Širom otvorena vrata

Vrtek ograjeni prikladna je prispodoba u naslovu albuma, premda se u tekstu Naricaljke – skladbe koju će mnogi nazvati antologijskom u našoj zborskoj literaturi – pojavljuje u posve drukčijem značenju. U skladbi taj hortus conclusus označava seoski cintorek. Pa ipak, „vrtek ograjeni“ kao metafora vrlo dobro opisuje dojam što ga slušatelj može dobiti ulaskom u svijet Josipa Vrhovskog (Črečan kraj Čakovca, 1902–Zagreb, 1983). Opus toga skladatelja, glazbenog pedagoga i dirigenta predstavljen na albumu doista ostavlja dojam topline, ugodnosti, prijaznosti i kultiviranosti kakva se može očekivati u intimi nekog skrivenog vrta.

S obzirom na opseg opusa – s više do četiristo skladbi – velik je njegov dio doista ostao „skriven“, a manji dio živi na glazbenoj sceni. Među njima osobito Naricaljka te Hrvatska misa čine iznimku. Pa ipak, Josip Vrhovski svojom je djelatnošću ostavio dubok trag u životima niza glazbenih sredina zbog čega ga se i danas sjećaju i Varaždin, i Split, i Karlovac, i Zagreb.

Dječji zbor HRT-a na promociji albuma Vrtek ograjeni / Snimio Matej Grgić / Cantus

Izd. Cantus i HRT, 2024.

Ne treba nas stoga iznenaditi anegdota koju je maestro Tomislav Fačini, skladateljev unuk, podijelio na sadržajnoj i dobro posjećenoj promociji albuma u predvorju Male dvorane Lisinski, održanoj 22. ožujka u sklopu Zagrebačkog proljetnog festivala. Prisjetio se svojega prvog susreta s profesorom dirigiranja Igorom Gjadrovom na zagrebačkoj Akademiji — trenutka koji je, kako se pokazalo, prerastao u malu glazbenu epizodu. Čim je Gjadrov shvatio tko je mladi student, bez zadrške je zapjevao „Sjedi mačak na pendžeru“ iz skladbe Mačak koju je Fačinijev djed skladao za dječji zbor. Takva spontana reakcija najbolje svjedoči koliko se to šarmantno malo djelo – također zabilježeno na albumu – ukorijenilo u dječjoj zborskoj literaturi.

U programu promocije sudjelovala je i Marijana Pintar, koja je svoja istraživanja o Vrhovskom pretočila u monografiju u izdanju Centra za kulturu Čakovec. Ta je monografija na svojevrstan način još 1997. „izmjerila“ vrt Vrhovskijeva glazbeništva. Zajedno s maestrom Fačinijem, Marijana Pintar sasvim je prirodno preuzela i autorstvo nad tekstovima koji prate izdanje u popratnoj knjižici.

Maestro Fačini preuzeo je, pak, ulogu izbornika, što je također bilo posve prirodno s obzirom na to da je šef dirigent Zbora HRT-a. Izvođački teret cjelokupnog izdanja ponijeli su upravo ansambli HRT-a: Zbor, Dječji zbor (pod vodstvom zborovođa Nine Cossetto i Vinka Karmelića) i Simfonijski orkestar. Njima su se pridružila i dva orguljaša: Pavao Mašić i Dubravko Ćepulić Polgar.

Za samog Fačinija uloga izbornika bila je „i zgodna i nezgodna“, kako sam priznaje, što s obzirom na njegovu dvostruku poziciju interpreta i unuka nije potrebno dodatno pojašnjavati. U odnosu na Hrvatsku misu, ali i na ostatak opusa, znakovito je da Fačini u eseju na albumu opus Josipa Vrhovskog svjesno „ograđuje“ od etikete „skladatelja nacionalnog smjera“, ističući druge osobine za koje drži da su distinktivnije i supstancijalnije. Isto čini i orkestracijama koje je pripremio za četiri solo pjesme (vokalni solisti Ivana Lazar i Leon Košavić), nadograđujući ono što je Vrhovski zamislio u dionici klavira u harmonijski, motivički i koloristički suptilno oblikovan orkestralni slog.

Nikad nećemo saznati kako bi se Vrhovski razvijao da nije bilo okolnosti Drugoga svjetskog rata. Neki podaci iz njegove biografije daju naslutiti i drukčije ishode. Nakon rata svoje je skladateljstvo u velikoj mjeri podredio zadaćama koje je obnašao u sredinama koje je glazbeno podizao. U tom smislu, njegovo skladateljstvo možda je ostalo „vrtek ograjeni“, ali njegova ukupna glazbenička djelatnost bila je sve samo ne omeđena ogradama.

Album Vrtek ograjeni sada je širom otvorio vrata njegova skladateljstva najširoj javnosti, dajući nam mnoštvo razloga za boravak u njemu.