Kant ne bi mogao opstati u sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj

U Dvorani Ljudevita Jonkea u Matici hrvatskoj u Zagrebu 15. travnja održan je okrugli stol Stanje i perspektive znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj koji je okupio istaknute predstavnike akademske zajednice s ciljem otvaranja rasprave o ključnim izazovima domaćeg znanstveno-obrazovnog sustava. U fokusu susreta bila su pitanja zakonodavnog okvira, mogućnosti profesionalnog razvoja znanstvenika, odnosa visokog obrazovanja i tržišta rada te budućih smjerova razvoja istraživanja i akademske ponude.

Kritičko promišljanje aktualnog stanja

Ovaj događaj poslužio je kao platforma za kritičko promišljanje aktualnog stanja, ali i za artikuliranje u trenutku kada se hrvatski sustav znanosti i visokog obrazovanja suočava s nizom strukturnih problema – od demografskih trendova i organizacije studijskih programa do pitanja autonomije sveučilišta i učinkovitosti upravljanja resursima.

Sudionici okruglog stola: Matko Glunčić, Luka Perušić, Nataša Jovanov Milošević, Ivan Obadić i moderatorica Mirjana Polić Bobić

Moderatorica okruglog stola bila je Mirjana Polić Bobić, prof. emerita Sveučilišta u Zagrebu, a panelisti, profesori i docenti s istog Sveučilišta: Nataša Jovanov Milošević s Medicinskog fakulteta, Matko Glunčić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Ivan Obadić s Pravnog fakulteta i Luka Perušić s Filozofskog fakulteta.

Uvodno je nazočne kratkim govorom pozdravio predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić citirajući pritom francuskog povjesničara Jacquesa Le Goffa, koji je, ocjenjujući postignuća srednjega vijeka, kazao da su sveučilišta jedan od najboljih izuma toga doba jer su ondje pametni ljudi nalazili utočište, a na spoznajama tih utočišta leži zapadna civilizacija. Okrugli stol povezan je s trećim brojem časopisa Hrvatska revija iz 2025, čija je tema bila 150. obljetnica obnovljenog Sveučilišta u Zagrebu, a sadrži relevantne tekstove o sadašnjosti i budućnosti Sveučilišta, znanosti i visokog obrazovanja.

Vidljivost umjesto vrijednosti znanstvenih dostignuća

Radni dio okruglog stola započeo je izlaganjem Nataše Jovanov Milošević, koja je navela tri glavna izazova znanosti u biomedicinskim istraživanjima: nedovoljno financiranje za kvalitetnu istraživačku infrastrukturu, nemogućnost zadržavanja najkvalitetnijih istraživača u Hrvatskoj te veliko predavačko opterećenje koje koči istraživački rad. To su, po profesoričinu mišljenju, osnovni problemi napretka i zadržavanja razine kvalitete u istraživanjima u biomedicinskom području.

Predstavila je Hrvatski institut za istraživanje mozga kao dobar primjer istraživačke prakse i edukacije doktoranada, među kojima ih je 50-ak već doktoriralo i još toliko ih je trenutno na studiju. Naglasila je važnost međunarodne suradnje u svom polju, jer smatra da je bez nje „nemoguće biti vidljiv u tom svijetu“.

Okrugli stol Stanje i perspektive znanosti i visokog obrazovanja u RH okupio je istaknute predstavnike akademske zajednice s ciljem rasprave o ključnim izazovima domaćeg znanstveno-obrazovnog sustava  / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Ivan Obadić govorio je o nacionalnim kriterijima za napredovanje koji su uvjeti za izbor na radna mjesta, odnosno u dosadašnji sustav znanstveno-nastavnih zvanja i radnih mjesta u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja. Ti kriteriji trebaju odgovarati na pitanja „kakvu znanost želimo, kakvo sveučilište želimo i kakve nastavnike želimo“, no Obadić smatra da se prelaskom sa sustava zvanja na sustav radnih mjesta dogodila degradacija kojom raste neizvjesnost pri realizaciji znanstvene karijere. Kritizirao je tzv. kvantifikaciju znanosti, kojom se sustav obrazovanja svodi na metriku, hiperprodukciju znanstvenih radova i poticanje citiranosti, među kojima niti jedno ne mjeri vrijednost znanstvenih dostignuća, nego njihovu vidljivost. Kazao je kako „Immanuel Kant ne bi mogao opstati u današnjem sustavu visokog obrazovanja u Hrvatskoj jer je godinama pisao Kritiku čistog uma“. S obzirom na opterećenost nastavnika birokratskim poslovima potrebnim za realizaciju projekata, stječe se dojam da kriteriji proizvode znanstvenike koji znaju optimizirati svoje životopise.

