Renesansno višeglasje u Noći knjige

U Knjižari Matice hrvatske 23. travnja nastavila se dugogodišnja tradicija Matičina sudjelovanja u kulturnoj manifestaciji Noć knjige pod naslovom: Kako je prije 410 godina smrću Shakespearea i Cervantesa završilo razdoblje renesanse u književnosti. Program posvećen dvama velikanima knjige obogatila su izlaganja Ivana Lupića sa Sveučilišta u Rijeci i Mirjane Polić Bobić, prof. emerite Sveučilišta u Zagrebu, popraćena glazbenim nastupom lutnjista Igora Pare i sopranistice Karle Despot koji su izveli izbor renesansnih skladbi povezanih s djelima Shakespearea i Cervantesa.

Ivan Lupić, Mirjana Polić Bobić, Dubravka Brezak Stamać, Karla Despot i Igor Paro u Knjižari Matice hrvatske / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Nakon uvodnog obraćanja Dubravke Brezak Stamać, pročelnice Odjela za književnost Matice hrvatske, u svijet rekonstruiranja Shakespeareovih kazališnih izvedbi uveo nas je Ivan Lupić s naglaskom na njihovu glazbenu dimenziju. Lupić ističe kako je glazba bila veoma važan element cjelokupne kazališne izvedbe. Međutim, nastavlja da iz razdoblja renesanse, iz kojeg imamo na tisuće preživjelih drama, nemamo nijedan dokument koji sadrži zapis pjesama. Ovo je pogubna činjenica ne samo zbog njihova tekstualnog sadržaja nego i zbog toga što su one imale ključnu ulogu u definiranju čitavoga dramskog raspoloženja. „Pjesme pomažu da se na vrlo ekonomičan način prikaže emocionalno stanje lika za koje bi, ako bi se koristile samo riječi, trebalo puno više prostora“, naglasio je Lupić.

Prije osvrta na pjesme u dramama avonskoga barda pozornost je upućena dramama Shakespeareova suvremenika Johna Marstona, s naglaskom na dvije pjesme u njegovu kazališnu komadu Antonijo i Melida. U Marstonovim dramama trebalo je biti preko trideset pjesama, no veliki dio njih je izgubljen – Lupić tvrdi da je to bitno utjecalo na njegovu recepciju. Okrenuvši se Shakespeareovu Macbethu nailazimo na pjesmu Come away, come away, za koju je nemoguće ustanoviti pravoga autora, a koja je kasnije ušla u dramu Vještica Thomasa Middletona. U drami Oluja nalaze se dvije pjesme koje su u međusobnome dijalogu: čuvena Arielova pjesma Full fathom five thy father lies te Come unto these yellow sands. U drami Na tri kralja sačuvana je pjesma O Mistress mine, where are you roaming?, a u drami Otelo balada The Willow Song. Lupić zaključuje da je pojam Shakespeareovih pjesama u dramama problematičan, ali to nije razlog da o njima ne govorimo.

Drugi dio večeri bio je posvećen izlaganju Mirjane Polić Bobić o životu i djelu Miguela de Cervantesa y Saavedre, s posebnim osvrtom na njegovo remek-djelo Bistri vitez Don Quijote od Manche. Današnja Cervantesova slava, kazala je Mirjana Polić Bobić, navodi na pomisao da je i za života uživao u blagodatima dobroga društvenoga statusa. No kao što znamo da to sa znamenitim umjetnicima nije uvijek tako, Cervantesov je slučaj paradigmatičan primjer takve zle sudbine. „Španjolska je u Cervantesovo doba u isti mah bila intelektualno izazovna i za život teška sredina u koju se slijevalo mnoštvo intelektualaca i znalaca iz drugih europskih zemalja, željnih afirmacije“, istaknula je. Nadalje je razložila da Cervantes u društvu u kojemu je obitavao nije zauzimao nikakvo važno mjesto, baš poput njegova viteza tužna lika Don Quijotea.

Cervantesovi prvi književni tekstovi (tri pjesme) objavljeni su u knjizi koju je sastavio njegov učitelj 1569. u čast preminuloj kraljici Elizabeti Valois, trećoj supruzi Filipa II. Prije objave prvih proznih djela, kao mladić u dvadesetima Cervantes sudjeluje u Bitki kod Lepanta. Sudjelovanje u sudbonosnim povijesnim događajima bitno je utjecalo na njegove prozne tekstove, jednako kao i izvrsno poznavanje suvremene i starije španjolske književnosti. Uspjeh Don Quijotea pri izlasku bio je nevjerojatan, o čemu svjedoče i mnogobrojni prijevodi do danas. Mirjana Polić Bobić navodi kako se u tom romanu odvija stalan dijalog između različitih žanrova te da ga se zbog toga razumije kao višeglasno djelo otvorene strukture, pa zaključuje kako je Cervantes zauzeo viteški stav prema svemu i svima koliko god to u svakodnevici bilo teško.

Izvedbom renesansnih skladbi u interpretaciji Igora Pare i Karle Despot zatvoren je program posvećen dvama velikim glasovima svjetske književnosti.