Komedija je u nama i oko nas

Na našoj izvedbenoj sceni nekoliko je uspješnih tandema koji godinama sjajno surađuju. Među njima su svakako filmske i kazališne umjetnice, redateljica Vlatka Vorkapić i glumica Judita Franković Brdar. Srele su se prvi put prije dvadesetak godina na snimanju serije Kad zvoni i odmah prepoznale. Vlatka je počela pisati dramske tekstove za Juditu, nudeći joj uvijek nove i svježe glumačke izazove. Prvi dramski tekst Oblak vila napisala je za djecu 2006. godine, uslijedila je hit predstava Judith French u kojoj je Judita pokazala raskoš svog talenta, ali i posvećeni rad (što je nagradila i struka), a uspjeh je polučio i Titon. Makar su širu prepoznatljivost u javnosti obje dobile zahvaljujući filmovima, od kazališta nikada nisu odustale. Nedavno su pokrenule i Umjetničku organizaciju Vedri i oblači, a prva je predstava u toj produkciji Viking slabog zdravlja koja je na Karlovačkom festivalu komornog kazališta (KAFFKA) ovjenčana trima nagradama – za najbolju glumicu (Judita Franković Brdar) i za najbolji tekst i režiju (Vlatka Vorkapić).

Protagonisti ove predstave u početku su ozbiljni, poslovni ljudi, no kada te maske padnu, vidimo ih kao zaigranu djecu željnu ljubavi / Snimila Sara Pukanić Kasalo

Vlatka Vorkapić vrlo umješno, duhovito i verbalno spretno zna pretočiti u riječi sve ono što i sami primjećujemo dok šećemo ulicom ili se vozimo javnim prijevozom. S puno duha oslikava neobična lica i apsurdne situacije, naoko nevažne, a dragocjene sitnice, nepoželjne društvene pojave, pokazujući nam kako je komedija svugdje oko nas, pa i u nama samima.

Protagonisticu Ljerku Špalj, poreznu referenticu za slova od M do Ž, primjerice izluđuju klijenti koji ne pripadaju njezinu šalteru, nerviraju je nepismeni grafiti ili nazivi artikala u trgovinama, čudi se dječacima koji se izruguju Nepalcima, zgraža se nad zlatnom mladeži koja urinira po svojim pijanim, siromašnijim „prijateljima“. Iz njezine vizure autorica promatra grad i njegove stanovnike, duhovito kritizira, a humor ostvaruje igrom riječima, verbalnim dosjetkama, dramskim situacijama koje Judita Franković Brdar u svojoj fantastičnoj izvedbi dodatno ističe.

Njezina brbljava Ljerka na prvi je pogled ozbiljna i stroga osoba, no u njoj zapravo sve pršti od mašte, neopterećene zaigranosti i emocija. Glumica u nevjerojatno brzim izmjenama pokazuje ranjivost i nježnu dušu, lucidnost i luckastost, poniženost i gorčinu, ljutnju i bijes. Sve pritom dozira s mjerom, ni u čemu ne pretjeruje te kod gledatelja istovremeno izaziva smijeh i tugu. Odlično joj parira Petar Atanasoski kao Jasenko Bukva. On je naizgled smiren, zreo muškarac, a zapravo je nezavršeni student, neostvareni poduzetnik i pjesnik, nedorastao dječak koji još drhti pred majčinim pozivom. Živi, za razliku od Ljerke, potpuno nesređeno, u sivoj zoni, hraneći se od donacija koje mu klijentice ostavljaju nakon njegovih pseudopsihoterapija u kojima ih vodi kroz razne prošle živote.

Regresoterapija je Vlatki Vorkapić ovdje sjajno poslužila, ne samo za radnju, nego i za kazališnu igru u kojoj dolazi do izražaja radost stvaranja i tumačenja raznih uloga. Ljerka primjerice uživa u ulogama muškaraca, japanskih konkubina i rimskih kurtizana, a kazališna igra nas, poručuje ova predstava, oslobađa, deblokira, otkriva zatomljenu seksualnost i duboke emocije, dovodi u kontakt s nama samima, a potom i s drugima.

Protagonisti ove predstave u početku su ozbiljni, poslovni ljudi, no kada te maske padnu, vidimo ih kao zaigranu djecu željnu ljubavi. U Ljerkinu monologu otkrivamo detalje iz njezine bivše veze, u njemu Vlatka Vorkapić ujedno provlači i važnu temu primjerenog i neprimjerenog humora, neslanih šala na tuđi račun, neduhovitih, a u društvu raširenih šovinističkih i rasističkih viceva. Kada ih Judita Franković Brdar u svom monologu ogorčeno prepričava, do izražaja dolazi njihova suštinska okrutnost. Jasenko i Ljerka, makar su potpuno različiti, prepoznaju se u svojoj usamljenosti, osjećaju i privlačnost, a hoće li za ostvarenje ljubavi čekati neki sljedeći život ili će iskoristiti ovaj, ostaje otvoreno pitanje. Glumci i redateljica nude mogući početak jedne romanse, a ostatak prepuštaju gledateljevoj mašti. 

Viking slabog zdravlja višeslojna je predstava koja se prati u dahu, nudi nam pametan humor koji nas stvarno može nasmijati, ali i zapitati, prepleće razne kazališne žanrove i dinamično pretapa mnoge prizore bez suvišnih stanki te pokazuje vrijedne glumačke bravure koje je gušt gledati. Time je ujedno još jedan dokaz da su izvrstan tekst, sjajni glumci i dobro vođena režija ključ kazališnog uspjeha.