Most između domovine i iseljeništva

Smrt Gojka Borića označila je odlazak jednog od najprepoznatljivijih glasova hrvatskoga političkog iseljeništva i novinarstva druge polovice 20. stoljeća. Dugogodišnji novinar, publicist, prevoditelj, urednik i suradnik Vijenca preminuo je 3. svibnja u 94. godini života u Kölnu, gradu u kojem je proveo najveći dio svojega emigrantskog i profesionalnog puta.

Gojko Borić, istaknuti novinar i kroničar hrvatskog iseljeništva, preminuo je u Kölnu 3. svibnja / Arhiva Vijenca

Borić je rođen 1932. godine u Podgori, a djetinjstvo su mu obilježili rat i izbjeglištvo. Tijekom Drugoga svjetskog rata s obitelji je prošao iskustvo prognaništva u Italiji, a potom i boravka u poznatom izbjegličkom logoru El Shatt u Egiptu. Upravo su ta rana iskustva obilježila njegov kasniji pogled na politiku, identitet i pitanje domovine. Nakon školovanja u Makarskoj, Zagrebu i Splitu, sredinom 1950-ih napušta tadašnju Jugoslaviju te odlazi u emigraciju, najprije u Austriju i Španjolsku, a potom trajno u Njemačku.

Najveći dio svoje profesionalne karijere proveo je u njemačkoj medijskoj kući Deutsche Welle u Kölnu, gdje je radio kao prevoditelj, spiker, urednik i komentator. Tijekom desetljeća rada postao je važan posrednik između hrvatske emigracije i europskoga medijskog prostora. Njegovi tekstovi i komentari bili su prepoznatljivi po analitičnosti, političkoj informiranosti i snažnom interesu za položaj hrvatskoga naroda u europskom kontekstu.

Borić nije bio samo novinar nego i kroničar hrvatskoga iseljeništva. Sudjelovao je u radu brojnih emigrantskih publikacija te surađivao s časopisima i novinama koje su desetljećima bile prostor očuvanja hrvatskoga kulturnog i političkog identiteta izvan domovine. Nakon osamostaljenja Hrvatske intenzivno surađuje s domaćim medijima, osobito sa Slobodnom Dalmacijom, ali i s drugim hrvatskim tiskovinama poput Vjesnika, Vijenca i Hrvatskoga tjednika.

Posebno mjesto u njegovu radu zauzimale su knjige i memoarski zapisi u kojima je bilježio iskustva političke emigracije, susrete s važnim osobama hrvatske povijesti i vlastita promišljanja o sudbini hrvatskoga naroda. Među najpoznatijim djelima izdvajaju se Hrvat izvan Domovine, S inozemnoga vidikovca i Nova Hrvatska. Ta djela danas predstavljaju vrijedan dokument jednog vremena i svjedočanstvo života hrvatskih emigranata u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Mnogi su ga opisivali kao most između domovine i iseljeništva, čovjeka koji je nastojao povezivati hrvatske intelektualce i javni prostor u zemlji i inozemstvu. Njemačko društvo za kroatistiku oprostilo se od njega riječima „predani graditelj mostova između kultura“, ističući njegov doprinos međukulturnom razumijevanju i promociji hrvatske kulture u Njemačkoj.

Odlaskom Gojka Borića hrvatsko novinarstvo izgubilo je autora koji je desetljećima pratio političke i društvene procese iz perspektive čovjeka koji je živio između dviju domovina – Hrvatske i Njemačke. Njegov život ostaje primjer intelektualne upornosti, novinarske znatiželje i trajne povezanosti s hrvatskim identitetom, bez obzira na fizičku udaljenost od domovine.