Vrijeme je za demografsku obnovu i povratak iseljenika

Poštovani ministre, poštovane akademkinje i akademici, poštovani rektori, dekani, profesori, znanstvenici, uzvanici i svi nazočni,

srdačno vas pozdravljam, osobno i uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, naše vrhovne ustanove u znanosti, kulturi i umjetnosti. Kada bismo željeli sažeti poslanje i svrhu postojanja Hrvatske akademije, to bi bilo služenje, izvrsnošću i vrlinom, domovini Hrvatskoj, hrvatskome narodu u domovini i dijaspori i svima koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom, neovisno o nacionalnosti, vjeroispovijesti i političkim sklonostima.

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto, kao što je to lijepo sublimirao naš prvi predsjednik, i akademik, dr. Franjo Tuđman, jedan od rijetkih ljudi koji je svoje znanstveno djelo otjelotvorio – u samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.

Kroz našu burnu povijest Hrvati nikada nisu posezali za tuđim, ali su odlučno branili svoje, premda katkada gubeći dijelove povijesnoga teritorija, ali ipak naposljetku očuvavši jedan od najljepših i najvrednijih dijelova našega planeta. Uzmicali smo do neke mjere, ali smo u konačnici znali reći dosta! Borili smo se hrabro i časno za Hrvatsku koju imamo danas i koja je napokon naša, i samo naša, i bit će onakva kakvu je budemo gradili i čuvali sada i ubuduće.

Ministar Ivan Šipić i akademik Davor Miličić / Snimio Slavko Midžor / PIXSELL

Hrvati su brojem mala nacija, stali bismo u jednu četvrt prosječnoga kineskoga grada, ali mi smo narod s višestoljetnim europskim identitetom, tisuću i stotinu godina državnosti, s prinosima europskoj uljudbi većima od naše brojnosti. Ponekad smo tijekom povijesti mazohistički relativizirali svoju samobitnost, hrvatski jezik i svekoliko povijesno i kulturno nasljeđe, ali smo ipak opstali.

Demografski slom

Hrvatska je danas razvijena europska država, slobodna, neovisna, pridružena Europskoj uniji odnosno paneuropskoj obitelji, kao i NATO savezu. Ostvarili smo najbitnije strateške ciljeve o kojima su sanjale generacije naših predaka. Hrvatska u Europi, Europi na temeljima grčke filozofije, rimskoga prava i kršćanske etike.

Ali, je li moguće? Hrvatska odumire. Sve nas je manje. Nisam demograf, neću detaljno elaborirati dobro poznat nesrazmjer novorođenih i umrlih, slično je, nažalost, u većini razvijenih zapadnih zemalja, ali takve trendove, u Hrvatskoj koja je mala, treba žurno zaustaviti i obrnuti. Pritom se moramo zapitati zašto danas, kada imamo Hrvatsku, naši sugrađani i cijele hrvatske obitelji traže, ili su donedavna tražile, sreću i egzistenciju u tuđini.

Iz vlastitoga iskustva, rekao bih da jedan, manji dio ljudi, čini to iz stanovite obijesti. Naime, besplatno su se školovali i studirali na račun nas koji radimo i onda se otisnuli bez grižnje savjesti radi veće plaće i općenito materijalnih pobuda. Nismo ih dobro odgojili, nismo ih naučili da je domoljublje vrlina i da dug prema Domovini nije i ne smije biti puka fraza. Ako ne voliš i ne razumiješ vlastiti narod, i ne želiš mu pridonijeti, kako možeš poštovati i razumijevati druge?

Ali svakako, većina onih koji su otišli, otišli su „sa suzom“ za zagorske, slavonske, dalmatinske, međimurske, istarske „brege“, jer su doživjeli nepravdu, jer im domovina nije mogla, nije znala, nije željela omogućiti ostvarenje profesionalnog potencijala i dostojnu egzistenciju, jer je naša hrvatska stvarnost bila i još jest bremenita nepotizmom, korupcijom, nepravdom. Zapošljavaš loše, oni biraju sebi slične. Fatalni circulus vitiosus Croaticus!

Pronatalitetna i povratnička politika – ključ oporavka

Zasigurno se pitate zašto sam se baš ja, liječnik, kardiolog, prihvatio funkcije predsjednika Znanstvenog savjeta za izradu Nacrta prijedloga Zakona o demografskoj obnovi Hrvatske?

