Mitovi i stvarnost žena u Sloveniji

Od Korčule do Pule trebalo je tri godine da putujuća izložba Priče o ženama, u suradnji deset slovenskih muzeja, prođe Hrvatsku, a u Galeriji C8 Arheološkog muzeja Istre otvorena je do 24. svibnja. Ideja je privlačna: kako u povijesti, koju su opisivali muškarci, možemo uočiti i prepoznati ženu?

Sava Kaluža i Jolanda Gruden, prve Slovenke koje su se školovale za profesionalne pomorke, a plovile su i na Jadrolinijinim brodovima

Možda ne bismo žene očekivali u preradi čelika, ali one su se njome bavile od 11. stoljeća, jer je u vezi s time zapamćena koruška časna sestra Hema, a mnogo bliže Serafina, rođena Aichelburg, koja je u 19. stoljeću preuzela upravljanje tvrtkom svog supruga Karla Zoisa i modernizirala proizvodnju, uvodeći englesku tehnologiju pudlinga i valjanja čelika; tu je i Rose Rosthorn, čija je obitelj 1835. počela proizvoditi željezničke tračnice u Prevaljama, a 1901. portretirao ju je Gustav Klimt u crnoj haljini simbolično ukrašenoj mineralima. Pod egidom mitova i realnosti o ženama upoznajemo i izvanrednu sudbinu književnice i novinarke, svjetske putnice, amaterske istraživačice i poliglotkinje Alme Karlin (1889–1950) koja je prekoračila sve što je mogla: tjelesne i državne granice, rodna i društvena ograničenja, nacionalni i spolni identitet. Od 1919. do 1927. obišla je svijet sama, a usput se uzdržavala radeći honorarno, doživjevši europski uspjeh kao putopiskinja, da bi nakon rata bila zaboravljena i zanemarena.

Rekonstrukcija nošnje princeze iz ranog željeznog doba ukopane u humku na Kapiteljskoj njivi u Novom Mestu

Izložba predstavlja i Savu Kaluža i Jolandu Gruden, prve Slovenke koje su se školovale za profesionalne pomorke. Budući da je angažiranje žena u vojsci, rudnicima i mornarici bio tabu, za to zanimanje nije postojao ni naziv – njihovo kadetstvo i potom rad na brodovima označavaju početak ulaska žena u tradicionalno mušku profesiju, a plovile su i na brodovima riječke Jugolinije Hrvatska, Bosna i Titograd, pa su tako dio i hrvatske pomorske povijesti.

Mnogo dalje u prošlost seže nalaz groba s Rifnika, brda u blizini Šentjura. Godine 1976. arheolozi su u ruševinama crkvene dvorane pronašli kamenu grobnicu, postavljenu tijekom obnove crkve u prvoj polovici 6. stoljeća, izvorno namijenjenoj ženi u dobi od 40 do 60 godina; u kosi joj bila upletena srebrna igla. Ne može se znati tko je bila žena kojoj je dan tako jedinstven pokop, dok su svi ostali stanovnici naselja ležali na groblju na južnoj padini brda, ali svakako je bila riječ o duboko pobožnoj osobi, važnoj predstavnici zajednice, donatorici crkve ili čak mučenici.

Na južnom rubu Brežica, na prostoru gdje su se nekad održavali sajmovi, nalazi se veliko i dobro istraženo groblje iz sredine 3. do sredine 2. stoljeća pr. Kr., pripadnika keltske tauriske zajednice. Ratnički grob, uz koji je pokopana žena, ističe se svojim položajem, veličinom grobne jame i starošću, jer je jedan od najranijih – ostaci spaljenih kostiju muškarca i žene položeni su u grob jedan do drugoga, ali odvojeno. Žena je imala oko 30 godina, a muškarac 38; dok je on pokopan s ratničkom opremom, nju je do groba pratila ogrlica s jantarnim i staklenim bobicama na lančiću s brončanim karikama. Ostaci ukazuju na žrtvovanje životinja i prinos hrane kao dio pogrebnog rituala, a okolnosti otkrića na to da je pokop obaju pokojnika bio istovremen. Nesreća, epidemija ili ritualno žrtvovanje? Iz Galskih ratova Julija Cezara poznato je da su Kelti žrtvovali udovicu i robove prilikom pokapanja važnog pokojnika.

Na Kapiteljskoj njivi u Novom Mestu 2004. godine istražen je humak iz ranog željeznog doba s više od 40 ukopa, a u najbogatijem grobu pokopana je žena s nakitom iz druge polovice 7. stoljeća, ali i starijim, naslijeđenim komadima s kraja 8. stoljeća pr. Kr. Pokojnica je sahranjena u velikoj pravokutnoj jami u središtu humka, iz čega se zaključuje da je bila visokog društvenog položaja, najvjerojatnije začetnica loze koja je svoje mrtve pokapala u humku još tri stoljeća. Ta je drevna kraljevna umrla u dobi između 20. i 30. godine, i bila visoka između 160 i 165 cm. Na veliki ugled pokojnice ukazuje njezin nakit, posebno željezna fibula čija su brončana zadebljanja sadržavala metalne ulomke koji su zveckali pri pokretima. Stariji predmeti – brončane i željezne kopče, željezne narukvice i jantarna ogrlica s brončanim cijevima – ukazivali su na povezanost generacija. A što je bilo prije? Dalje ne znamo.

Posebno su zanimljivi brončani novčić i keramička uljanica s likom krokodila, otkriveni u središtu Kranja. Na novčiću su likovi cara Augusta i generala Agripe, a na poleđini je krokodil na lancu; svjetiljka prikazuje krokodile s ratnom galijom, vrčem za vodu i dupine. Predmeti svjedoče o istom političkom i vojnom događaju – pomorskoj bitci kod Akcija 31. godine pr. Kr. Rimsku flotu predvodio je Agripa, a egipatsku Marko Antonije i Kleopatra. Krokodil na lancu objavljuje pad Egipta i vladavinu cara Augusta; krokodili na lampi karikatura su egipatske kraljice i njezina ljubavnika Marka Antonija, Augustova suparnika. Riječ je, dakle, o državnoj propagandi koja podsjeća na trijumf nad veoma opasnom ženom!