Podvodni tragovi i blaga drevne Kine

Uz Kinu se veže niz superlativa i jedinstvenih fenomena, pa i onih arheoloških. Jedan takav nalazi se u središnjem toku rijeke Yangtze, u blizini brane Tri klanca, zbog čije je izgradnje i nastao. U Fulingu, velikoj i povijesno bitnoj teritorijalnoj jedinici površinom najvećeg svjetskog grada Chongqinga, prvi je podvodni muzej na globusu do čijih eksponata ne treba roniti. Njegovo ime Baiheliang u prijevodu znači greben bijelog ždrala, a sadrži najstarije svjetske oznake mjerenja razine vode. I kada biste zbog prijevoda pomislili da će na potopljenom grebenu te reljefne oznake biti ptice, prevarili biste se jer je riječ o – ribama. Direktor Podvodnog muzeja Baiheliang Jiang Rui potvrdit će da arheološku lokaciju kojom upravlja ne nazivaju bez razloga kineskim draguljem.

Greben bijelog ždrala

„Godine 1988. greben bijelog ždrala proglašen je zaštićenom lokacijom na nacionalnoj razini. Kada smo krajem 1994. počeli s izgradnjom brane Tri klanca, postojala je opasnost da se greben nepovratno potopi. Sigurno je da bi povišena razina vode kao posljedica izgradnje brane uništila neprocjenjive hidrološke zapise. Od 1994. stručne službe kineske vlade zadužene za očuvanje nacionalnog kulturnog nasljeđa prihvatile su se istraživanja i analize rješenja. Nakon brojnih prijedloga odlučeno je da se lokacija pretvori u podvodni muzej. Izgradnja Baihelianga počela je 2003. i trajala sedam godina, a stajala je gotovo 29 milijuna američkih dolara“, navodi Rui.

Jiang Rui, direktor Podvodnog muzeja

Sun Li iz gradskog odjela
za turizam i kulturu

Crtežima riba i kaligrafijom razina vodostaja Yangtzea bilježila se u razdoblju duljem od 1200 godina

Na oko 1600 metara dugom kamenom grebenu, koji je širok 15 metara, nalazi se ukupno 165 starih natpisa i oznaka. Njih 108 povezano je s bilježenjem razine vodostaja Yangtzea  u razdoblju duljem od 1200 godina, još od 763. godine pa sve do 1963. Između ostaloga, riječ je o 18 crteža riba, više od 30 tisuća slova pjesama i proze ispisanih različitim stilovima poznatih majstora kaligrafije iz razdoblja vladavine različitih kineskih dinastija, te tri crteža osobe koja u budizmu simbolizira težnju za postizanjem potpunog prosvjetljenja zbog dobrobiti svih živih bića. Radi se o najduljem takvom nizu na svijetu.

Najstariji je crtež iz 971. godine, a najpoznatiji je onaj 2,8 metara dugoga šarana. „Crtež jedne ribe koja je izvorno urezana u greben za trajanja dinastije Tang ponovno je načinjen za najniže ikad razine Yangtzea 1685. godine. Suvremena mjerenja zabilježila su podizanje visine ribljih očiju kod novijeg crteža za 137,91 metara, što gotovo odgovara nultoj razini riječne vode u modernom vremenu. O nesvakidašnjim hidrološkim podacima na Zapadu se nije znalo ništa do 1970-ih, kada su kineski stručnjaci na međunarodnom hidrološkom simpoziju u Londonu prikazali fotografije tih dviju riba i hidrološki niz za područje Fulinga u razdoblju od 1200 godina. Tada smo svijetu ispričali našu fascinantnu priču“, objašnjava ponosno i ozarena lica Jiang Rui.

Jedna legenda kaže da je taoistički svećenik meditirao na grebenu i napustio ovozemaljski svijet na bijelom ždralu nakon što je postao besmrtan, pa je greben tako i dobio današnje ime. Druga tvrdi da je za njega zaslužna činjenica da je greben privlačio mnoštvo bijelih ždralova. Prema službenim zapisima iz vremena dinastije Qing iz 1881. na njegov su kamen urezana kineska slova i ime je hrptu dodijeljeno tada. Crteži riba na kamenu i napisi o razini gornjeg riječnog toka Yangtzea i druge informacije postojale su još za vladavine dinastije Tang (618– 907).