Nakon Domovinskoga rata boravio sam u europskim centrima medicinske izvrsnosti i bez dvoumljenja odbio sirenski zov bogatih klinika u kojima nije bilo nikakvih ograničenja za moj osobni stručni i znanstveni napredak. Vratio sam se u Kliniku na zagrebačkom Rebru i svu energiju posvetio napretku svoje struke i znanosti te imao sreću svjedočiti kako smo u potpunosti dostigli, a u nečemu čak i prestigli prestižne i bogate centre izvrsnosti. Ovladali smo najmodernijom tehnologijom, znanjem i vještinama, sudjelujemo u pisanju međunarodnih smjernica, nastupamo kao pozvani i ugledni gosti na svjetskim znanstvenim skupovima, a i taj svijet rado i često dolazi nama.

Oni koji me poznaju, znaju i to da sam u nekoliko navrata odbijao ministarske funkcije, kandidaturu za rektora nakon završetka mojih dekanskih mandata na Medicinskome fakultetu, riječju, sve funkcije i članstva u političkim strankama i općenito udrugama izvan medicine. Osim u HAZU, gdje uz rad u Razredu za medicinske znanosti, mogu kao politički neovisna osoba pokušati doprinijeti i općem boljitku našega društva. 

Stoga zdušno prihvaćam ulogu predsjednika Znanstvenog savjeta za izradu Nacrta prijedloga Zakona o demografskoj obnovi Hrvatske, pod uvjetom da za to imamo istinsku podršku Vlade i javnosti. Ova je tema prevažna. Kao što nema opravdanja za dezerterstvo kada je Domovina napadnuta, tako nema opravdanja za intelektualca da ne prihvati poziv za demografsko spašavanje Domovine koja de facto odumire! Zahvaljujem ministru na povjerenju.

Ključ rješenja shvaćam dvojako: pronatalitetna politika i povratak naših sunarodnjaka iz iseljeništva.

Hrvatska je jedinstvena i predivna zemlja, u njoj ima prostora, vode, zemlje, mora, zraka i sunca za nove naraštaje i nove obitelji, a mi koji sada u njoj živimo moramo takvu Hrvatsku oplemeniti i učiniti sretnim i sigurnim mjestom za sadašnje, mlade i stare, ali nadasve za buduće naraštaje. Hrvatskoj treba više rođenih i manje umrlih, a naše sunarodnjake u iseljeništvu moramo pozivati i privlačiti da se vrate. Ultima ratio, ako želiš da ti kosti počivaju u hrvatskoj zemlji, koja je svrha da život proživiš u tuđini?

Srećom, okolnosti su se posljednjih godina uvelike promijenile. Gospodarski i razvojno Hrvatska posljednjih godina sustiže pa i prestiže nemali broj europskih država. Zbog toga je, srećom, sve više onih koji žele ili planiraju povratak u Hrvatsku. Kvaliteta života, sigurnost, dobar i dostupan obrazovni i zdravstveni sustav postaju privlačni za mnoge ljude rođene i odgojene na bogatom Zapadu, koji uspoređujući uvjete života u Hrvatskoj sa zemljama u kojima trenutno žive i rade, sve češće biraju Hrvatsku. To predstavlja golem potencijal znanja, talenata i energije koji mogu dodatno pokrenuti Hrvatsku. Ali, mnogo toga u kratkome vremenu moramo unaprijediti. Primjerice, za povratnike pojednostavniti postupke dobivanja državljanstva, pokretanja poduzetništva, nostrifikacije valjanih diploma.

Zakon koji ćemo stvoriti trebao bi biti važan okvir koji će pokrenuti široku lepezu aktivnosti i promjena bitnih za očuvanje naše države i nacije, a upravo akademska zajednica, koja se danas okupila na poziv ministra i uz podršku Vlade, mora osjećati povijesnu odgovornost i djelovati! Svi, bez razlike: plavi, crveni, zeleni, vjernici, nevjernici, agnostici. Želimo Hrvatsku koja će Hrvatima i onima koji Hrvatsku osjećaju kao svoju domovinu omogućiti uvjete za dobar, siguran i sretan život i stoga moramo ukloniti sve prepreke, materijalne i moralne, kao razlog njihova iseljavanja u druge zemlje ili nerađanja djece. 

Zahvaljujem vam na pozornosti i zaključujem geslom koje predlažem za ovaj naš projekt: Oživimo Hrvatsku!