Karika koja nedostaje

Postalo je uobičajeno da umjetnu inteligenciju nazivamo „pametnom“ ili čak „pametnijom“ i to zvuči ispravno i bezopasno, međutim, to što umjetna inteligencija radi nije „pamet“ nego nešto drugo. Zapravo, često smo i sami u obmani oko toga što umjetna inteligencija radi. Neke nove studije pokazuju da su mnogi ljudi u dilemi što i kako radi umjetna inteligencija. Možda bismo trebali biti oprezniji nego što trenutno jesmo. Jer iako umjetna inteligencija koristi ljudski jezik, po mnogočemu je daleko od ljudskog. O tome sam već pisala u prethodnim kolumnama.

U komunikacijskom lancu između čovjeka i chatbota ljudske su emocije karika koja nedostaje / Ilustracija izrađena pomoću ChatGPT-ja

Kada komuniciramo s chatbotom ili nekom od mnogobrojnih aplikacija umjetne inteligencije, doista imamo osjećaj da komuniciramo s nekom vrstom humaniziranog stroja. Koristi naš jezik, aktivno prati tijek našega govora (aktivnije nego mnogi ljudi u današnja stresna vremena) te reagira brzo i najčešće efikasno, obraćajući nam se u 1. licu, koristeći naše ime i tako dalje. Ipak, ponekad nam se čini kao da je sve tu, ali nešto nedostaje. Ima karika koja nedostaje, iako je naizgled sve savršeno.

Već sam prethodno detaljno obrazlagala kako su ljudske emocije jedna od karika koja nedostaje i ne vidim kako će se one moći nadoknaditi. Znamo da pojam „antropomorfizam“ znači pridavanje ljudskih osobina neljudskim bićima, pojavama, životinjama, prirodi, a sada bismo taj pojam mogli primijeniti i na umjetnu inteligenciju. Najčešće pisci u svojim književnim tekstovima koriste razne antropomorfizme pa „bi i kamen progovorio“, a kamoli ne umjetna inteligencija. I sad, ni više ni manje, ulazimo u domenu lingvistike. Postoje istraživači koji se bave umjetnom inteligencijom u ovome kontekstu. I kada malo proučimo ovu sferu znanstvenih istraživanja, doći ćemo do vrlo zanimljivih spoznaja.

Prema nekim istraživačima, korištenje tzv. mentalnih glagola prilikom opisivanja umjetne inteligencije može kod ljudi stvoriti lažan dojam. Naime, riječi poput „misliti“, „znati“, „razumjeti“ ili „željeti“ sugeriraju nam da sustav umjetne inteligencije zaista ima misli, namjere ili svijest. No, to nije istina. Ne dajmo se navući na pogrešan put.

Umjetna inteligencija ne posjeduje nikakva uvjerenja niti osjećaje. Umjetna inteligencija doslovno proizvodi odgovore analizirajući silnom brzinom sve dostupne podatke i koristi određene obrasce u podacima, ali ne formira ideje i ne donosi svjesne odluke. Često kažemo da je umjetna inteligencija nešto odlučila ili nas u nešto uvjerila, međutim, prvo sigurno nije točno, a za drugo smo sami krivi, ako smo to dopustili. Da, zvuči rigorozno, ali je tako.

Često ponavljam kako je dobro da umjetna inteligencija bude koristan asistent čovjeku zbog brzine analize ogromne količine podataka kojima raspolaže u realnom vremenu, kao i zbog drugih vrlo praktičnih alata, no ne da zauzme čovjekovo mjesto ondje gdje u pravom smislu riječi treba donositi odluke ili misliti. Nije neobično da ono što se više puta ponovi postaje općeprihvaćeno. U kontekstu umjetne inteligencije određene antropomorfne fraze mogu se zadržati u mislima onih koji ih čuju i potencijalno oblikovati javnu percepciju umjetne
inteligencije.

Ako tinejdžer na desetke puta čuje da je umjetna inteligencija „pametnija od ljudi“ ili slične obmanjujuće fraze, budite sigurni da će ih shvatiti doslovno. I to nije slučaj samo s djecom. Zato je potrebno znati što je što i tko je tko.