U svjetlu novih otkrića

 Stjepan Krasić predstavio je nova otkrića o hrvatskom jeziku

U

 povodu Dana hrvatskoga jezika Ogranak Matice hrvatske u Zadru u suradnji sa Županijskim stručnim vijećem nastavnika hrvatskoga jezika 26. ožujka priredio je predavanje povjesničara i dominikanca Stjepana Krasića Hrvatski jezik u svjetlu najnovijih otkrića u vatikanskom arhivu. Predavanje se održalo u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević.

Program je vodila Drinka Dujmović, a prisutne je pozdravio Radomir Jurić, predsjednik OMH u Zadru. Stjepan Krasić istaknuo je važnost materinskog jezika koji ujedinjuje, po kojem se raspoznajemo. Citirao je književnika Frana Kurelca koji je rekao da je najlakši način da se uništi jedan narod zabrana njegova jezika.

Opći crkveni sabor u Tridentu (1545–1563) bio je obrana od širenja reformacije, ali i turske invazije. To je uključivalo i približavanje Istočnoj crkvi dotad još nezahvaćenoj reformacijom, kao i pojačano kulturno te vjersko uzdizanje naroda. Narodu se moglo približiti kroz njemu razumljiv narodni jezik koji se počeo užurbano normirati. Vladalo je rašireno uvjerenje da svi slavenski narodi govore istim jezikom i da se narod do naroda razlikuje samo dijalektalno. Tako su pape zaključili da je dovoljno izabrati samo jedan „slavenski dijalekt” na kojem će se tiskati knjige. Papa Klement VIII. naložio je isusovcima da po Europi istraže koji bi jezik mogao biti najpogodniji. Mađarska akademija znanosti i umjetnosti u Budimpešti je 1943. objavila odgovore dvojice uglednih isusovaca; slovačkoga isusovca Teofila Kristeka (1561–1622) koji je napisao da bi to trebao biti hrvatski jer je „majka i korijen“ ostalih slavenskih jezika; njegov je izgovor „najljepši i najslađi“ i najbliži je svojemu staroslavenskom uzoru te ima najbogatiju kulturnu prošlost. U svom odgovoru španjolski isusovac Alfonso Carillo (1553–1618) navodi: „Posavjetovao sam se s mnogim stručnjacima i vidim da je hrvatski jezik prikladniji od drugih narječja da se pomogne narodima Istoka.“ Godine 1599. hrvatski se jezik počeo predavati na sveučilišnoj razini u Rimu te kao obvezni predmet na brojnim europskim sveučilištima.

Anica Serdarević