Mjerenja uz stihove poezije
umjesto brojkama

„Greben bijelog ždrala simbolizira dolinu rijeke Yangtze, jedno je od najreferentnijih hidroloških područja njezine povijesti. Ima dugu povijest i pruža mnogo dragocjenih informacija znanstvenicima. Bitan je i za proučavanje ljudskih migracija na ovom području, a ima i svoju umjetničku vrijednost. Očito je da su naši preci mjerili razinu vode radije ispisujući poeziju nego brojke. Treba izdvojiti pjesmu majstora Huang Tingjiana, predstavnika Sjeverne dinastije Song, koja se sastoji od sedam slova. Osim umijeća kineske kaligrafije niza poznatih umjetnika lokacija živopisno dočarava i kinesku povijest“, sumira Sun Li iz Odjela za turizam i kulturni razvoj Fulinga.

Fuling, koji se nalazi na susretu rijeke Yangtze i njezine pritoke Wu, sredinom 1990-ih bio je uspavani i izolirani dio površinom najvećeg svjetskog grada. Nije postojala glavna prometnica ili željeznička postaja, a trajektom je do središnjeg dijela Chongqinga trebalo sedam sati plovidbe. Stranci su se u Fulingu mogli nabrojati na prste jedne ruke. Tada su ondje postojale jedne pokretne stepenice i jedan noćni klub, nije bilo semafora. Muzej je nesumnjivo bio jedan od pokretača strelovitih promjena.

„Riblje reljefe u kamenu nećete pronaći nigdje osim u Kini. Prema očima tih riba ocjenjujemo niski vodostaj rijeke Yangtze više od tisućljeća. Zato su iznimno bitni za hidrološka istraživanja i razvoj ekosustava gornjeg toka Yangtzea. Ti su zapisi u kamenu kao znanstveni podaci bili inače jako korisni stručnjacima u brodskom inženjerstvu i hidraulici kada je riječ o najdužoj azijskoj rijeci i trećoj najdužoj na svijetu“, dodaje Jiang Rui.

Spuštanje prema postavu na dnu rijeke 91 metar dugim pokretnim stepenicama

Jedna od legendi vezanih uz greben – besmrtni taoistički svećenik napušta ovozemaljski svijet na bijelom ždralu

Prva svjetska hidrološka
postaja

Yangtze od svojega izvora na tibetanskoj visoravni do ušća u Istočnom kineskom moru kod Šangaja prolazi kanjonima prije nego što dopre do poplavnih ravnica. Glavni tok rijeke presijeca čak devet kineskih provincija, a putem se u nju ulijeva niz pritoka. Od 1950. do danas na Yangtzeu je izgrađeno više od 50 tisuća brana, u rasponu od onih na seoskim poljima do onih viših od 100 metara, a sve kako bi se akumulirala voda i smanjila opasnost od poplava, te osigurala električna energija i voda za navodnjavanje. Prije izgradnje brane Tri klanca, inače najveće betonske građevine na svijetu i najveće svjetske hidroelektrane, greben je bio potopljen tijekom ljeta i jeseni. Svakih tri do pet godina, za pada razine vodostaja Yangtzea tijekom sušne zime i ranog proljeća, bio je otkriven. Kada bi stari Kinezi ugledali ribe u kamenu kako se pomaljaju iz riječne vode znali su da će dovoljno oborina donijeti rodnu godinu i dobru sjetvu. Ovisno o visini grebena iznad vode određivala se i plovna ruta brodova na Yangtzeu. Od 18 crteža riba njih tri imaju visoku hidrološku vrijednost.

