Manifestacija koja vraća dostojanstvo razgovoru o prošlosti

Svibanj je u Hrvatskoj tradicionalno opterećen ispolitiziranim žučnim raspravama o kontroverznim temama iz novije povijesti, no svibanj je i mjesec kada se kao svojevrsna protuteža održava Festival povijesti Kliofest na kojem domaći i inozemni povjesničari kroz argumentiranu raspravu i predstavljanja novih knjiga vraćaju dostojanstvo razgovoru o prošlosti. Ove je godine Kliofest održan po 13. put od 5. do 8. svibnja, u Zagrebu i još osam mjesta. Središte je ponovno bio atrij Nacionalne i sveučilišne knjižnice gdje je održano osam okruglih stolova, od kojih su tri bila posvećena velikim obljetnicama – 250. obljetnici SAD-a, 500. obljetnici Mohačke bitke i 800. obljetnici smrti sv. Franje. Raspravljalo se i o tome kako na hrvatski rani srednji vijek gledamo danas, nakon lanjske proslave 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, o novijim istraživanjima kolonijalnog naslijeđa u Hrvatskoj i BiH, o poljskim istraživanjima hrvatske povijesti te o Sarajevskom atentatu. Predstavljena su i nova istraživanja o stranim profesorima i studentima na Sveučilištu u Zagrebu u prvih pola stoljeća njegova djelovanja.

Predstavljene su i knjige posvećene Prvom svjetskom ratu, Sarajevskom atentatu, Španjolskom građanskom ratu, Jugoslaviji i Hrvatskoj nakon Titove smrti, Bogdanu Radici, Ivi Kerdiću, hrvatskoj socijaldemokraciji, židovskim industrijalcima, partizanskom pokretu, Đakovu nakon Strossmayera, dubrovačkoj kreditnoj trgovini i ženskoj intelektualnoj povijesti.

Festival je bio i prilika za upoznavanje s novim knjigama koje su se mogle kupiti uz popust / Snimila  Lucija Očko / PIXSELL

Na Filozofskom fakultetu održana je radionica Točke prijeloma: prekretnice u povijesti žena, a na Fakultetu hrvatskih studija znanstveni skup Fašizam: teorija i povijest jedne ideje. Prikazan je i film o feldmaršalu Svetozaru Boroeviću slovenskoga redatelja Valentina Pečenka, a održan je i kviz posvećen povijesti i kulturi gradova.

U sklopu festivala postavljeno je nekoliko izložbi, među ostalim i o Sarajevskom atentatu, Hrvatima na Sočanskom frontu te o srpskoj opsadi Sarajeva od 1992. do 1996.

Dodijeljene su i tradicionalne nagrade povjesničarima:  Nagrada „Ivan Lučić“ za životno djelo dodijeljena je don Slavku Kovačiću, Nagrada „Mirjana Gross“ za najbolju knjigu uručena je Jurju Baliću za knjigu „Naši životi pripadaju caru“: Prikaz ratovanja i vojničkog života u XVIII. stoljeću na primjeru Ličke pukovnije i Martinu Previšiću za knjigu Tito’s Gulag: A History of the Prison Island of Goli otok, Nagrada „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju povijesne znanosti dodijeljena je Dini Milinoviću, Tomislavu Galoviću, Trpimiru Vedrišu i višoj kustosici Ivi Sudec Andreis za izložbu U početku bijaše kraljevstvo, Nagradu „Ferdo Šišić“ dobio je Arijan Filčić za diplomski rad Posjedi riječkoga augustinskog samostana s kraja 16. i početka 17. stoljeća, Nagrada „Tadija Smičiklas“ za objavljivanje arhivskoga gradiva dodijeljena je Gordanu Ravančiću  i Antunu Konculu za objavljivanje izvora Lamenta de foris – Tužbe kaznenih djela učinjenih izvan Grada, a Nagradu „Jaroslav Šidak“ koja se dodjeljuje inozemnom autoru uručena je mađarskom povjesničaru Gézi Pálffyju za radove koji se dotiču hrvatske povijesti.

Jedan od inicijatora i predsjednik Programskog odbora Kliofesta Damir Agičić, redoviti profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, za Vijenac je ovako ocijenio smisao i važnost ove tradicionalne manifestacije: „Festival povijesti Kliofest vidim kao mjesto susreta povjesničarki i povjesničara sa znanstvenicima iz drugih humanističkih i društvenih znanosti, i ne samo njima. Ove smo godine u programu imali kolegice i kolege iz Hrvatskog šumarskog društva, prije nekoliko godina profesore s Veterinarskog fakulteta... Govorili su o povijesti svojih disciplina. Također, to je mjesto susreta istraživača iz Hrvatske i susjednih, ali i drugih zemalja, uglavnom europskih – svih koji se bave specifičnim problemima hrvatske i/ili jugoslavenske povijesti. Na okruglim stolovima raspravlja se o obljetnicama, ali otvaraju se i nova polja istraživanja – na dosadašnjim festivalima bilo je riječi o povijesti emocija, povijesti (homo)seksualnosti, povijesti žena i zanemarenih društvenih grupa, intelektualnoj povijesti i sl. Nadalje, festival pruža jedinstvenu priliku mladima, studentima povijesti i drugih disciplina, da vide i čuju istaknute domaće i inozemne povjesničare. Danas u Hrvatskoj imamo sijaset studija povijesti i studenti često nisu čuli za druge profesore osim svojih – ovdje pak mogu čuti i druge, napose goste iz stranih zemalja. Kao organizator, nastojim da se na festivalu njeguje kultura dijaloga. Bez ozbiljne i otvorene rasprave i sučeljavanja ideja nema napretka. Napose, festival pruža i priliku da se čuje ponešto o novim knjigama, da se prisustvuje promocijama i da se knjige kupe na sajmu s popustom.“