Šenoa napokon na hrvatskim kovanicama

Lik Augusta Šenoe, najznačajnijeg hrvatskog književnika 19. stoljeća i nekadašnjeg urednika Vienca, napokon se našao na novcu, i to zlatnicima i srebrnjacima. U suradnji s Hrvatskom kovnicom novca, Hrvatska narodna banka izdala je numizmatičko izdanje posvećeno Šenoi, u sklopu serije Hrvatska književnost: dva zlatnika od kojih je jedan mase jedne unce, u apoenu od 100 eura, izdan u 50 primjeraka, a drugi mase 1/8 unce, u apoenu od 20 eura, izdan u 150 primjeraka, kao i srebrnjak mase jedne unce, u apoenu od 4 eura, izdan u seriji od 1000 primjeraka.

Autor je likovnog rješenja kovanica akademski kipar Duje Matetić. Na licu kovanice nalazi se portret Augusta Šenoe, a na naličju prikaz Kamenitih vrata iza kojih se vidi i stari toranj zagrebačke katedrale iz vremena prije Bolléove pregradnje započete nakon potresa 1880, katedrale kakvu je jedinu pamtio i Šenoa koji nije dočekao njezinu obnovu s dva tornja.

Na presici su govorili viceguvernerka HNB-a I. Jakir-Bajo (na sl.), glavni ur. Vijenca G. Galić, voditeljica Kuće Šenoa J. Reis, autor likovnog rješenja kipar D. Matetić te I. Odrljin iz Hrvatske kovnice novca

Jedinstveno numizmatičko izdanje

Šenoa je treći hrvatski književnik kojemu je HNB posvetio posebnu kovanicu, nakon Ivane Brlić-Mažuranić 2024. i Marije Jurić Zagorke 2025. Predstavljanje ovog jedinstvenog numizmatičkog izdanja održano je u Moneterri – Muzeju novca HNB-a – na Dan hrvatske knjige 22. travnja, a njima se, kako je kazala viceguvernerka HNB-a Ivana Jakir-Bajo, nastoje podržati trajne vrijednosti te čuvati hrvatska baština i identitet. „Ova je kovanica više od sredstva plaćanja, ona je podsjetnik na trajne vrijednosti koje je promicao i Šenoa, a koje i danas vrijede“, kazala je Ivana Jakir-Bajo, podsjetivši da je Šenoa bio ne samo književnik i novinar, nego i gradski senator koji se tijelom i dušom dao u obnovu Zagreba, što mu je narušilo zdravlje te je umro u dobi od 43 godine. Istaknula je najpoznatije Šenoine ženske likove, Doru Krupićevu koju je nazvala jedinstvenim zagrebačkim zlatom, te hrabru učiteljicu Branku.

„Čim počnemo navoditi naslove Šenoinih romana i pripovijetki Zlatarovo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Prosjak Luka, Prijan Lovro ili povjestica kao što su Kameni svatovi ili Postolar i vrag, odmah možemo zamisliti njihove likove i svijet u kojemu su živjeli, moralne dileme s kojima su se suočavali te često borbu za pravdu i ljubav. Šenoin kratak, ali bogat život jasno nam pokazuje kako jedan čovjek s idejom, radom i odgovornošću prema društvu može utjecati na svijet oko sebe i kako taj utjecaj može biti trajan. Te odlike vrijede i za današnji svijet, a Šenoino domoljublje i danas svima može biti primjer“, istaknula je u svom govoru Ivana Jakir-Bajo.

Uz kovanice na predstavljanju je bilo izloženo prvo knjiško izdanje Zlatarova zlata iz 1872. koje je prvotno izlazilo u Viencu u nastavcima tijekom 1871.

Današnji Vijenac nastavlja na Šenoinu tragu

Glavni urednik Vijenca Goran Galić također je istaknuo Šenoine zasluge za hrvatsku književnost, kulturu i identitet. „Iako rođen u obitelji slovačko-češkog porijekla, bio je izvorni govornik njemačkog. Tko je mogao očekivati da će mali August, koji do devete godine nije znao ni riječi hrvatskoga, postati gorljivi hrvatski domoljub i jedan od najvećih pjesnika hrvatskog jezika. August Šenoa najsvestraniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, jedinstvena pojava u cijeloj hrvatskoj književnosti, poznat i prepoznatljiv i izvan hrvatskih granica“, kazao je Galić, podsjetivši na Šenoine zasluge kao urednika Vienca od 1874. do smrti 1881, kada je taj središnji časopis hrvatske kulture 19. stoljeća doveo do njegova zlatnog razdoblja.

