Štambukov proročki pjev

Predstavljanje knjige Pietas. Izabrane pjesme akademika Drage Štambuka, održano 24. ožujka u Matici hrvatskoj u Zagrebu, bila je jedinstvena prilika čuti autora kako osobno kazuje svoju poeziju. O Štambukovu plodnom stvaralaštvu – koje prema riječima priređivača Davora Šalata obuhvaća više od 2000 pjesama – govorili su Davor Šalat, Lada Žigo Španić i Jakša Bilić.

Na prvi pogled pjesništvo Drage Štambuka, uglednoga hrvatskog pjesnika, diplomata i liječnika, djeluje hermetično i mistično. Za njegovo razumijevanje nužno je opetovati napore emotivnog zbližavanja i umnožiti potrage za značenjem riječi kako bi se dosegla simbolička snaga njegovih stihova. Stoga se priređivač izbora Davor Šalat predstavljajući knjigu na određeni način „ispričao“ publici: njegov izbornički posao samo je jedan od mogućih. Iz tako obimna opusa, kakav je Štambukov, nije jednostavno izvršiti samo jedan, idealan izbor. Koliko god je književna kritika vezana kanonima struke i uvjetima objektivnosti, izbor je uvijek i osoban i subjektivan. Pietas je Šalatov izbor.

O Štambukovu plodnom stvaralaštvu – koje obuhvaća više od 2000 pjesama – u Matici hrvatskoj
govorili su Damir Zorić, Davor Šalat, Lada Žigo Španić i Jakša Bilić / Snimio Mirko Cvjetko / MH

„Bogatstvom svoga višedesetljetnog pjesničkog iskustva i raznolikošću načina poetskog pisanja, Drago Štambuk ostvario je potpuno poseban i iznimno vrijedan doprinos suvremenome hrvatskome pjesništvu“, istaknuo je Šalat.

Lada Žigo Španić govorila je o poeziji akademika Štambuka s „emotivnom stručnošću“: „Nema toga čega nema u poeziji Drage Štambuka.“ Istaknula je i kako se „stalno vidi napor da poveže estetsko i etičko“, a na kraju je autoru poručila da nastavi „graditi bedem od jezika“, uvjerena da „nijedno globalizacijsko oružje taj zid srušiti neće“.

Kolijevka Štambukove poezije njegov je materinski čakavski govor rodnih mu Selaca na Braču. Ondje je još kao dječak počeo sricati stihove i uvijek se, kamo god išao, vraćao tim jezičnim korijenima.

Štambuk pjeva hrvatskim jezikom, ali on pjeva i hrvatskom jeziku. Njegova Zlatna formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što, proglašena zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom, na stvaran i simboličan način pokazuje da hrvatski jezik svoju individualnost baštini kroz dijalektalnu pluralnost, a nikako samo kroz književni ili pravopisni standard.

Objašnjavajući značenje i razvoj naslovnog pojma pietas, od njegova izvornoga značenja dužnosti i privrženosti do patnje i žrtve, Jakša Bilić osvrnuo se na jezične, filološke i mitološke paralele dodatno obogativši čitateljsko razumijevanje Štambukovih stihova.

U svjetlu aktualnih ratnih događanja na Bliskom istoku, posebno se izdvaja Štambukova pjesma Damavand. Napisana 2019. i objavljena 2021, danas se čita kao proročansko viđenje rata u Iranu, gdje je Štambuk hrvatski veleposlanik. Objavljena je i u prethodnome broju Vijenca, a na kraju uvodnog obraćanja pročitao ju je predsjednik Matice hrvatske, Damir Zorić:

„... k Perzijskom hitaju zaljevu i dostižu Hormuz; imaju ga na glinenom, naftnom dlanu i predmnijevaju pripremu nasilja; zatvaranje tjesnaca kano krvotoka, zabran prolaza tankerima uljenih utroba i garavih izdaha; početak je to sukoba među svjetovima...“

Kako se ovo proroštvo, sedam godina nakon što je napisano i pet nakon što je objavljeno, pokazalo bolnom istinitim, Zorić je Štambuka, s dozom gorke ironije, zamolio: „Molim te, Drago, nemoj više proricati ili misli na neke ljepše stvari.“