SA STUDENTSKIH POLICA

Čita i piše Martin Stanković, 3. godina prijediplomskoga studija kroatistike i anglistike

Elif Shafak, 10 Minutes 38 Seconds in this Strange World (10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu) Izd. Penguin, London,
2020.

Čega biste se sve prisjetili da na ovome svijetu imate još svega deset minuta i 38 sekundi? Tko posjeduje prošlost i kako nas ona oblikuje? Svaka književna tvorevina Elif Shafak, istkana njezinom svojstvenom empatijom i ljubavlju prema umijeću pripovijedanja, nudi pogled u živote onih koje društvo diskriminira.

10 minuta i 38 sekundi u ovom neobičnom svijetu roman je koji – baš kao i njegova glavna junakinja, istanbulska seksualna radnica Tekila Leila, čiji se bitak nalazi pred iščeznućem – odbija šutjeti. Nakon Leilina nasilna ubojstva njezino tijelo, kao krajnja uvreda, biva bačeno u kontejner za smeće – na tomu sumornom mjestu njezino srce kuca posljednji put, ali njezin mozak nastavlja raditi još 10 minuta i 38 sekundi. Iz toga nemilog događaja isplivat će Leilina životna priča rekonstruirana iz njezinih sjećanja – priča o gradu i o zemlji Bliskoga istoka ispripovijedana očima izgnanika. U tom prostoru potlačenih, zaboravljenih i nevidljivih Leilino emocionalno i fizičko pribježište čini njezina obitelj – Leilin čvrsto pleten arhipelag prijatelja koji tetura iznad dubokomorske brazde društvene odbačenosti – što očajnički traga za njom. Autorica izrazitom senzibilnošću te emocionalnom snagom, putem svojega karakterističnog lirskog izričaja, kreira veličanstvenu splav koja čitateljima nudi utočište od nemilosrdna dažda društvene izolacije.

Elif Shafak, There are Rivers in the Sky (I nebom teku rijeke)

Izd. Penguin, London,
2025.

I nebom teku rijeke priča je o sićušnoj, istovremeno i besmrtnoj, kaplji vode koja – iako mijenja svoj materijalni oblik – tvori bezvremensku i bezgraničnu poveznicu što se prožima kroz živote troje pojedinaca na obalama dviju rijeka, Temze i Tigrisa, okupljenih oko jednog od najstarijih i najutjecajnijih djela svjetske književnosti, Epa o Gilgamešu. Kao što molekula vode, simbol rađanja i smrti, sadrži dva atoma vodika i jedan atom kisika tako i roman sačinjavaju dvije protagonistice i jedan protagonist. U viktorijansko doba neurodivergentni Arthur u potrazi je za ključem zagonetna epa, 2014. prati desetogodišnju jezidsku djevojčicu Narin i tragični masakr njezine zajednice, dok u 2018. hidrologinja Zaleekhah otkriva novi razlog za život. Autorica daje glas zanemarenima i izgubljenima, onima koje društvo nerijetko zaboravlja i gura na same granice egzistencije. Ljudi zaboravljaju, a voda pamti vječno.

Umjetničko stvaralaštvo Elif Shafak svjedoči o transformativnoj snazi književnosti i njezinoj ulozi u premošćivanju razdora i raslojenosti u suvremenome društvu. Spisateljičina se tankoćutnost osjeća na svakoj stranici protkanoj živom tintom koja ostavlja neizbrisive tragove na svojim čitateljima – poput nebeske kapljice vode koja se pretače iz korita živa i mrtva noseći memoriju kroz prostor i kroz vrijeme, poput ženskoga tijela na izmaku života koje se otima dubokim džepovima tišine.