Odlazak prve dame keltske glazbe

Što bi povijest popularne glazbe bez svojih mitova, legendi, zanimljivosti, bizarnih detalja i živopisnih anegdota? Jedna od onih koja se često prepričavala osamdesetih odnosi se na zgodu kad se mladi Bono Vox prvi put susreo s eteričnom, moćnom i, kako je rekao, „onozemaljskom“ glazbom irske grupe Clannad. No, najbolje je da o tom religioznom iskustvu nešto kaže on sâm: „Vozio sam se automobilom i pjesma je iznenada počela svirati na radiju. Zamalo sam sletio s ceste i sudario se. Mislio sam da je kraj svijeta i da sam dospio u raj“, ispričao je pjevač grupe U2 koji se na jedvite jade uspio pribrati i parkirati kraj ceste, u suzama, preplavljen nesvakidašnjim zvucima Clannada. I „jednim od najljepših glasova koje je ljudsko uho ikada čulo“.

Vlasnica anđeoskog vokala

Pjesma koja je Bona, ali i masovno slušateljstvo onoga doba ostavila bez daha napisana je za popularnu britansku TV miniseriju Harry’s Game iz 1982, špijunski triler o događajima u Sjevernoj Irskoj za vrijeme etničkih sukoba obilježenih atentatima, bombaškim napadima i gerilskim sukobima svih vrsta. Nasuprot tome, glavna glazbena tema duboko je melankolična kombinacija sintesajzerske ambijentalnosti i drevne keltske mistike, podvučena višestruko nasnimljenim vokalima koji stvaraju dojam da je kakav anđeoski zbor sišao među ljude – kako bi ih podsjetio na svu ispraznost političkog nasilja.

Skladba Theme from Harry’s Game osvojila je prestižnu nagradu Ivor Novello i grupu Clannad pretvorila iz lokalne u svjetsku priču. Nažalost, vlasnica glavnog anđeoskog vokala iz onoga zbora više nije s nama. Moya Brennan (rođena 1952. kao Máire Philomena Ní Bhraonáin) nije bila samo suosnivačica, pjevačica i harfistica grupe. Bila je njihova zvijezda i najprepoznatljivija članica, a u širem smislu i „prva dama keltske glazbe“ – vokal koji je irske zvukove pomogao zauvijek ugraditi u tkivo moderne pop i rock glazbe.

Moya Brennan imala je anđeoski glas, a profinjeno je bilo i njezino
muziciranje na harfi  / Izvor Roignant/ ANDBZ / ABACA / PIXSELL

Clannad ili obitelj

Osnovan 1970. godine, bend se prvotno zvao Clann As Dobhar, no ime su ubrzo skratili u nešto mnogo praktičnije: Clannad, u prijevodu obitelj. Svi su članovi bili rodbinski povezani, a bez obzira na hendikep podrijetla – pjevati na irskom jeziku u ono doba nije bilo osobito poželjno – imali su i nešto sreće. Budući da je početkom sedamdesetih bilo moderno folk svirati iz rock perspektive, dobro su se uklopili u val inovativnih sastava koji je na sličan način djelovao u Engleskoj: Fairport Convention, Steeleye Span i Pentangle tek su najpoznatiji. Moya je u Dublinu, svojemu rodnom gradu, pohađala Royal Irish Academy of Music gdje je studirala harfu, klavir i solo pjevanje, pa će se Clannad ubrzo afirmirati kao jedna od najprivlačnijih pojava na sceni, o čemu svjedoči šarm njihovih ranih ploča poput Clannad, Clannad 2 i Dúlamán, ispunjenih ukusno aranžiranom, pretežito akustičnom glazbom – ali s jakim osobnim pečatom i uhom za improvizaciju. Na albumu Crann Úll (1980) postavi se priključila Moyina mlađa sestra i buduća New Age zvijezda Enya, ali ona se zadržala samo do idućeg ostvarenja, Fuaim. U prijevodu, zvuk.

I zvuk se od tada uistinu postupno počeo pomicati prema discipliniranijim pop formama i New Ageu. Folk čistunci nisu bili oduševljeni, ali svi ostali jesu. U razdoblju uspjeha Theme from Harry’s Game i pripadajućeg albuma Magical Ring (1983) članovi Clannada otkrili su način kako blagodati studijske tehnologije upregnuti u keltski misticizam i probiti skučene folk okvire. Napisali su i izveli glazbu za kultnu TV seriju o Robinu Hoodu, Robin of Sherwood, što je rezultiralo albumom Legend i nagradom BAFTA u kategoriji najbolje originalne glazbe skladane za televiziju.

Vrata uspjeha širom su im se otvorila. Uostalom, U2 su vlastite nastupe – na turnejama The Unforgettable Fire Tour i The Joshua Tree Tour – započinjali i završavali atmosferičnim zvucima nekih Clannad klasika, izlažući tu snoliku, retrofuturističku folk glazbu masovnoj rock publici. Ali ne samo to. Bono je 1985. s Moyom Brennan snimio iznimno uspješan duet In A Lifetime i tako nekadašnje folk entuzijaste dodatno pogurao pod svjetla reflektora.

Nenametljivo i emocionalno duboko

Moya Brennan doista je bila njihov glavni adut. Pjevajući prozračnim sopranom, svoje je izvedbe protkala neusporedivom osjećajnošću, uz vrhunsku kontrolu tona i daha te s podjednakim udjelom tradicije i suvremenosti, intimnosti i autoritativnosti. Ništa manje profinjeno nije ni njezino muziciranje na harfi kojom je popunjavala i nadograđivala ugođajne, gotovo sakralne zvučne krajolike Clannada. U kasnijoj fazi karijere, kad je usporedo s radom u matičnome bendu počela snimati vlastite projekte, posebno se posvetila harfi u suradnji s virtuozom Cormacom De Barrom koji je činio okosnicu Moya Brennan Banda. U formi dua potpisali su nekoliko ostvarenja (primjerice My Match Is a Makin’ i Voices & Harps) i održavali sviračke radionice, „slaveći harfu kao srce irske glazbene baštine“. Na solo albumima produbljuje umjetnički iskaz još osobnijim nijansama, o čemu svjedoči podatak da je prvijenac Máire objavila pod pravim, a ne umjetničkim imenom.

Svestrana i bez zadrške posvećena vlastitoj misiji, Moya Brennan pretočila je svoj raskošan talent i u glazbu za filmove kao što su Titanic i King Arthur, nastavljajući svojim „onostranim“ vokalom približavati irsku kulturu, jezik i glazbu najširoj svjetskoj publici. Doista, glazbeno je ovdje uvijek usko povezano sa spiritualnim; njezino tumačenje „keltske duhovnosti“ na albumima poput Perfect Time iz 1998. svodi se na povratak unutarnjem miru, ali i prirodi, mističnim irskim krajolicima koji su bili i ostali utkani u estetiku Moye Brennan. Upravo zbog te nenametljivosti i emocionalne dubine Bono Vox i jest ostao toliko očaran onoga davnoga dana kad je začuo Clannad na radiju. Doznavši za njezin odlazak, preostalo mu je tek izreći sljedeće: „Pjevala je poput anđela. Hodala je ovim svijetom poput anđela, a sada se vratila među svoje. Volimo te, Moya.“