Kolo ispunja praznine

Kolo, časopis u nakladi Matice hrvatske od 1842. godine, najstariji je hrvatski časopis za književnost i kulturu. Usprkos povremenim razdobljima diskontinuiteta izlaženja – bilo zbog političkih zabrana bilo zbog financijskih ili kakvih drugih poteškoća – Kolo je jedan od najstarijih živih europskih, a time i svjetskih časopisa. U svojoj povijesti Kolo je peživjelo sve države i politike u kojima je hrvatska kultura živjela ili se pak borila i preživljavala. Tijekom cijele povijesti svoga postojanja Kolo je bilo važan promicatelj hrvatske narodne samosvijesti i kulturnoga identiteta. I danas, u samostalnoj Hrvatskoj, redovito izlazi u novom nizu već trideset i pet godina pod naslovom Kolo: časopis Matice hrvatske za književnost, umjetnost i kulturu.

U nedavnom razgovoru za portal Matice hrvatske Misao.hr aktualni glavni urednik Stipe Kutleša naglasio je da Kolo „ispunja one praznine koje ne pokrivaju drugi časopisi. Njegova je nakana da nudi tekstove koji su namijenjeni širem krugu akademske zajednice bez obzira na njihovo obrazovno usmjerenje. Dok su današnji časopisi uglavnom namijenjeni uskim znanstvenim i stručnim područjima, tj. oni su, kako se kaže, specijalizirani, a time i ograničeni na uže čitateljstvo, Kolo nastoji najširu akademsku zajednicu informirati, poučiti, osvijestiti o hrvatskoj povijesti, tradiciji i kulturi.“

U rubrici Književna scena objavljuju se prozni i poetski tekstovi istaknutih hrvatskih književnika, povremeno i prijevodi inozemnih autora, ali i manje poznatih i još neafirmiranih naših književnika. U ovom broju rubrika Književnost ispunjena je prilozima Davora Velnića, Nikole Đuretića i Omera Ć. Ibrahimagića. Trojica autora, premda žanrovski različiti, svaki u svom stilu, intimističkim slikama prošlosti propituju našu kolektivnu, zajedničku budućnost.

Osim književnih priloga u svakom broju Kolo donosi po nekoliko priloga posvećenih važnim i aktualnim temama. Protekla je godina bila u znaku 1100. obljetnice hrvatskoga kralja Tomislava. Obilježavanje i komemoriranje te velike godišnjice, neosporno važne u nacionalnom identitetu, nije se odvijalo samo kroz niz svečanih događanja, izvođenjem odgovarajućih umjetničkih djela, tiskanjem knjiga, održavanjem svečanih akademija, postavljanjem spomen-ploča, nego je u javnosti plasiran i niz polemičnih napisa i istupa kojima se pokušalo diskreditirati i samu činjeničnu osnovanost tisućugodišnjeg jubileja kralja Tomislava, a obilježavanje 1100. godišnjice prikazati kao nekakvu nacionalističku mitomaniju.

Stoga je Kolo, uz ostale redovite rubrike, toj temi i događanjima u najnovijem broju posvetilo poseban prilog, odnosno temu Još o Hrvatskom Kraljevstvu. Ono „još“ zapravo naznačuje da samim obilježava­njem 1100. obljetnice Kraljevstva i postavljanjem velike izložbe U početku bijaše kraljevstvo, posvećene toj obljetnici, nije završena rasprava o smislu obilježavanja pa čak niti o samim povijesnim činjenicama temeljem kojih se obilježava spomen na kralja Tomislava i Hrvatsko Kraljevstvo. U javnosti, dakle, postoje oponiranja, nekada čak i samom povijesnom postojanju kralja Tomislava pa se stoga svaki spomen na njega prokazuje kao mit. (Kako god bilo s Tomislavom, ostaje nejasno zašto kritičari koji se zapravo politički ne slažu s onima koji obilježavaju Tomislavovu veliku godišnjicu nju prokazuju kao mit. Jer mit, kao povijesna narativna i simbolička forma, spada u misaonu povijest čovječanstva.)

Upravo na tragu te važnosti simboličkog dva su važna tematska priloga: Trpimira Vedriša, naslovljen Proslava 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva, mit o Tomislavu i njegovi kritičari, te Nikoline Šimetin Šegvić, naslovljen Simbolizam državnosti – zašto u početku bijaše Kraljevstvo. Na ove dvije rasprave nadovezuje se poema Dota kraja Tomislava splitskog pjesnika Nikše Krpetića koji čakavskim stihovima čitatelja vodi hrvatskim ranim srednjim vijekom na prostorima dalmatinske Hrvatske.

Zanimljiv je i prilog Ivana Boškovića, Lica Ujevićeva Splita. Svojevrsna je to, kako kaže autor, Ujevićeva splićanistika. U svojim proznim i pjesničkim djelima Ujević spominje, a Bošković ih precizno sve navodi, gotovo dvije stotine toponima među kojima je i Split, grad u kojem je Ujević, đak splitske Klasične gimnazije, odrastao, a i kasnije se vraćao živjeti. Proničući u duh živopisnoga grada „carskog graditelja“, Bošković zaključuje da Ujević Split opisuje kao grad „porugljiva i prkosna duha“.

I ovo izdanje Kola u redovitim rubrikama donosi manje priloge, prikaze nekoliko knjiga u nakladi Matice hrvatske, njezinih ogranaka ili pak trećih nakladnika. Među tim, tzv. manjim prilozima, treba istaknuti tekst Ivana Rogića u kojemu prikazuje knjigu demografa Tade Jurića s vrlo aktualnom temom – Suvremene migracije i opstanak nacije – objavljenu 2025.

Čitanje Kola zapravo je putovanje, ne nužno jednosmjerno niti najkraće moguće, i bez zaustavljanja i odmora na različitim stanicama. Zahvaljujući već naznačenoj uređivačkoj koncepciji, tekstovi koje objavljuje Kolo lišeni su tereta dokaznoga aparata i okova znanstvene specijalistike, nužne u znanstvenim časopisima. Stoga se može reći da su tekstovi koje objavljuje Kolo melodičan slijed uokviren ritmom aktualnih tema. Časopis Kolo izlazi četiri puta godišnje. Uz već spomenutog glavnog urednika Stipu Kutlešu uređuju ga još Mihovil Marito Letica i Milana Vuković Runjić.