Začudnost spisateljske aure

Posebnost prvoga romana za odrasle naše spisateljice Sonje Zubović očituje se u vještini odabira tematskih introspekcija koje su u pripovjednom kontrapunktu dosegle život između pouzdanog promišljanja stvarnosti i osjetljivosti bivanja. U svemu tome osviještena je slika svijeta u blagotvornoj vizuri autorice koja izmiče hudom kovitlacu svijeta, svim postojećim, egzaltiranim „nepodopštinama“ u kojima se guši čovjek.

Komunicirajući tako s vlastitim promišljanjem svakodnevnih događanja „između nas i neba“, ona odabire poznatu, gotovo idiličnu sredinu: gradić Jastrebarsko, njegove jastrebare, autentični dvorac Erdödy i boravak franjevaca koji su pred turskom silom u samostanu našli utočište.

Izd. Alfa d.d. Zagreb i Centar za
kulturu Jastrebarsko, 2026.

U poznatom prostoru ne previše naglašene prošlosti kojom senzibilizira fatum neugaslih reminiscencija na zavičajnu Jasku, romansijerski se pronalaze osobe poput slikara Eugena i njegove kćeri Lole s prebivalištem u Parizu, tu su još i jastrebar Ignac i nećak mu Nikola koji želi snimiti film o jastrebovima, rođakinja Eva i drugi. Metamorfoze tih likova nisu temeljna autoričina preokupacija. Sve to bivanje upleteno je, egzistira u simbolici kretanja na što nas podsjeća i naslov romana Između nas i neba.

U romanu su nadasve dinamični dijalozi u kojima je na probi neuhvatljiv okus ljubavi. Ta amorozna situacija zbiva se u propuštenim i nepropuštenim prilikama u kojima se stvara ljubavni duel, bez pobjednika i pobjednica. Da, tu je još i notorni zavodnik Zlatni, „sponzor i ženskaroš“. Autorica je inaugurirala u priču splet mogućih, nesuđenih ljubavnika. Uostalom, u ovom svijetu, bez ljubavi „kao takve“, ništa ne počinje niti završava. Možda je to u isto vrijeme i žudnja za drugačijom svakidašnjicom i novim kreacijama osobnosti. Ili je to jednostavno težnja za unutarnjim emocionalnim smirenjem.

Uostalom, ljubavni solilokvij način je kreativnog umijeća kazivanja pa mu treba posvetiti ono fatumsko vrijeme „između nas i neba“. To čitatelja opčinjena knjigom dovodi do ravnoteže pozitivnih vibracija. Tako problemi opstojnosti donose nova suglasja i bogat su izazov kreativnih mogućnosti. Da se ponovi nova pitka priča. A ovdje je riječ o kratkim pričama prijateljskih, dobrodošlih vibracija u kojima biva čistoća ljudskosti i umijeće kazivanja, a „ništa nije ni prepunjeno u ovome proznome mozaiku s poetičnom dušom“, kako je uspješno u svome pogovoru Šarmantan roman koji osvaja čitatelje naglasila kritičarka Lada Žigo Španić.

A zaključak treba prepustiti autorici Sonji Zubović: „Vjerujem da ljudima na kraju života ostaje samo sjećanje na ljubav i jesu li i koliko voljeli.“