Povratak na Mjesec!

Nakon više od 53 godine dočekali smo ponovni let ljudske posade oko Mjeseca. U prosincu 1972. misijom Apollo 17 ljudi su posljednji put hodali po našem prirodnom satelitu. U šest ekspedicija dvanaest astronauta spustilo se na Mjesec, a njih 24 letjeli su u orbiti oko Mjeseca u devet letova. Nedostatak sredstava kakva su postojala za vrijeme hladnog rata nije omogućio čovječanstvu stalni dodir s našim nebeskim pratiocem.

Izvor NASA / PIXSELL

Novim programom Artemis NASA želi povratak na Mjesec s ciljem da tamo jednoga  dana ostvari stalnu prisutnost ljudi. Prije više od tri godine prvi je put lansirana nova raketa-nosač Space Launch System sa svemirskim brodom Orion bez ljudske posade. Ostvaren je let u orbiti oko Mjeseca u trajanju od 25 dana i povratak na Zemlju. Dana 2. travnja u 00:35 sati astronauti su prvi put poletjeli ovim novim raketnim sustavom u misiji Artemis II, u čemu veliku ulogu ima i Europska svemirska agencija, a europske su tvrtke gradile dijelove modula. U kapsuli svemirskog broda Orion, nazvanoj Integrity, posadu su činili zapovjednik Reid Wiseman, pilot Victor Glover (prvi tamnoputi astronaut koji je letio prema Mjesecu), Christina Koch, specijalist misije (prva žena koja je letjela prema Mjesecu), i Jeremy Hansen, specijalist misije, kanadski astronaut (prva osoba koja je letjela prema Mjesecu, a nije iz SAD-a). 

Orion je postigao rekordnu udaljenost od Zemlje, 406.700 km

Astronauti Reid Wiseman, Victor Glover, Christina Koch i Jeremy Hansen

Ljudska noga ponovno će stati na Mjesec 2028. / Izvor NASA / ABACA / PIXSELL

Od Apolla do Artemisa

Ovaj let nije imao neke značajne znanstvene ciljeve. No, označio je početak novog razdoblja svemirskih misija. Let je izazvao velik interes u svijetu, jer većina ljudi nije bila rođena u vrijeme programa Apollo. Bilo je jako zanimljivo pratiti kako protječe let daleko od Zemljine orbite s izravnim javljanjima astronauta i snimcima iz posebne perspektive. U doba Apolla snimalo se samo na film, uz povremene TV prijenose. Sada su se putem medija i društvenih mreža stalno širile reportaže i snimci.

Raketa-nosač Space Launch System imala je na startu masu od oko 2600 tona. Osnovni elementi te rakete rezultat su tehnologije razvijene za potrebe space shuttlea (1981–2011). Drugi stupanj rakete prvo je ubacio svemirski brod Orion u nisku orbitu oko Zemlje. Zatim je motor tog stupnja ponovno upaljen da bi ubacio letjelicu u visoku eliptičnu orbitu koja se protezala oko 70 tisuća km od našeg planeta. Svemirski brod Orion bio je zatim odvojen od tog raketnog stupnja. Pilot Glover preuzeo je ručne komande da bi provjerio manevarske mogućnosti svemirskog broda.

Kad su se astronauti ponovno našli najbliže Zemlji, na oko 185 km, upaljen je raketni motor na Europskom servisnom modulu Oriona kako bi se povećala brzina za oko 390 metara u sekundi. Time je postignuta brzina od približno 11 km u sekundi i astronauti su ušli u putanju leta prema Mjesecu! To je bila tzv. putanja slobodnog povratka. Sve je bilo prepušteno inerciji letjelice i gravitacijskim silama Zemlje i Mjeseca. Na cijelom daljnjem letu trebalo je samo raditi korekcije putanje kako bi letjeli u planiranoj stazi.

Sve se pratilo uživo preko NASA-e i YouTubea. Brzina Oriona stalno se smanjivala, sve dok u blizini Mjeseca nije počelo lagano ubrzavanje zbog privlačne sile našeg prirodnog satelita. Za vrijeme leta iza Mjeseca prekid komunikacije trajao je planirano oko 40 minuta. Orion je proletio na oko 6500 km udaljenosti od druge strane Mjeseca (pogrešno je nazivaju „tamnom stranom“). Kada su astronauti Apolla 8 prvi letjeli do Mjeseca 1968, oni su se našli na samo oko 110 km visine iznad druge strane Mjeseca, u vrijeme kada nije bilo komunikacije, što je doista djelovalo dramatično! S uzbuđenjem je kontrola leta čekala da se brod Apollo 8 pojavi s druge strane. U usporedbi s tim nedavni let Oriona bila je „igra“. Sad vidimo koliko je bilo hrabrosti u misijama Apolla!

Astronauti Apolla promatrali su drugu stranu Mjeseca, ali ne čitavu. Jedan njezin dio imao je noć. Sada, u najnovijoj misiji, upravo je taj dio bio osvijetljen i ljudske su oči prvi put gledale i taj dio druge strane Mjeseca. Inače, cijeli Mjesec detaljno je snimljen automatskim letjelicama. Ali sada su astronauti mogli promatrati i snimati u drugačijem kontekstu, s većim kadrovima, s mnogo veće visine. Tijekom pet sati astronauti su u smjenama promatrali drugu stranu Mjeseca, opisivali razne nijanse boja i snimali kroz prozore. Kada je Mjesec zaklonio Sunce, nastala je pomrčina Sunca koja je trajala oko 53 minute. Tako je bilo moguće snimati gornju atmosferu Sunca, koronu. Takvu pomrčinu nitko ranije nije mogao promatrati pa smo prvi put vidjeli Sunčevu koronu na jedan drugačiji način.

Tehnologija, emocije i pogled s druge strane Mjeseca

Orion je postigao rekordnu udaljenost od Zemlje: oko 406.700 km, najdalje od kuće nego nikad prije. Astronauti su predložili imena za dva dosad neimenovana kratera na drugoj strani Mjeseca. Jedan će se zvati Integrity prema njihovoj letjelici. Za drugi krater predložili su ime Carroll, ime supruge zapovjednika misije, žene koja je umrla od raka prije šest godina. Međunarodni astronomski savez treba službeno odobriti ta imena kratera. Bio je to trenutak, daleko od kuće, kada su prevladale emocije, kada su se pojavile suze i kada se četvero astronauta našlo u zajedničkom zagrljaju.

Nakon devet dana leta, ubrzana gravitacijom Zemlje, letjelica se približila Zemlji s brzinom od gotovo 40 tisuća km/h. Kapsula Oriona odvojena je od servisnog modula koji će zatim većinom izgorjeti u atmosferi. Toplinski štit kapsule izdržao je zagrijavanje do oko 2760 Celzijevih stupnjeva. Ogromna kinetička energija pretvarala se u toplinu. Oko šest minuta trajao je prekid komunikacije jer se kapsula planirano našla okružena plazmom. Dana 11. travnja u 02:07 sati kapsula s astronautima sletjela je u Tihi ocean s tri padobrana, nasuprot obali San Diega. NASA planira spuštanje astronauta na Mjesec 2028, što će biti prvi povratak na naš prirodni satelit nakon 1972!