„Ti riblji reljefi zapravo predstavljaju dobrotu i tugu. Naime, u Kini imamo mnogo poslovica koje uključuju ribe. Jedna kaže: Svake godine imamo ribu. To znači da slijedi dobra godina. Godina je u kineskoj kulturi metafora za nešto dobro što će se dogoditi, poput postignuća ili uspjeha. Jedino se ovdje u globalnim okvirima razina vode promatrala i označavala rezbarenjem riba u kamenu, a nešto slično činili su i stari Egipćani na Nilu. Zato je našem muzeju UNESCO i dodijelio titulu Prve svjetske hidrološke postaje“, pojašnjava Rui.

Zaštita grebena i početak
muzejske priče

Nije bilo lako odlučiti se za optimalno rješenje kada je riječ o zaštiti grebena i početku muzejske priče. Nakon više od desetljeća stručnih promišljanja odgovorni su se odlučili za ideju akademika iz Kineskog znanstvenog instituta koji je predložio projekt s betonskim oklopom uz korištenje napredne tehnike kontejnera bez pritiska. Cilj je bio da posjetitelji uživaju u autentičnosti arheološkog blaga u njegovom prirodnom okruženju. Kameni greben sada je ograđen oklopom u obliku luka koji je ispunjen filtriranom riječnom vodom.

Riblji reljefi u kamenu kao hidrološke oznake – kineska posebnost

Prije izgradnje brane Tri klanca greben je svakih tri do pet godina bio otkriven

„Na taj način možemo održavati potpunu ravnotežu tlakova vode unutar i izvan kontejnera. To nam omogućuje zahvate na lokaciji i njezinu potpunu zaštitu. Imamo i poseban sustav osvjetljivanja potopljenog grebena i recikliranja vode. Profesionalni ronioci u strogo kontroliranim uvjetima provode redovite kontrole i čišćenje grebena svaka tri mjeseca. Za održavanje vode u betonskom oklopu iznimno je bitno da na području podvodnog muzeja nema prolaska brodova“, naglašava Jiang Rui, napominjući kako imaju mnogo pokazatelja stanja unutar kontejnera kako bi spriječili njegovo pomicanje ili nastanak pukotina.

Od riječne obale prema dnu rijeke posjetitelji se prema postavu na 43 metra dubine spuštaju 91 metar dugim pokretnim stepenicama, pod nagibom od 40 stupnjeva. Šetnjom u 150 metara dugom podvodnom hodniku mogu kroz debela prozorska stakla uživati u pogledu na arheološko blago in situ. U tome im pomaže i više od 10 tisuća tijela dubokomorske LED rasvjete, koja se stalno usavršava na način da čim manje utječe na kvalitetu vode u betonskom oklopu i njezinu vidljivost, kao i na rast algi. Isto je i s filtracijskim sustavom. Posjetitelj se tijekom razgledavanja podvodnog postava pomalo osjeća kao da je u podmornici…

Ulazak na UNESCO-ovu listu zaštićene baštine kao
strateški cilj

„Od 2023. radimo na tome da Baiheliang i slična lokacija u Egiptu uđu zajednički na konačni UNESCO-ov popis zaštićene nematerijalne baštine, od 2012. je naš muzej na užem popisu za konačno uvrštavanje. Mi smo doista posebni jer smo prvi svjetski podvodni muzej do kojega ne treba roniti, što je slučaj s mnogo podvodnih muzeja diljem globusa. Želimo biti pokazni primjer u svakom pogledu. Postali smo jaka kulturna referenca regije jugoistočne Kine, lani je muzej posjetilo 210 tisuća domaćih i stranih turista“, zaključuje prvi čovjek Baihelianga Jiang
Rui.

Očuvanje lokaliteta koji je najstarija hidrografska mjerna stanica na svijetu, ali i prekrasne kaligrafije, ne zrcali samo kinesku prošlost nego i budućnost. Jer ogledni je primjer kineske pameti i tehnološkog napretka u globalnim razmjerima kada je riječ o zaštiti arheološkoga blaga. U neprestanim debatama o razvoju i konzerviranju kulturnog nasljeđa muzeji su uvijek negdje na polovici puta i često teško balansiraju u toj priči. Baiheliang je pozitivan primjer. Uz modernu inženjersku ideju prigrlio je i zaštitio bogatu prošlost u dubinama Yangtzea, onu koja svjedoči o skladu između čovjeka i prirode u staroj Kini.