Čudovište, nevjesta i sav njihov nered

U svom drugom redateljskom ostvarenju Maggie Gyllenhaal polazi od privlačne ideje: klasičnu priču o Frankensteinu pripovijeda iz perspektive lika koji je u hororskoj tradiciji jedva postojao. U tom je smislu film istodobno parafraza i polemika Frankensteinove nevjeste Jamesa Whalea iz 1935, ali i pokušaj da se gotička mitologija prevede u suvremeno doba: ženski gnjev, tjelesna autonomija, performativnost identiteta i nestalne granice između emancipacije i spektakla. Maggie Gyllenhaal odlučila je nakon Mračne kćeri (prema romanu The Lost Daughter Elene Ferrante, gdje je također surađivala s Jessie Buckley) posegnuti za studijskim, zvjezdanim, žanrovski i idejno raskošnim projektom koji je postao razbarušen i prkosan film. 

Christian Bale kao Frankenstein i Jessie Buckley kao Mary Shelley

Radnja se odvija u Chicagu tridesetih godina, u prostoru gangsterske ikonografije i kabaretske groznice. Mary Shelley, koju glumi Jessie Buckley, pokretački je duh priče: nezadovoljna time što je njezin roman ispripovjedio tek „pola priče“, ona zaposjeda Idu (Jessie Buckley), ženu s ruba podzemlja koja će nakon nasilne smrti i reanimacije postati nova nevjesta. Christian Bale glumi Frankensteina koji uskoro postaje Frank, čudovište koje traži partnericu i koje nije usamljeni stvor iz hororske baštine, nego figura nježne groteske — biće koje istodobno izaziva sažaljenje, nelagodu i čudnu vrstu romantične identifikacije. Oko njih se nižu Annette Bening kao znanstvenica Euphronious, Penélope Cruz kao policijska istražiteljica, njezin kolega Peter Sarsgaard te Jake Gyllenhaal kao filmski idol starog Hollywooda kojim je Frank fasciniran. Film se tako pretvara u mješavinu gotike, gangsterske balade, crne komedije, feminističkog manifesta i rasplesanog mjuzikla. Naš Zlatko Burić ostvario je izvrsnu sporednu ulogu gang­stera
Lupina.

Najbolji trenuci Nevjeste! oni su u kojima film postaje eksces. Jessie Buckley nosi ga gotovo sama, energijom koja je istodobno animalna, duhovita i opasna. Njezina nevjesta nije tek „oživljena žena“, nego eruptivna sila: govori, trza se, promatra, zavodi, bježi, napada i kao da svaku scenu pokušava istrgnuti iz gravitacije smisla. Ona ne gradi psihološki lik u klasičnom smislu, nego prisutnost — električnu, neukrotivu, stalno na rubu raspada. Bale joj izvrsno parira upravo zato što igra suzdržanije i ranjivije. Njihov neobičan magnetski odnos filmu daje emotivno pogonsko gorivo bez kojega bi se bogat vizualni izričaj i konceptualni nered rasuli. Jessie Buckley ovdje je ostvarila jednu od svojih najslobodnijih i najimpresivnijih uloga u karijeri. Također, vrlo je suptilna i izvrsna izvedba Christiana Balea.

Nevjesta! je film koji uzvikuje, signalizira i upire prstom, ali ne zastaje dovoljno dugo kako bi nešto dublje razvio. Maggie Gyllenhaal neprestano nadodaje nove slojeve: raspravu o tome tko ima pravo na priču, satiru starog Hollywooda, koreografirane citate mjuzikla, feministički bijes kao kolektivni društveni impuls, gangstersku jurnjavu, ljubavnu priču, komentar o slavnim licima i fetišima gledanja. Sve je to pojedinačno intrigantno, ali zajedno često djeluje kao niz ideja koje se međusobno sudaraju u uratku prepunom detalja, umjesto da jedna drugu hrane. 

Pa ipak, konceptualni košmar frenetičnog ritma prepun eklektičnih likova dio je postupka kojim film spaja postmodernističku igru i feminističku reviziju klasičnog mita. U toj perspektivi njegova pretjeranost nije mana, nego metoda: namjerno razbarušen doživljaj koji ne teži skladnoj zatvorenosti, nego afektivnom višku, ekspresiji, sudaru registara i neurednoj slobodi. Takav ton najbolje prenosi lik nevjeste koju izvrsno utjelovljuje Jessie Buckley, dok sporedni detektivski par Cruz–Sarsgaard svojom smirenijom prisutnošću dodatno naglašava grozničavu energiju središnjeg para. Maggie Gyllenhaal ovdje je ostvarila istančanu filmsku poetiku, prenijevši svoju viziju nevjeste čudovišta osebujnim filmskim jezikom.

U vremenu u kojem je velik dio ovako produkcijski visokobudžetnih filmova sveden na algoritamsku ispoliranost, Maggie Gyllenhaal nudi nešto nedvojbeno autorsko: film koji riskira, koji griješi javno i raskošno, koji se ne boji nepravilnosti, prenaglašenosti, vrištanja ni bizarnosti. Nevjesta! možda nije u cijelosti uspjela uobličiti vlastitu pobunu, također mnoštvom detalja koji zahtijevaju određeno predznanje može odvlačiti gledatelja u tumačenje, no upravo je pobunu pustila bez osigurača. A to je za film o stvorenju sastavljenome od nespojivog možda i najprimjereniji oblik života. Nevjesta! je izniman film koji mnogo više provocira nego što uvjerava i više obećava nego što ostvaruje, ali definitivno se ne zaboravlja lako.