Važni susreti umjetnika i teatrologa

U proučavanju kazališta postoje još nedovoljno istražena područja, a jedno od njih su metodologije stvaralaštva. Znanstveni tekstovi uglavnom se bave gotovim djelom, dok su sami procesi rjeđe u fokusu istraživanja. To je odlučilo promijeniti Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa na čelu s predsjednicom Ivanom Slunjski, Višnjom Kačić Rogošić, profesoricom na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te Martinom Petranović, znanstvenicom u Odsjeku za povijest hrvatskog kazališta HAZU. Tako se tri godine u Splitu organiziraju znanstveni skupovi pod nazivom Stvaralačke metodologije u izvedbenim umjetnostima koji su među rijetkima gdje podjednako sudjeluju umjetnici, povjesničari i teoretičarke kazališta te kritičarke. Prve godine bavili su se terminologijom, alatima i primjenom, druge istraživačkim pitanjima, a ove godine bave se sustavima.

Prezentacija Senzorni scenariji i etika intimnosti: metodologija rada na Ex-poziciji / Snimila Ana Gospić-Županović

Skup je otvorila redateljica i dramaturginja Vedrana Klepica koja je na primjeru nove predstave Nevjerojatno nepoznat slučaj Slavka G. iz Kutine pojasnila svoje motivacijske impulse, dvojbe i probleme tijekom stvaralačkog procesa. Osvrnula se i na suvremene kazališne autore, mahom dramaturge, čiji je radovi (predstave ili tekstovi) nadahnjuju jer promatraju strukturu kroz specifičnu vizuru kao što su Florentina Holzinger, Martin Crimp, René Pollesch, Thom Luz, Carolina Bianchi.

Poticajno je bilo slušati izlaganje slavistice Anice Vlašić-Anić Sustav KUGLA-pro/izvođenja interteatralne palimpsestnosti živih slika u kojemu je povezala nekadašnje predstave KUGLA glumišta s novijom predstavom njezina nekadašnjeg člana Damira Bartola Indoša Rotulus Homo Pendulum. Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo donijeli su nekoliko šahtofona i oklopljenih instrumenata kako bi se sudionici okušali u njihovom sviranju, potaknuli su ih i na izgovaranje teksta pripremljenog za šahtofonsku izvedbu i na taj način se sjajno povezala teorija s umjetničkom praksom autentičnog i originalnog šahtofonskog kazališta. Iskustvenu radionicu pripremio je i redatelj Boris Bakal, predstavljajući svoj rad na projektu Ex-pozicija, a redatelj i dramaturg Ivan Penović pokazivao nam je više verzija teksta predstava Katalonac i Tužan pogled u prazan takujin koje nastaju tijekom pokusa.

Pojedini znanstvenici i znanstvenice predstavili su vlastito umjetničko stvaralaštvo. Teoretičarka i kritičarka Roza Tina Perić iz Beograda veoma je nadahnuto govorila o svojoj predstavi Ruža koja joj je bila iscjeljujuće iskustvo. Osmislila ju je, naime, za svoju majku koja boluje od demencije, u svojim monolozima otkrivala je crtice iz obiteljskog života, jer, kako je istaknula, „nije mi bila namjera raditi predstavu o demenciji, nego o nama“. Beogradski dramaturg i teatrolog Milan Mađarev zorno nam je opisao kako je režirao Post kvartet, predstavu nadahnutu Kvartetom Heinera Müllera, duhovito se osvrnuvši na povijest njezina nastanka, neuspjele pokušaje i tvrdoglava ustrajanja.

Teatrologinja Ana Gospić Županović iz Zadra predstavila je mnogima nepoznatoga slovenskog multimedijalnog umjetnika Marka Požlepa i njegova artistička putovanja koja rezultiraju izložbama, videoradovima, filmskim esejima ili predstavama. O slovenskom redatelju Tomiju Janežiču izlaganje je održala kritičarka Petra Jelača osvrnuvši se na predstavu 1981., a kritičarka Kim Cuculić bavila se predstavom Tri sestre, ja redatelja Borisa Liješevića u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Teatrologinja i kritičarka Marta Brkljačić prethodnih je godina na skupu imala izlaganja o baletnim temama, govorila je o estetikama koreografa Lea Mujića i Valentine Turcu, a ove joj je godine znanstveni fokus bio na metaforama u njihovim stvaralačkim metodologijama.

Klasični balet i suvremeni ples na ovom su skupu podjednako prisutni kao i klasična drama, avangardna predstava, performans, predstave za djecu i mlade te za one najmlađe gledatelje. Tu širinu i raznolikost pozdravljaju mnogi sudionici, kao i već spomenuto povezivanje teoretičara i umjetnika, a svojom je pristupačnošću i dinamikom skup otvoren i prilagođen i širem, ne samo znanstvenom, slušateljstvu.

Tekstovi s prvog znanstvenog skupa održanog 2023. godine objavljeni su u zborniku Stvaralačke metodologije u izvedbenim umjetnostima, u pripremi je zbornik s tekstovima izlaganima na drugom skupu 2024, a iduće godine znanstvenici i znanstvenice, umjetnici i umjetnice bavit će se onima za koje kazalište i postoji – gledateljima i gledateljicama te njihovom recepcijom.