Povratak moru

More, kao prostor kolektivnog i osobnog sjećanja, jedan je od temeljnih simbola koji nadilaze vlastitu pojavnost i na čijem su se izvoru kroz povijest napajali nebrojeni umjetnici. U takvom širem kontekstu može se iščitavati i izložba Ovo i druga mora Vatroslava Kuliša otvorena 9. travnja u Muzeju Matije Skurjenija kojom se jedan od naših najznačajnijih suvremenih slikara premijerno predstavio zaprešićkoj publici. Riječ je o recentnom ciklusu radova već prethodno izloženom u impozantnom prostoru Stare gradske vijećnice Grada Splita koji u novom postavu dobiva dodatnu interpretativnu jasnoću i prostornu artikulaciju nadovezujući se na svojevrstan način na raniji slikarev ciklus naslovljen Valovi iz ranih devedesetih godina.

Ravnatelj Muzeja Matije Skurjenija Ante Žaja, umjetnik Vatroslav Kuliš i kustos izložbe Milan Bešlić

U središtu Kuliševa interesa ponovno se nalazi more, jedna od konstanti njegova umjetničkog izričaja

U središtu Kuliševa interesa ponovno se nalazi more, jedna od konstanti njegova umjetničkog izričaja, no, kao i u prethodnim fazama njegova rada, more nije motiv u mimetičkom smislu, već ishodište slikarske energije. Ono se u novim radovima razlaže u čiste odnose boje, geste i ritma, pri čemu vizualni doživljaj proizlazi iz intenziteta kolorističkih sudara i slojevitosti nanosa. Horizont, nekoć ključan za vizualnu orijentaciju, ovdje se razgrađuje i ustupa mjesto vertikalnim napetostima koje preuzimaju ulogu nositelja dinamike. Kako ističe kustos izložbe Milan Bešlić, riječ je o „kolorističkim okomicama“ – kompozicijama u kojima prevladava uzlazni ritam. Umjesto širine i rasprostiranja, oslikana platna sada sugeriraju sabiranje i rast; boja se pritom ne širi u pejzaž, nego se uzdiže u slojevima tvoreći gustu, pulsirajuću i gotovo taktilnu površinu. Transparentnost poteza nameće se kao ključan element izraza pretvarajući tako platno u otvoren slikarski proces. Upravo u toj otvorenosti očituje se specifična energija ovoga ciklusa: međusobnim sudaranjem i prožimanjem slojeva postiže se dojam unutarnjeg gibanja i intenzivnog pulsiranja koji povezuju pojedinačne radove u cjelinu.

Kao jedan od ključnih protagonista hrvatskoga slikarskog kolorizma, Kuliš svoj opus gradi na iskustvu boje kao autonomne vrijednosti. U tom se smislu njegovo slikarstvo može promatrati u liniji koja vodi od mediteranskog luminizma i kolorističkih istraživanja 20. stoljeća do gestualne apstrakcije druge polovice stoljeća. U njegovim radovima odjekuju tragovi dijaloga s europskom modernom – od Matisseove slobode boje do ekspresionističke unutarnje napetosti kakvu nalazimo kod Willema de Kooninga – dok se mediteranska svjetlost pretače u osobni, gotovo elementarni slikarski jezik.

Izložba Ovo i druga mora potvrđuje kontinuitet i vitalnost opusa Vatroslav Kuliša, umjetnika koji i nakon više desetljeća intenzivnog rada prkosi znakovima iscrpljenosti uvijek iznova pronalazeći načine preispitivanja vlastitog slikarskog jezika. U tom se smislu ovaj ciklus ne doima kao rezime, nego kao otvoren i dinamičan nastavak usmjeren daljnjim transformacijama. Ustrajnost u radu i sposobnost stalne unutarnje obnove izdvajaju Kuliša kao rijetku pojavu na suvremenoj likovnoj sceni. U vremenu obilježenome vizualnom prezasićenošću, Kuliševe slike djeluju gotovo elementarno zadržavajući svježinu i neposrednost proizašle iz kontinuiranog istraživanja odnosa boje, geste i prostora. Velik odaziv posjetitelja različitih generacija na otvaranju izložbe dodatno potvrđuje komunikativnu snagu takva slikarstva još jednom posvjedočivši Kuliša kao autora koji i dalje slika s istom unutarnjom nužnošću – i koji upravo u toj neprekinutoj energiji pronalazi razlog vlastite trajnosti.