Riznica zaboravljenih priča

Sigmund Stern zvani Žiga spojnica je dviju knjiga objavljenih recentno u Zagrebu: povijesne studije Ljiljane Dobrovšak Začetnici industrije u Hrvatskoj židovskog porijekla koju su objavili Stajer-Graf i Židovska vjerska zajednica Bet Israel, te povijesnog istraživanja o Hedi Stern u izdanju nakladnika Feldman & Co. koje je poduzeo i napisao Neven Zelić. Sigmund Stern naslijedio je 1898. nakon smrti svog oca tvornicu kože u Medvedgradskoj u Zagrebu, u kojoj je danas Gliptoteka, s obližnjom tvornicom obuće, budućom Astrom, u međuvremenu porušenom i zamijenjenom šoping-centrom Kaptol. Bio je ravnatelj i suvlasnik Hrvatske eskomptne banke i raznih drugih poduzeća, vijećnik Trgovačke komore i burze te član uprave Union banke, a Ljiljana Dobrovšak, povjesničarka s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, spominje ga kao jednog od brojnih židovskih poduzetnika i industrijalaca u iscrpnoj studiji koja daje sveobuhvatan pregled njihova nemjerljiva utjecaja na začetke industrijalizacije u Hrvatskoj.

Pionirska studija Ljiljane Dobrovšak

Elga Beck kao indijska princeza u njemačkom filmu iz 1917.

Davši na početku općeniti pregled doseljavanja Židova u novu domovinu između Drave i mora, te njihove pionirske uloge u pokretanju hrvatske industrije, autorica pojašnjava i nove okolnosti poslovanja nakon 1918, obilježene raznim potezima Beograda na ometanju poslovanja u Hrvatskoj, što je osobito pogodilo i Židove. O njihovu utjecaju i važnosti govori popis stanovništva 1931. u Kraljevini Jugoslaviji u kojem je zabilježeno da je od 18.219 židovskih obitelji skoro pola živjelo od trgovine i obrta, 1488 ih je bilo uzdržavano od slobodnih profesija poput odvjetničke i liječničke, a u čak 309 bili su vlasnici velikih bankarskih, industrijskih i trgovačkih obitelji. Njih Ljiljana Dobrovšak pedantno popisuje po gradovima, najviše, dakako u Zagrebu, s gotovo neiscrpnim popisom tvrtki i njihovih židovskih vlasnika – paromlin, tvornica šibica, plinara, tvornica slatkiša Union, tvornica ulja, knjižara Kugli, tvornica papira, pa Tipografija koja je izdavala Jutarnji list, Franck, ciglana… – ali i drugim gradovima, ponajprije u Osijeku.

Mi već znamo da je sve to loše završilo, jer su najprije ubijeni i protjerani vlasnici i njihove obitelji, a zatim su im poduzeća u novoj državi preimenovana po narodnim herojima, i tako im je izbrisano ime i djelo iz povijesti. Neven Zelić kao odvjetnik bio je zamoljen da istraži povijest vlasništva kuće u Zagrebu koju je za sebe izgradio Vjekoslav Heinzel, arhitekt i gradonačelnik, te 1931. prodao Žigi Sternu i njegovoj supruzi Hedi. Ono što je trebalo biti jednostavan uvid u zemljišne knjige, kako bi se današnji vlasnici uvjerili da ne žive u otetoj kući, pretvorilo se u otkrivanje fascinantne sudbine, koja je sada zabilježena i u knjizi. Heda Stern rodila se 1894. kao Hedwig Beck u Příbramu blizu Praga. Kad je imala 16 godina, otac, trgovac, preselio je posao i obitelj u Beč, gdje je za dvije godine prešla na katoličanstvo i sklopila brak s Václavom Janom Jiřinom, pravnikom i prevoditeljem D’Annunzija i Pirandella, kojega je i upoznao. Heda uz njega uči glumu i pjevanje, nastupa u kazalištu i ubacuje se u film pod imenom Elga Beck.

Odmah dobiva glavnu ulogu u egzotičnom njemačkom spektaklu Kći kralja Travankora (1917) redatelja Otta Ripperta s kojim je surađivao i Fritz Lang, s više od tisuću statista. Do 1922. snimila je niz filmova u austrijskim i mađarskim produkcijama, a 1919. i jedan u Zagrebu, u kojem je glumio i Tito Strozzi. „U Europi glumice ne dobiju Oscare već djecu“, komentirao je kasnije njezin sin Kurt Arnold kraj majčine karijere. Njegova se majka, naime, razvela i udala za Stefana Otta Neumanna, i to u bečkoj sinagogi Stadttempel. Neumanni su bili Varaždinci i veoma uspješni trgovci odjevnim predmetima, za koje je Otto Wagner u Kärtnerstrasse u Beču izgradio robnu kuću. Nakon sina rodila im se i kći Renata, a Neumanna je posao doveo u Zagreb, pa je tako i Heda Neumann stigla ovamo, s aurom filmske zvijezde. No suprug ju je 1928. napustio, a ona se, u dobi od 35 godina, udala za upravo obudovjelog 57-godišnjeg Žigu Sterna. On se u travnju 1941. otrovao da ne bude deportiran, a Heda Stern je s Renatom bila deložirana te hitno zatražila povratak na katoličanstvo. Iako joj je u tome bilo udovoljeno, majka i kći nisu bile sigurne, čak su bile i uhićene, tako da se 1943. prebacuju u Italiju, odakle pješice bježe u Švicarsku s nakitom ušivenim u kaput.

Na koncu rata uloge su se izmijenile: Heda Stern u Italiji među izbjeglicama prepoznaje mnoge ustaše koje prijavljuje vlastima, traži čak i Pavelića, a 1952. odlazi u SAD s četvrtim suprugom i novim prezimenom – Scott – nakon udaje za američkog bojnika. Ostatak života provela je uglavnom u Švicarskoj, odakle se borila s jugoslavenskom državom za povrat imovine i obeštećenje, što joj je djelomično i uspjelo; umrla je 1968. u Zürichu gdje je i pokopana. Zagreb ju je zaboravio – do sada!