Film kao svjedočanstvo prijelomnoga povijesnoga trenutka

Osječanina Josipa Hallu, prvog profesionalnog filmskog snimatelja u nas s velikom međunarodnom reputacijom stečenom tijekom balkanskih ratova, angažirala je filmska distributerska kuća Bosna film (domaća podružnica tada iznimno uglednog Sascha filma iz Beča), kako bi zabilježio iznimno važan društveno-politički događaj koji se zbio posljednjih dana travnja 1919. godine. Kako u svom dnevniku piše jedan od organizatora Emilij Laszowski, na putu od Wiener Neustadta do Zagreba Halla je svojom filmskom kamerom zabilježio ekshumaciju, protokolarne svečanosti, govore, putovanje vlakom, doček u Zagrebu te procesiju do zagrebačke katedrale gdje su položeni posmrtni ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana koji su kao urotnici protiv habsburške krune pogubljeni 1671. godine. Dok su domaće tiskovine poput Zabavnika objavile velike fotoreportaže, a Grafičko-umjetnički i nakladni zavod „Jugoslavija“ bogato ilustriranu Spomenicu, Hallina kamera sačuvala nam je filmsku snimku ovog jedinstvenog događaja.

Filmski žurnal Prijenos kostiju Zrinskoga i Frankopana u domovinu Halla je snimio za tvrtku Jugoslavija film d.d., a film je premijerno prikazan u zagrebačkom kinu Apollo 3, 4. i 5. svibnja 1919, svega nekoliko dana nakon svečanih događaja. Donedavno se smatralo da je Hallin film za Jugoslaviju imao konkurenciju te da su snimljena dva, a povremeno se navodi i tri filma o Prijenosu. No, detaljnim uvidom u sačuvani filmski materijal u kojem je vidljivo da film, naime, ima logo i međunaslove Jugoslavije d.d., jasno je da se radi o samo jednom filmu. Zabunu je možda unio podatak da je ta tvrtka još 1917. osnovana pod imenom Croatia, da bi krajem 1918. promijenila ime u Jugoslavija, dok je u isto vrijeme grof Josip Bombelles osnovao svoju filmsku tvrtku – Croatia d.d. S druge strane sačuvani filmski plakati, koji se danas čuvaju u Hrvatskoj kinoteci i Hrvatskom državnom arhivu, reklamiraju „najnoviji snimak Croatije“. Očito su bili tiskani pomoću ranije pripremljenih klišeja, prije promjene imena.

Film Prijenos kostiju Zrinskoga i Frankopana u domovinu prikazan je u zagrebačkom kinu Apollo u svibnju 1919.

U svakom slučaju, film je u svome trajanju od dvadesetak minuta identificiran 2017. u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu. Autor ovog teksta organizirao je 2019. u Zagrebu za Družbu „Braća Hrvatskog Zmaja“ zatvorenu, a 2024. i javnu projekciju filma na Krku. Daljnjeg interesa za film, nažalost, nije bilo.

Film započinje dolaskom uzvanika na groblje te govorom gradonačelnika Bečkog Novog Mjesta. Utemeljitelj Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ Velimir Deželić zatim pokazuje veleposlaniku Kraljevine SHS u Beču mač kojim su smaknuti Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Lijes s posmrtnim ostacima stavlja se u kočiju koja ga odvozi do kolodvora. Lijes se zatim ukrcava u vlak, a čehoslovačka delegacija drži počasnu stražu. Vlak kreće na put i prva je svečanost snimljena u Špilju (Spielfeld). Slijedi Pesnica pa dolazak u Maribor. Tu je snimljen general Rudolf Maister-Vojanov kako poziva jugoslavenske časnike u borbu protiv talijanske okupacije hrvatskih krajeva. Uz počasne plotune vlak napušta Maribor i pristiže u Celje, a zatim i u Reichenburg (Brestanicu). Na svim stanicama vlak dočekuju ljudi u narodnim nošnjama, crkveni prelati, vojska i građani. Slijede Videm u općini Krško i Brežice.

Dolazak u Zagreb i procesija do katedrale čine središnji dio filma. Pred kolodvorom se lijes iznosi iz vlaka i postavlja na katafalk. Velimir Deželić predaje zagrebačkom gradonačelniku Stjepanu Srkulju lijes s posmrtnim ostacima Zrinskog i Frankopana. Slijedi mimohod zagrebačkih društava. Lijes je zatim izložen pred zgradom tadašnje JAZU. Zgradu nadlijeću avioni i kreće mimohod pred lijesom. Napokon i lijes kreće na put. Nosi ga povorka koju predvodi izaslanik regenta Aleksandra Karađorđevića, vojvoda Živojin Mišić. Slijede „Jugoslaveni iz okupiranih krajeva“, koji nose table s imenima gradova koje je okupirala talijanska vojska: Rijeka, Sušak, Trst, Zadar, Pula, Rab, Biograd, Knin, Korčula, Hvar, Pag, Opatija, Lošinj, Vis, Cres i Krk. Marširaju i češki predstavnici te predstavnici korporacija. Na Trgu bana Jelačića nastavlja se mimohod i film tu završava. Kadrovi samog ukopa u katedrali nisu sačuvani, iako sačuvani plakat Prijenosa navodi da su snimljeni.

Hallin film izvrsno je prikazao nove društvene i političke okolnosti tek nekoliko mjeseci nakon raspada Habsburške Monarhije. Film čuva u sebi nevjerojatnu povijesnu i etnološku važnost te je prvorazredan izvor za izučavanje društvenog života 1919. godine. Hallino filmsko oko sjajno je znalo odabrati ključne motive, lica i događaje, ostavivši nam trajno sjećanje kako na vrijeme zrinsko-frankopansko, tako i na ono svoje. Zato posebno veseli da se na nekoliko mjesta u samom filmu može jasno vidjeti – i samoga Hallu.