Sve više studija, a sve manje studenata

Luka Perušić kritizirao je aktualni Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti naglasivši da se već tri desetljeća degradiraju autonomne i naslijeđene mogućnosti Hrvatske poput industrije, medicinskog sustava, a sada i obrazovanja. To rezultira procesima kaotizacije i neoliberalizacije, a jedan od problema prijelaza na novi zakon je i destabilizacija suradničkih radnih mjesta gdje „asistenti u prijelazu na nove pozicije po nekoliko mjeseci ne dobivaju plaću“. Perušić je spomenuo i kako su udruge koje se bave kulturom i znanošću izbačene iz novog zakona, a među njima se nerijetko kriju veliki doprinosi.

Matko Glunčić započeo je svoj osvrt citirajući Seneku: „Nije problem što je život kratak, nego ga puno rasipamo“, povezujući ga s financijskim resursima za obrazovanje u Hrvatskoj. Iznio je nekoliko zabrinjavajućih podataka – u Hrvatskoj se tijekom posljednjih deset godina broj studenata smanjio za 15 %, a broj studijskih programa porastao s 1400 na 1800. Među tim studijskim programima, više od 40 % upisuje i pohađa manje od pet studenata, trošeći resurse za nastavnike i administraciju.

Plodna rasprava

On smatra da ministarstva ne odgovaraju logično na aktualne probleme, od kojih je jedan i potreba za povezivanjem upisnih kvota na visoka učilišta sa stvarnim potrebama tržišta rada. Većina studijskih programa sveučilišni su studiji, dok bi mnogi od njih mogli bolje proći kao stručni studiji, naročito u STEM području. Iako se Hrvatska strateški odredila za STEM, broj studijskih programa i studenata u društvenim znanostima značajno prednjači, nakon čega dolazi do problema pri
zapošljavanju.

Nakon široke lepeze kritika i komentara na temu znanosti i visokog obrazovanja od strane izlagača, uslijedili su brojni komentari iz publike. Među njima je bio i akademik Miro Gavran, koji je izrazio nezadovoljstvo okruglim stolom na kojemu se govori o visokom obrazovanju, a tek je posljednji izlagač spomenuo studente. Bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras komentirao je ustavnu kategoriju autonomije sveučilišta, koja trenutno nije usklađena sa zakonom u kojemu ministar vodi glavnu riječ. Predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić upozorio je na, po njemu, neopravdan strah od privatnih ustanova obrazovanja, naglašavajući kako je uloga države stražariti nad kvalitetom obrazovnih institucija. Profesorica Mirjana Matijević Sokol izrazila je svoje nezadovoljstvo propadanjem bolonjskog procesa „koji je srozao znanost“.

Tijekom rasprave istaknuti su i problemi poput nepovjerenja prema stručnjacima, trajanja procesa nostrifikacije diploma stranih znanstvenika, diskriminacije znanstvenika na sveučilištima u odnosu na njihove kolege na znanstvenim institutima jer rade dva posla za istu plaću i nemaju dovoljno vremena za ispunjavanje svih potrebnih kriterija i dostizanje bodova potrebnih za napredovanje.

Ministarstvo: Novi zakon donio je vidljiva poboljšanja

Za riječ se na kraju javila ravnateljica Uprave za visoko obrazovanje u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih Dijana Mandić, koja je kazala kako ne zna za primjer ograničavanja autonomije Sveučilišta u praksi te je podsjetila kako ulaganja u visoko obrazovanje, infrastrukturu i programske ugovore iznose 3,3 milijarde eura. Ocijenila je kako je novi zakon dobar smjer za vidljiva poboljšanja u obrazovnom sustavu, a o rektoratu sveučilišta ovisi preraspodjela novčanih sredstava na sastavnice. Opisala je rad i stručnjake u Nacionalnom vijeću za znanost neovisnima, čime je implicitno odgovorila na komentar Damira Borasa kako znanost propada jer vlasti ne žele pametne sveučilištarce i društvo koje misli svojom glavom.

Okrugli stol otvorio je teme o kojima se treba dodatno raspravljati, no ukazao je i na potrebu osmišljavanja rješenja te prilagođavanja sustava potrebama društva.