„Vienac je pokrenut 1869. kad je Zagreb imao oko 20.000 stanovnika, a Vienac i Šenoa doprinijeli su tome da postane kulturno i duhovno središte Hrvatske. Tada je 85 % Hrvata bilo nepismeno, a pismeni su se trudili govoriti njemački. U Šenoinim djelima hrvatski čitatelj mogao je spoznati što je hrvatski narod, učiti o hrvatskoj povijesti i književnosti te upoznavati različite krajeve iz obaju dijelova Monarhije. Nastavljajući se na nastojanja preporoditelja, u Šenoinu se Viencu stvarala i oblikovala moderna hrvatska nacija i književni kanon, što je snažno utjecalo i na kasnije procese. Također, Šenoa je pridonio profesionalizaciji hrvatske književnosti. Vienac je donosio izvorna djela hrvatskih pisaca, u njemu je i Šenoa u nastavcima objavljivao svoja djela, kao i Ante Kovačić, Ivo Vojnović i kasnije Matoš“, naveo je Galić.

Iako je bio pristaša Strossmayerove Narodne stranke, Šenoa je u Viencu davao prostor i pravašima i drugim piscima bez obzira na političko opredjeljenje, jedino nije davao prostor diletantima, što mu je stvaralo i protivnike. Galić je iznio podatak da je Šenoa bio i numizmatičar i da se njegova zbirka antičkog i srednjovjekovnog novca danas nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

U Kući Šenoa August i dalje živi

Da u Šenoinoj zbirci nema zlatnika jer Šenoa nije bio bogat čovjek, objasnila nam je Jasmina Reis, dopredsjednica udruge Svi naši Šenoe koja je 2016. ispunila želju svoje majke Marije i njezina supruga, svoga očuha Zdenka Šenoe, Augustova unuka, te u njihovoj obiteljskoj kući u Mallinovoj ulici otvorila Kuću Šenoa, muzej posvećen pripadnicima četiriju generacija ove obitelji. Kuća je oštećena u potresu 2020. i još se obnavlja jer, iako je zaštićeno kulturno dobro, kao privatno vlasništvo ne može za obnovu koristiti fondove namijenjene javnim ustanovama.

Jasmina Reis kazala je, među ostalim, da Šenoa sve do devete godine nije znao hrvatski koji je potom naučio kroz igru s vršnjacima u parku Ribnjak, nedaleko od rodne Vlaške ulice. Njegov otac Alois govorio je isključivo njemački pa kada je 1848. ban Josip Jelačić 1848. uveo hrvatski jezik u gimnazije, sina je poslao na školovanje u Pečuh. Za Šenoino nacionalno i intelektualno formiranje presudan je bio susret s Ljudevitom Gajem koji ga je zainteresirao za hrvatsku književnost i od kojeg je Šenoa prvi put čuo za Gundulića, Marulića i druge pisce starije hrvatske književnosti. Šenoa je ujedno davao instrukcije Gajevu sinu Velimiru pa je i tako učio hrvatski.

„August Šenoa pisao je povijesne romane i zato da Hrvati više ne bi ponavljali greške iz povijesti“, rekla je Jasmina Reis. Spomenula je da je kao gradski senator bio zadužen za komunalne poslove i socijalnu skrb, a svoja je djela pisao noću, dok mu je obitelj spavala. Supruga Slava nadživjela ga je za čak 63 godine, a s njom je imao šestero djece od kojih je troje umrlo u najranijoj dobi. Da je poživio, napisao bi još mnoga djela, među ostalim i planirani roman o Cvijeti Zuzorić, no i s ostvarenim opusom postao je, prema riječima Jasmine Reis, učitelj hrvatskog jezika i baštine. Sasvim je stoga zasluženo da mu je lik iskovan na hrvatskim zlatnicima i srebrnjacima.