Zašto učenici gube interes za hrvatski jezik i čitanje

Društvo hrvatskih književnika 18. ožujka organiziralo je tribinu Bez cenzure. U Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića rasprava se vodila na temu Zašto učenici gube interes za hrvatski jezik i čitanje, a sudjelovale su predstavnice struke Dubravka Brezak Stamać, Nives Opačić, Vesna Muhoberac i Vlasta Vuk, dok je razgovor moderirala Lada Žigo Španić. Rasprava je izazvala velik interes javnosti, pa ne čudi što je posjećenost bila velika. Kako je moderatorica istaknula, ova se tema tiče svih generacija i neiscrpna je pogotovo zato što je u pitanju književnost.

Vlasta Vuk, Dubravka Brezak Stamać, Nives Opačić, Vesna Muhoberac i Lada Žigo Španić

Razgovor je otvorila ugledna hrvatska jezikoslovka i nagrađena autorica brojnih knjiga o hrvatskom jeziku Nives Opačić. Kao glavni problem istaknula je činjenicu da učenici sve manje riječi razumiju, što dovodi do nerazumijevanja jezika i izbjegavanja lektire. „Današnje generacije nisu formirane na knjizi i to im ne treba uzeti za zlo“, naglašava i napominje kako ona do učenika dopire putem tribina koje oni sami organiziraju, a ne putem školskih sati, koji su prekratki za poticaj na čitanje.

Profesorica hrvatskoga jezika i pročelnica Odjela za književnost Matice hrvatske Dubravka Brezak Stamać smatra da je površnost primanja informacija otežavajuća okolnost kod učenika koji bi trebali čitati lektiru te smatra da to prerasta u kulturološki i neurološki problem. Strpljenje, vrijeme i razumijevanje vještine su od kojih treba započeti put izgradnje učenika u čitatelja, smatra ona, a spomenula je i zabrinjavajuću činjenicu kako čitanje više nije problem samo učenika nego i intelektualaca. Potonje potkrepljuje statistikom prema kojoj je u protekloj godini prosječan intelektualac pročitao samo tri knjige. „Svaki sat Hrvatskog jezika prvenstveno je sat jezika i vlastiti jezik treba jako njegovati“, istaknula je.

Urednica i profesorica Vesna Muhoberac predstavila je brojne primjere dobre prakse kako, naizgled lako, učenike zainteresirati za čitanje lektire i hrvatski jezik u cjelini. Na početku je istaknula da izuzetno cijeni što kroz različite kanale može vidjeti paradigmu školstva te proučavanjem cjelokupnog sustava osvijestiti kako na najbolji način učenike zainteresirati za književnost. Navela je razne projekte koje je provela s učenicima, od snimanja jednominutnih filmova o knjigama, čitanja Balada Petrice Kerempuha u tramvaju, do snimanja radiodrama na temelju srednjovjekovnih tekstova i čitanja Matoša u zagrebačkoj uspinjači. „Nismo improvizirali, nego smo uvijek izabirali genijalne tekstove iz hrvatske i svjetske književnosti, kako bi gimnazijalci bolje razumjeli što književnost zapravo jest“, rekla je o svojim kreativnim
poduhvatima. 

Iz perspektive učiteljice razredne nastave govorila je Vlasta Vuk koja ima optimističan stav o budućnosti hrvatske književnosti. Smatra da je današnjim učenicima najveći problem manjak komunikacije i igre, a manjak riječi u njihovu vokabularu rješava plakatom u učionici koji svaki tjedan nadopunjuje novim riječima. Napominje da rad u učionici zahtijeva izrazitu vještinu prilagođavanja sadržaja individualnim potrebama učenika te da neki od njih pišu zbirke poezije i romane, pa zaključuje: „Književnici i pjesnici uvijek će se pojavljivati, usprkos ovom dobu u kojem
živimo.“

Na kraju tribine Nives Opačić naglasila je kako je gubitak leksika hendikep današnjeg doba te da su anglizmi ušli u hrvatski jezik poput mode i ne kane iz njega izaći. „Najviše što možete pokloniti vašoj djeci jest vrijeme“, poručila je okupljenima i pozvala na kontinuiran rad s vlastitom djecom i unučadi. Ako učimo djecu jeziku i potičemo ih na čitanje, ne trebamo se bojati za budućnost hrvatskoga jezika.