba je rezultat dvadesetogodišnjeg istraživačkog rada autorice, a program svečanoga otvaranja održan je 6. svibnja u auli Hrvatske matice iseljenika. Izložba je povezana i s njezinom nadolazećom knjigom radnog naslova Ljubavna pisma domovini: iseljenici i povratnici, čije se objavljivanje očekuje 2027. godine. Organizator izložbe je Institut za etnologiju i folkloristiku, uz potporu Ministarstva demografije i useljeništva te partnerstvo Hrvatske matice iseljenika i NextGeneration EU. Vizualni identitet izložbe potpisuje Barbara Majnarić, dok je snimateljica i montažerka Flora Lennihan Ljubimir.

Motivi povratka: od emocija do simboličkog razrješenja

Odabranih 12 priča, popraćenih tekstualnim, fotografskim i videomaterijalima, koje ćemo donositi u sljedećih 12 brojeva Vijenca, predstavlja jedinstvena osobna i obiteljska iskustva. Svaki se pojedinačni narativ plete oko motiva za povratkom s jedne, te iskustva života u Hrvatskoj s druge strane, čime potvrđuje neraskidivu i organsku povezanost između domovine i njezine svijetom razasute djece. Izložba ispisuje kolektivnu biografiju hrvatskih povratnika različitih generacija s ukupno četiriju kontinenata tijekom 35 godina hrvatske samostalnosti.

Uime domaćina, Hrvatske matice iseljenika, uvodnim se pozdravom obratio ravnatelj Zdeslav Milas, istaknuvši kako je važno govoriti o temi povratništva u Hrvatsku. „I danas na ovom svečanom otvaranju ima mnogo povratnika i svatko od njih ima svoju životnu priču. Kad se te priče ispričaju, mogu pomoći našim ljudima koji žive vani i možda ih potaknuti na povratak“, kazao je Milas.

Autorica Jasna Čapo izrazila je nadu da će posjetitelji otići s pozitivnim osjećajem, čemu zasigurno pridonosi i sve prisutniji trend povratka u Hrvatsku posljednjih godina. „Ova izložba govori o ljudima koji se vraćaju, ali i potvrđuje kako je iseljavanje iz Hrvatske posljednjih 70 godina konstanta. No, paralelno nosi tračak nade za populacijsku politiku jer govori o ljudima koji su se vratili i koji su se odlučili nastaviti život u Hrvatskoj, iako su možda rođeni negdje u inozemstvu”, rekla je.

Doprinos povratnika

Izložbu je službeno otvorio državni tajnik Ministarstva demografije i useljeništva Mladen Barać koji je naglasio važnost razumijevanja povratničkih iskustava za jačanje demografske slike Hrvatske.

Jasna Čapo napomenula je kako se postav ne oslanja na statistike i brojke, nego na osobna iskustva, biografske priče 12 povratnika, koji su odabrani iz korpusa koji sadrži više od stotinu povratničkih priča koje je prikupila otkako se bavi ovom temom. Njezina je dragocjenost u tome što odražava raznolikost hrvatskog iseljeništva, ocrtava okolnosti i vrijeme njihove emigracije (ili emigracije njihovih predaka), progovara o motivima povratka te ističe doprinos povratnika hrvatskom društvu.

Autorica je pojasnila kako obilježja povratničke populacije prikazuje kroz tri točke, među kojima se prva odnosi na motive za povratkom. Povratnici su u najvećoj mjeri motivirani željom za zaokruživanjem životnog puta u zemlji predaka; potrebom za ispravljanjem nepravdi nanesenih njima ili njihovim roditeljima/precima (tad povratak postaje simboličan čin susreta s obiteljskom traumom i njezina razrješavanja) ili pak traganjem za pripadnošću i nasljeđem – što se danas javlja općenito kao egzemplarno traganje modernog čovjeka. Također, dio odluka čine i snažne emocije prema domovini, različite životne prekretnice, kao i želja za promjenom, avanturizam, privlačan način života u Hrvatskoj, poslovno ulaganje, zasnivanje obitelji i dr.

Izložba kao most: uklanjanje predrasuda i budućnost optimizma

Kako navodi autorica, povratak ne mora biti definitivan, nego ostaje otvoren jer povratnici često ne žele trajno napustiti svoj dom koji su ostvarili u iseljeništvu. „Neki stalno putuju između države podrijetla i države useljenja, nekoliko mjeseci žive ovdje, nekoliko mjeseci tamo – takvo trajno kretanje između dvije države za rezultat ima trans­nacionalni život. To je nešto s čim valja računati, stoga je povratak često izmičući događaj bez definitivnoga ishoda; iseljavanje, povratak, ponovno iseljavanje i novi povratak faze su fluidnoga kontinuuma koji može trajati cijeli život“, kazala je Jasna Čapo.

Osim demografskog, izložba tematizira i ostale aspekte kapitala koji povratnici donose hrvatskom društvu. U tom smislu, autorica ističe formalne vještine stečene obrazovanjem u inozemstvu te ljudski i psihološki kapital. „Povratnici posjeduju meke vještine i neformalna znanja, drugačiji način razmišljanja, radnu etiku; ojačali su samopouzdanje i samosvijest. Obogaćeni iskustvom života drugdje i oboružani samosviješću da sve mogu, povratnici s optimizmom promatraju svoju budućnost u Hrvatskoj“, zaključila je.

Predstavljanje ljudi i njihovih neposrednih iskustava ima za cilj približiti svjetove hrvatskih iseljenika stanovništvu bez migracijskog iskustva, ukloniti potencijalne nesporazume i predrasude te naposljetku, bolje nas međusobno upoznati. Izložba također budi nadu jer povratnici izražavaju snažan optimizam za razvoj i budućnost hrvatskoga društva. Njezin je potencijal u osnaživanju samopouzdanja mladih ljudi i pozitivnog razmišljanja o životu u Hrvatskoj, a u tom je tonu ispisan i još jedan od savjeta iz putovnice Petra Milovčića koji glasi: „Kad polaziš u svijet, ne prodavaj svojih nekretnina. Može Ti danas-sutra trebati.“ Tom proročkom mišlju zaokružit ćemo ovu toplu, emotivnu i višestruko korisnu priču o izložbi koja je u prostorima Hrvatske matice iseljenika bila postavljena do 20. svibnja, nakon čega se seli u HKD Napredak gdje se može razgledati od 25. do 31. svibnja.

- - -

Dvanaest povratničkih priča u dvanaest brojeva Vijenca

Svjedočanstva hrvatskih povratnika možete pratiti i u Vijencu koji će u sljedećim brojevima prenositi panoe s izložbe koji predstavljaju po jedno povratničko iskustvo tematizirano izložbom Svjetovima hrvatskih povratnika. Dodajmo kako svaki od panoa sadrži i QR kôd koji je moguće skenirati i čuti kratke videozapise govornika i govornica. Jedna od njih je i Branka Dembić Čubelić koja se u Hrvatsku vratila iz daleke Australije nakon smrti supruga 2014. godine. Danas živi u Zrinu – mjestu svojih predaka koje je proslavila i čuvena obitelj Zrinski. Danas zna da je imala privilegij odrastati u dvije različite kulture; Hrvatsku voli jer zna da su ovdje njezini korijeni, kultura, jezik i narod, dok je u Australiji stekla edukaciju, radni vijek i cjelokupno životno iskustvo. „Odlučila sam da moja duša pripada ovdje. Nije to bila odluka, to je bio osjećaj. I moja je duša našla mir u Zrinu. Tako vam najbolje mogu objasniti zašto sam se vratila“, kazala je u videu Branka Dembić Čubelić.