HRT – Zauvijek prvi

Kulturna i politička državna elita (uključujući predsjednika Vlade RH i ministricu kulture i medija) okupila se prošloga petka 15. svibnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog kako bi – zajedno s brojnim urednicima, novinarima, autorima i njihovim gostima – svečano proslavila impresivan jubilej: stoti rođendan Hrvatskoga radija i sedamdeseti Hrvatske televizije. Međutim, malo je tko od posjetitelja koji su se kišne večeri okupljali u predvorju dvorane znao kako je HRT koncipirao program. Bilo je jasno tek da se svečanost – pod voditeljskom palicom uigranog tandema Barbara Kolar i Duško Ćurlić – odvija pod krilaticom Zauvijek prvi te da će publiku u Lisinskom i gledatelje pred malim ekranima povesti kroz burna desetljeća u kojima su nacionalna televizija i radio, ruku pod ruku, oblikovali javni medij. „Danas sam prvi put na generalnoj probi vidjela cijeli program i stvarno će biti dirljivo. Mislim da će mnoge vratiti u neka prošla vremena i podsjetiti nas na emisije uz koje smo odrastali“, rekla je Barbara Kolar uoči koncerta i bila je u pravu.

„HRT nije samo medij, nego neizostavan dio hrvatskog identiteta i kulture“, istaknuo je premijer A. Plenković u večeri proslave jubileja HRT-a u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog / Snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Veliki jubilej okupio je urednike, novinare, autore i njihove goste

Mnogima je doista bilo dirljivo, a intenzitet dojmova, naravno, korelirao je s osobnim afinitetima, sklonostima i generacijskom pripadnosti; nakon toliko godina čuti zvuke izvorne Dedićeve teme iz serije U registraturi uz popratne slike malog Ivice Kičmanovića na videozidu, za moju generaciju znači otploviti u nevino i bezbrižno djetinjstvo ili ranu mladost. I doista, kad se širom otvore vrata arhive i uz pomoć sjajnog Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a pobude uspomene (koje su bile „zagolicane“ još u foajeu Lisinskog izložbom fotografija pod nazivom HRT jučer, danas, sutra) – nije ih lako zaustaviti. Dobili smo tako šarolik, raskošan i pažljivo složen mozaik s ciljem da pruži što vjerniju sliku tona i slike; elemenata koji su se vječito prepletali i napokon stvorili opće mjesto našega kolektivnog sjećanja.

Halo, halo, ovdje Radio Zagreb

A kako je i moglo početi nego glazbenim motivom špice iz emisije Dogodilo se na današnji dan i „rekonstrukcijom“ tog povijesnog događaja od 15. svibnja 1926. „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb“, uzbuđeno je te subote u mikrofon izgovorila Božena Begović, glumica koja će spletom tih pionirskih okolnosti, zauzeti posebno mjesto u galeriji naših radijskih voditeljica. Unatoč nedvojbenoj važnosti radija (šteta što svoje mjesto u programu osim Pomorske večeri nisu našle kultne emisije poput Zelenog megaherca, 25. sata ili Po vašem izboru), svjetla reflektora ipak su bila više usmjerena na televizijski medij. Uostalom, kako je napomenuo besmrtni Oliver Mlakar, „Čega nema na televiziji, nije se ni dogodilo!“ Nizali su se zvuci, fotografije i inserti iz kultnih emisija različitih profila, informativnih, obrazovnih i zabavnih, od Dnevnika i Vremenske prognoze, do scena s trijumfalnih međunarodnih nastupa hrvatskih sportaša ili pak dramskih serijala kao što su Naše malo misto i Kuda idu divlje svinje. Pjevački motiv iz legendarnih Gruntovčana otpjevale su „na daljinu, uz bečke pozdrave“ i djevojke iz grupe Lelek koje su koji trenutak prije završile generalnu probu za finale Eurosonga.

Božena Begović zauzela je posebno mjesto u galeriji radijskih voditeljica

Povjerenje kao najdragocjenija valuta

Mlađim naraštajima, odraslima u dobu aplikacija, društvenih mreža i munjevitog protoka informacija, teško je pojmiti značenje medija oblikovanih u analognoj kulturi – u razdoblju kad je, de facto, cijelo društvo gledalo iste emisije u isto vrijeme. Danas su se televizija i radio pretvorili u streaming platforme, podcaste i individualno dizajnirane sadržaje, gdje algoritam postaje DJ i glavni „urednik“.

Kako se nositi sa zahtjevima koje nosi kontinuirani tehnološki napredak? Srećom, HRT očito razmišlja o tome kako odgovoriti na slične izazove i ostati relevantan. Na turbulentne promjene u medijskome okolišu podsjetili su ravnatelj HRT-a Robert Šveb i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković. I dok je Šveb istaknuo da u svijetu globalnih platformi, umjetne inteligencije i lažnih vijesti povjerenje postaje najdragocjenija valuta, Plenković je naglasio da HRT nije samo medij, nego neizostavan dio hrvatskog identiteta i kulture. Njegovi su sadržaji i emisije, rekao je, „obilježili vrijeme i generacije, formirali nas na određeni način, a na to nas tako lijepo podsjeća i večerašnji program“. Posebno je izdvojio stožernu ulogu HRT-a kao čvrstog oslonca u kriznim vremenima, od Domovinskog rata do pandemije COVID-a i potresa. Upozorio je i na ključnu važnost radiotelevizije u borbi protiv dezinformacija radi očuvanja društvene kohezije.

Kulturna tradicija javnog servisa

Ono što privatni mediji ne mogu, a nacionalni ne samo da može nego i mora, jest izgraditi vlastite kulturne resurse. U tom su smislu Simfonijski, Jazz i Tamburaški orkestar, zajedno sa Dječjim zborom, od neprocjenjive važnosti u čuvanju glazbene baštine, promicanju hrvatskih autora, ali i u izvedbenom majstorstvu. Na proslavi su Simfoničari to još jednom dokazali. Đani Stipaničev preuzeo je mikrofon u zajedničkoj interpretaciji Valencije, a glazbeni dio programa obuhvatio je i domoljubni standard Vice Vukova Tvoja zemlja koji su uz orkestar i zbor otpjevali Martin Kosovec i Marino Vrgoč. Vrhunac klasičnog dijela večeri pripao je Beethovenovoj Fantaziji za klavir, zbor i orkestar u kojoj je sjajna pijanistica Martina Filjak, uz pratnju Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a, prigodno utjelovila europsku kulturnu tradiciju javnog servisa.

Kako se program bližio kraju, bilo je sve očitije da organizatori nisu željeli svečani jubilej pretvoriti u puki festival nostalgičnih prisjećanja. Moderni Eurosong klasik Babyja Lasagne Rim Tim Tagi Dim preveden je na jezik Zbora i Orkestra, pritom ne gubeći ništa od izvornoga šarma i mahnite energije. Simbolički iskorak prema mlađoj publici i suvremenom pulsu također je donio i Hiljson Mandela čije je „čitanje“ pjesme Anđeo iz TV-serije Sram u aranžmanu sa Simfonijskim orkestrom ilustracija napora da se javni servis što bezbolnije uklopi u „moderan kulturni prostor novih generacija“. Napokon, znakovitome susretu tradicije i budućnosti svjedočili smo i u finalu, remakeom skladbe Moja domovina koju je iznijela mladost iz emisije The Voice Kids Hrvatska. Ta radosna izvedba imala je simboličko značenje, obilježavajući predaju jednoga golemoga, zavidnoga nasljeđa u razigrane ruke onih koji ostaju.