Papine divizije

Reakcije američkog predsjednika Donalda Trumpa na izjave pape Lava XIV. o ratu u Iranu pokazuju da politički odnosi u svijetu postaju sve grublji, a podjele u društvu sve dublje. Papa je u obraćanju vjernicima na Trgu svetog Petra osudio „besmisleno i neljudsko nasilje“, rekavši kako kršćani ne mogu biti na strani onih koji bacaju bombe. Svjetska javnost i Donald Trump protumačili su papinu poruku kao politički potez usmjeren protiv SAD-a u korist Irana. Trump i njegova administracija proglasili su upitnim papin moralni integritet, a potpredsjednik J. D. Vance sugerirao je da bolje od pape razumije teologiju.

Papa Lav XIV. u Africi / Izvor VATICAN MEDIA / ipa-agency.net / PIXSELL

Papa propovijeda evanđelje, a ono se protivi nasilju bez obzira na razloge i okolnosti. Nadalje, njegova poruka nije bila selektivna, jer on osuđuje nasilje neovisno o tome tko ga čini. Papa ne zauzima stranu, ne mjeri koliko je tko kriv, ali ako se njegova poruka želi baš shvatiti kao osuda, ona vrijedi za svakoga tko je na bilo koji način dao doprinos širenju nasilja. A takvih je mnogo i ne daju se svesti samo pod nazivnik državnika.

Lav XIV. okončao je raspravu rekavši da se ne boji Trumpa i da je njegova moralna obveza biti protiv rata. Podsjetio je da je njegova zadaća propovijedanje evanđelja. „To je ono što mi činimo“, rekao je. I njegovi nastupi u Africi obilovali su porukama koje, kad bi se gledale isključivo politički, zvuče vrlo oštro. U Kamerunu je kritizirao pohlepu i govorio o tiranima koji pljačkaju svijet, u Ekvatorskoj Gvineji zagovarao je solidarnost i u više navrata govorio protiv izrabljivanja. U svakom od tih nastupa njegove poruke mogle su pronaći konkretnu primjenu, ali su uvijek izgovorene na jedinstvenoj podlozi evanđelja. To je ono što svaki papa čini.

I papa je državnik, ali posebne vrste. On nema vojsku, ne sklapa saveze, ni sa kim se ne obračunava, njegova aktivna uloga u međunarodnoj politici temelji se isključivo na dijalogu i poštovanju međunarodnog prava. Papine poruke uvijek su imale blagotvoran, iako nedovoljno snažan učinak na svjetsku politiku. Međutim, logična posljedica toga jest da će se Crkva, šireći spasenjsku poruku, svako malo zamjeriti nekom nasilniku. „Koliko divizija ima papa?“ upitao je svojedobno sovjetski vođa Staljin, želeći ismijati utjecaj Svete Stolice. Nije shvaćao da papi nisu potrebne divizije, jer njegovi ciljevi niti nisu politički.

No, napetosti između Donalda Trumpa i pape Lava XIV. imaju novu dimenziju. Američki predsjednik želi se predstaviti kao svjetski moralni autoritet, što demokratski vođe nikad ranije nisu činili, svjesni svojih ljudskih nedostataka i nesavršenosti političkih sustava. Što može učiniti papa? Ništa, osim da kaže, što je i učinio, da nije zainteresiran za raspravu. I nastaviti po svome, što mu i jest zadaća kao nasljedniku svetog Petra.

Donald Trump /
Wikipedia

Napetosti s Trumpom donekle su zasjenile papin apostolski pohod Africi, iako je i ondje jasno nastupao. Bilo da je govorio o Iranu ili o prilikama u samoj Africi, uvijek je kritizirao nasilje i zagovarao poštovanje ljudskog dostojanstva. U biti, svagdje je govorio isto. Na kraju krajeva, papa i ne može drugačije. „Mi nismo političari“, rekao je zamoljen za komentar agresivnih poruka iz Washingtona. To znači: Crkva se ne miješa u dnevnu politiku, poštuje monopol države na moć, ali se ne može odreći svoje zadaće da propovijeda evanđelje i u konkretnim političkim situacijama. I prioritet joj je uvijek isti. Na povratku iz Afrike papa je rekao da je njegovo putovanje prije svega naviještanje evanđelja, čime postaje bliži narodu, „u njegovoj radosti, u dubini njegove vjere, ali i u njegovoj patnji“.

Crkva uvijek zastupa vrijednosti, ali nikad političke aktere. Lav XIV. to je pojasnio i tijekom nedavnog posjeta Papinskoj diplomatskoj akademiji, podsjetivši da njegovi diplomati trebaju biti u prvom redu „u službi mira, istine i pravičnosti“. Čak i kad se gubi nada u dijalog i pomirenje, a mir biva izložen teškom ispitu, vatikanski diplomati trebaju tražiti mostove i kanale kroz koje će nada s nebesa pronalaziti put na Zemlji, poručio je. Podsjetio ih je na zadaću da se zauzimaju „za sve oblike pravičnosti“ u skladu s predodžbom o čovjeku stvorenom na sliku i priliku Božju. „Ne oporbom i zahtjevima, nego zaštitom ljudskog dostojanstva, razvojem naroda i zajednica i potporom međunarodnoj suradnji“, rekao je.

Napetosti između pape i Trumpa upućuju međutim na sve sirovije odnose u politici i društvu. Trump i njegovi suradnici otvorili su novo poglavlje, u kojemu politički čelnici zauzimaju poziciju tumača spasenjske poruke i javno niječu autoritet vjerskih vođa. Time su, u okolnostima novih medija, izazvali novu lavinu podjela u ionako polariziranim društvima. Teško je pritom razumjeti katolike koji papu koriste za političke obračune, kao batinu protiv političkih protivnika, tko god oni bili. Time mu daju ulogu koja mu nije namijenjena, profaniraju Crkvu i srozavaju je na običnog političkog igrača. Dok jedni okupljaju frontu protiv pape, drugi mu nude divizije, koje on ne želi niti može imati.