KNJIŽNIČARI PREPORUČUJU

Dorta Jagić, Kafić Dan

Izd. Naklada Ljevak,
Zagreb, 2025.

Tijekom čitanja Dortina romana prvijenca često sam razmišljao o tome koje su me osobe ponajviše oblikovale u čovjeka koji danas jesam – skupa s pretjeranom tolerancijom na pojedine situacije i, s druge strane, ni gramom živaca za mnoge druge. Na takvo me preispitivanje nagnala protagonistica Tajna, previše sklona oprostu, i splet njezinih životno-obiteljskih konstelacija. Jezik Dorte Jagić opipljiv je i razigran, asocijativan i živ, autentičan i odmjeren, a njezin roman raskošno je, iskreno i nesvakidašnje iskustvo. Začudna je količina sućuti kojom pripovijeda o svojim protagonistima, antagonistima i onome što ih je odredilo. Na razmeđi proze, poezije, epistolarne forme i drame pružila nam je nasmijan i književno ozbiljan roman koji, kako to bude, rado poklanjam bliskim ljudima. Treba napomenuti kako je Dorta s ovog popisa izgurala prvijenac Thomasa Pynchona V, a tome stvarno ne treba ništa dodati.

Robert Perišić, Brod za Issu

Za Roberta Perišića odavno znamo, a vjerojatno su mnogi dosad makar načuli kako je Brod za Issu poseban roman. To potvrđuje i nedavno mu dodijeljena talijanska međunarodna književna nagrada Latisana per il Nord-Est. Zauzdanog i reduciranog jezika, kao iz nekog drugog vremena, na trenutke postiže dojam oživljavanja zaboravljenog mita ili pjevanja drevne poezije – što svakako komplimentira činjenici da se glavnina radnje zbiva negdje u 4. stoljeću prije Krista.

Izd. Sandorf, Zagreb, 2022.

Da, odmičemo se od pretvorbe i tranzicije, suvremenosti i Drugog svjetskog rata – i zagledamo u grčko doba Peloponeskoga rata kad je mladi sirakuški rob Kalija igrom slučaja postao jedan od utemeljitelja Isse, dakle, onoga što će postati današnji Vis. Pripovijeda nam sâm vjetar, pratimo naporno putovanje iza poznatih granica u ono neistraženo, u pratnji mačke i magarca, kako bismo vidjeli što se događa hrabrima, politički nepodobnima i empatičnima na samim počecima naše civilizacije.

Max Blecher, Događaji u neposrednoj irealnosti

Ponekad me netko upita o čemu se tu radi da ga toliko hvalim, a meni se nameće želja da ublažim pojedine teške motive: Blecheru je već s 19 godina dijagnosticirana tuberkuloza kralježnice, a preminuo je s 28. Naravno da je to jedan od tematskih sklopova nadahnutih Događaja u neposrednoj irealnosti (koji genijalan naslov!). Ali bolest je samo kulisa, baš kao i u Blecherovoj Osvijetljenoj jazbini; autor je čudesno opisao svoje unutrašnje trzaje i proplamsaje. Statika bolesničkog života pod njegovim perom na nevjerojatne načine oživljava, sijeva i uznosi do proznog delirija.

Izd. Edicije Božičević,
Zagreb, 2014, prev.
A. Brnardić i A. Oproiu

Čitatelj pritom uživa zato što u tome nema egzistencijalne težine, boli ili patnje, nego cerekanje nad svojom sudbinom i sagledavanje svoje situacije iz ptičje perspektive – kao da se radi o nekome drugom. Samo se možemo čuditi na koji su način pojedini talenti sposobni nadići vlastita stanja, tijelo i bol te nam pružiti toliko više – univerzalno književno iskustvo koje se s razlogom uspoređuje s onim Kafke ili Musila.