Između zemaljskog i vilinskog

Svjetski dan kazališta u splitskom teatru proslavljen je premijerom baleta Giselle Adolphea Adama u izvedbi Baleta i Orkestra HNK u Splitu pod vodstvom Andreja Vesela. Za tu prigodu vršiteljica dužnosti ravnatelja Baleta Mirna Sporiš Miani prvi put se predstavila splitskoj publici kao redateljica i koreografkinja oslanjajući se na francuske majstore Jeana Corallija i Julesa Perrota koji su postavili uzor za sva kasnija značajna baletna ostvarenja Giselle, a koju je naknadno obogatio veliki Marius Petipa. Giselle nastaje prema tekstu Theophilea Gautiera nadahnutom opisom slavenskih vila Heinrichea Heinea te stihovima Victora Hugoa u kojima djevojka pleše do smrti vodeći se mišlju da „jedina i vječna tema baleta jest sam ples“. Te motive razradio je s libretistom Vernoyjem de Saint-Georgesom, a za glazbu je bio zadužen Adolphe Adam u čijem će opusu Giselle, praizvedena 1841. u pariškoj Operi, postati najuspješnije i najizvođenije djelo.

Svjetski dan kazališta u splitskom teatru proslavljen je premijerom baleta Giselle Adolphea Adama / Snimio Mario Buličić

Kontrast između zemaljskog, nevinog lika u prvom činu i eteričnog, sablasnog plesa drugog čina čini naslovnu ulogu tehnički vrlo zahtjevnom, a u njoj je zasjala Amanda Devenuta koja je u Split došla iz Kansas Cityja nakon jedanaestogodišnje karijere solistice. Razigranost i lepršavost Giselle iz prvog čina u nevinoj igri zavođenja s grofom Albrechtom Amanda Devenuta vješto je preobrazila u zrelu, odlučnu i nepokolebljivu vilu koja se svim raspoloživim, u ovom slučaju plesnim elementima, bori za život ljubljenog. Gostujući prvak Baleta SNG-a u Ljubljani Kenta Yamamoto u ulozi Albrechta bio je tehnički i narativno na visini zadatka također prolazeći transformaciju od odlučnog zavodnika do osobe izjedene osjećajem krivnje i boli koja vještim koracima pleše između života i smrti.

U prvom činu baleta solističkim vratolomijama te skladnošću pokreta u Seljačkom Pas de deuxu oduševljenje su izazvali Eva Kaprilovska i Maksym Bilokrytskyi. Sviatoslav Kashchii kao šumar Hilarion, koji se također bori za Gisellino srce, u prvom činu bio je pošteđen tehnički zahtjevnih plesnih pokreta pa njegova koreografska transformacija u noćnom posjetu Gisellinu grobu pod utjecajem Wilis još više naglašava osvetoljubivu moć duhova djevojaka koje su umrle od slomljenog srca nakon što su ih zaručnici izdali prije vjenčanja. Nemilosrdnost, osvetoljubivost i hladnoća najvjernije su prikazane u liku njihove kraljice Myrthe, koju je utjelovila Matea Milas, dok je ostatak vila u sablasnom, uglavnom sinkroniziranom plesu brzim, laganim i bešumnim pokretima dočarao bestjelesnost.

Kostimografija Barbare Bourek pratila je dramsku transformaciju baleta pa su u prvom činu tijekom proslave berbe grožđa dominirale boje zemlje i bobičastog ploda vinove loze uz jasno definirane klasne razlike u bojama i krojevima između seljaka i plemića. U drugom činu kostimografija donosi bijeli balet u punom sjaju, u kojem bijele, lepršave haljine vila utjelovljuju nevinost, eteričnost i spiritualni svijet. Scenografija Slavena Raosa također je omogućila vjerno premještanje radnje iz vedrog, pastoralnog seoskog života u spiritualni svijet na sablasnom groblju obavijenom maglom koja se uzdiže do suhih prijetećih golih grana drveća.

Orkestar je već u prvim taktovima uvertire zvučao vrlo moćno, dramatično i precizno, a dirigent Andrej Vesel i tijekom ostataka izvedbe opravdao je prvi angažman u splitskom teatru kvalitetom dirigentske vizije i protočnošću partiture. Solistički nastupi i ovaj su se put pokazali povremeno problematičnima, što je došlo do izražaja u solističkoj dionici viole u Pas de deuxu drugog čina. Raštimani zvuk glazbala, nepreciznost tonova i rascjepkanost fraza omeli su eterično vijorenje Giselle u Albrechtovu naručju.

Intiman čin spašavanja ljubavlju od smrti Adam je vješto učinio prozračnim, pokazujući još jednom da iznimna kvaliteta orkestra leži u svakoj pojedinoj dionici. U baletnom ansamblu splitskog teatra rijetko se mogu zamijetiti domaća lica, a česte promjene među članovima ansambla i njihov nedostatak mogu omesti kontinuitet i kompaktnost izvođačkog tijela. Navedena problematika traje već godinama pa je za ovu prigodu angažiran i Folklorni ansambl Jedinstvo, a naročito raduje suradnja s najmlađim polaznicima Baletnog studija splitskog HNK te Odjela za klasični balet Glazbene škole Josipa Hatzea, koja će sigurno uroditi nekim novim profesionalnim plesačima koji će rasti i cvasti na splitskim kazališnim daskama ili barem iznjedriti novu baletnu publiku.