Roman o snazi i ljepoti umjetnosti

Jean-Baptiste Andrea francuski je pisac, scenarist i redatelj, dobitnik brojnih nagrada, a najveće priznanje dobio je za svoj četvrti roman Bdijući nad njom koji je 2023. godine nagrađen najprestižnijom francuskom nagradom za književnost Goncourt. Taj je roman Naklada Ljevak izdala u rujnu 2025. u prijevodu Maje Zorica. Nedavno je najavljena i ekranizacija tog djela koje je samo u Francuskoj prodano u više od 700.000 primjeraka.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2025.
Prevela Maja Zorica, rođ. Vukušić

Radnja romana Bdijući nad njom smještena je u Italiju 20. stoljeća, a uokvirena je povijesnim ratovima i onime što su sa sobom donijeli, ali i društvenim pravilima i okolnostima koje za likove često predstavljaju prepreke. Priču čine dva neobično dojmljiva i snažna lika, njihovo odano prijateljstvo i utjecaj koji je svatko od njih imao na život onog drugog. Rođeni iste godine, gotovo na isti dan, Viola i Mimo smatraju se kozmičkim blizancima i od prvog susreta ostaju vezani neraskidivim sponama. Michelangelo Vitaliani siromašan je dječak koji rano ostaje bez oca, boluje od ahondroplazije, majka ga šalje iz Francuske u Italiju, navodnom ujaku kako bi kod njega šegrtovao, a to je i više nego dovoljno nevolja za jednog dječaka. Viola Orsini jedina je kći aristokratske obitelji koja živi u velebnom zdanju slikovite Pietra d’Albe, ambiciozna, hrabra, ne uklapa se i ne miri se s onime što za nju planira obitelj.

Sličnosti, a još više razlike vežu Mima i Violu jedno za drugo te cijeloga života ostaju jedno drugome potrebni. Viola Mima izaziva da prekoračuje vlastite granice, a on njoj pruža stabilnost i sigurnost. Bdijući nad njom roman je o važnosti, snazi i ljepoti umjetnosti, nadahnuto i poetično istkan rečenicama koje su prava literarna gozba. Rečenice teku i vode nas raznim predjelima Italije, možemo osjetiti miris naranči, snagu vjetrova i pod prstima osjetiti mramor iz kojeg nastaje priča, nezaboravna i velika. Toliko je moćan stil kojim Jean-Baptiste Andrea gradi ovu priču u kojoj svaka rečenica doprinosi poetičnosti, slikovitosti i uzvišenosti.

Mimo Vitaliani uspio je postati cijenjen, genijalan kipar, ostvario je i premašio vlastite ambicije, nastojanja i snove. Viola možda nije ostvarila ono što je željela, ali je neprekidno pomicala granice, i svoje i tuđe, odbijajući ostati u zadanim i društveno nametnutim okvirima. Njezina nepokolebljivost, jednako kao i odvažnost intrigantna je i nepredvidiva.

Nema Mima Vitalianija bez Viole Orsini, ali Viola Orsini je postojala i nije trebala nikoga.

A umjetnost? Ona je u ovom romanu lik za sebe, beskompromisna, tajanstvena i sveprožimajuća. Mimo Vitaliani stvorio je brojna djela, no najvažnije, životno djelo izazvalo je skandal i moralo je biti sklonjeno. Djelo koje postaje brižno čuvana vatikanska tajna, pohranjeno je u podrumu jednog samostana, a sa svojim djelom u taj samostan sklonio se i sam Mimo. Polovicu svog života Mimo je proveo unutar zidina kako bi mogao biti u blizini i paziti na svoju skulpturu Pietà Vitaliani. Kako je skulptura nastala i što predstavlja? Zašto je Vatikan odlučuje sakriti od očiju javnosti? Koje tajne ona nosi? Središnja su to pitanja ovog moćnog romana u kojemu je svaka rečenica pravo čitateljsko zadovoljstvo.

Roman Bdijući nad njom govori o brojnim temama: o odnosima, njihovoj presudnosti i utjecaju ljepote, o osamljenostima, nametnutim ograničenjima i njihovu nadilaženju, identitetu, umjetnosti, stvaralaštvu, o smislu i o tome gdje i kako se on sve može pronaći. Mnoga se pitanja mogu postaviti, mnoge dubine i slojevi istražiti dok čitamo ovaj roman. Kako izgleda svijet viđen očima umjetnika pod čijim se jagodicama iz mramora rađa izuzetna umjetnost, kako izgledaju njegova ljubav i njegova bol – možemo iskusiti u rečenicama ovog romana. Roman je to koji čitatelju nudi mnogo, cjelovit, bogat, niti u jednom dijelu ne razočarava, koliko god visoka očekivanja bila. Ljepota stila kojim je pisan izuzetna je, mnogo je dijelova na koje ćemo se imati potrebu vraćati. Nesumnjivo pravi književni unikat.