Proživljenost likovnog izraza

Otvaranje izložbe slikara Vladimira Pandžića Open Mind, 29. travnja u Galeriji Matice hrvatske, proteklo je u mirnoj i koncentriranoj atmosferi, uz okupljene posjetitelje i pratitelje likovne scene, još jednom potvrdivši kvalitetu i vitalnost njegova stvaralaštva koje se kontinuirano razvija već više od četrdeset godina. Izložbu kustoski potpisuje Igor Loinjak, koji je u analizi autorova opusa istaknuo kako je riječ o umjetniku izrazito proživljenoga i vrlo osobnoga likovnog izraza, u kojem se umjetnost ne odvaja od života, nego iz njega izravno proizlazi.

Slikar Vladimir Pandžić, voditeljica Galerije MH Karla Despot
i kustos Igor Loinjak

U podlozi takvog pristupa nalazi se dugotrajan interes za njemački neoekspresionizam koji traje još od umjetnikovih studentskih dana na Akademiji u Sarajevu, gdje se njime intenzivno inspirirao već prilikom izrade diplomskog rada. Taj ga je utjecaj nastavio pratiti kroz različite cikluse, a osobito je prepoznatljiv u radovima snažne gestualnosti i izražene kolorističke energije. Jedan od takvih ciklusa jest upravo ovaj koji čini izložbu, a koju je sam autor odlučio nazvati prema jednoj od slika – Open Mind. Već naziv izložbe upućuje na proces nastanka pojedinoga djela. On je simboličan jer Pandžićev odnos prema temi, kao i prema dovršenoj slici, ne slijedi unaprijed zadani racionalni obrazac niti se oslanja na strogo razrađen sustav koji bi se planski gradio na platnu. Naprotiv, slika nastaje kao rezultat otvorenog, intuitivnog pristupa koji se iz dana u dan razvija i nadograđuje.

Za navedenu izložbu odabrana su djela u kojima dominira ljudska figura, prvenstveno zbog toga što je ona u posljednje vrijeme kod Pandžića osobito prisutna. No, ta figura nije klasično oblikovana, nego nastaje kroz ekspresionističke deformacije koje umjetnik nastoji zadržati u određenom skladu i proporcionalnosti. Upravo ta napetost između deformacije i ravnoteže odgovara duhu vremena u kojem živimo; vremenu u kojem naši pojmovi humanizma i humanosti sve više dolaze do određenih deformacija u svjetonazorskom i moralnom smislu.

Kako navodi Igor Loinjak, Pandžićeva djela nastaju u snažnom misaonom i ekspresivnom žaru te se dovršavaju u relativno kratkom vremenu, što je autoru iznimno važno. Dok ta misao traje i dok emocija u njemu još intenzivno gori, slika mora biti završena, jer upravo tada najvjernije prenosi energiju svoga nastanka i unutarnji impuls koji ju je pokrenuo. U slikama je sadržana duboka unutarnja komponenta autorova žara, koja se oslanja na njegove umjetničke početke, ali i na temeljnu ideju da za umjetnost treba „umirati“.

Neprestano stvarajući nove radove i danas dok je u mirovini, Vladimir Pandžić uistinu svjedoči polazišnu misao iz koje je izniknulo njegovo stvaralaštvo. Izložena djela izravan su odraz njegova življenja za umjetnost, koje se iz performativnog preobrazilo u gestualni kontekst slike – snažne, izražene boje i odlučne poteze. Izložba tako ne donosi samo pregled recentnih radova, nego i uvid u jednu dugotrajnu umjetničku disciplinu i posvećenost koja nadilazi formalne okvire slikarskog medija. (Nika Latinčić)