Europski duh i širina pogleda Tina Ujevića

Tin Ujević poznat je svima kao pjesnik, kao najveći hrvatski pjesnik čija je poezija postala svojevrsnim sinonimom za najviše poetsko ostvarenje na hrvatskome jeziku. To potvrđuju i strani znanstveni izvori, u kojima o Tinu pišu da utjelovljuje „osobit izraz genijalnosti hrvatskoga jezika“. No znanstveni skup Tin Ujević: Mediteran u srcu, Europa u mislima održan 4. ožujka u dominikanskom samostanu u Splitu, u suorganizaciji Hrvatske paneuropske unije, Ogranka Matice hrvatske u Splitu te Hrvatske udruge Benedikt, bio je posvećen manje poznatoj, no jednako zanimljivoj i aktualnoj strani Ujevićeva opusa, točnije njegovoj esejistici, u kojoj se jasno vidi Ujevićeva erudicija, širina pogleda i veličina duha.

Predavači  Toni Ćapeta, Pavo Barišić i Ivan Bošković

Okosnica Tinova bogata i široka duha upravo su Mediteran i Europa, odnosno zapadnoeuropska uljudba, čiji je Ujević sastavni, iako Zapadu manje poznati i priznati, dio. Ovu okosnicu u svojoj uvodnoj riječi istaknuo je i Ivan Pavić, voditelj skupa i predsjednik splitskoga ogranka HPEU-a, kazavši kako je Tin u svome osebujnome životu objedinjavao istodobno i sredozemno i zavičajno i europsko.

Uime HU Benedikt prisutne je pozdravila Margita Vučetić, nakon čega je jezikoslovac Ilija Protuđer recitirao dio Tinove podulje i slikovite pjesme Mrki čempresi, u kojoj se očituje Tinovo pjesničko viđenje Sredozemlja kao vlastita misaonoga i duhovnoga temelja. Time je ujedno naznačena glavna tema skupa koji se održao u sklopu 33. Dana Matice hrvatske u Splitu.

Predsjednik Međunarodne i Hrvatske paneuropske unije Pavo Barišić osvrnuo se na zanimljivost da je Tin Ujević, premda ga se ponajviše smatra pjesnikom, nesumnjivo bio i filozof. Ipak, Tinova se filozofska strana u stručnoj bibliografiji spominje mahom samo glede tumačenja njegove metafizičke poezije, u kojoj se, smatra Barišić, vidi utjecaj mnogih onodobnih velikih europskih mislitelja. Ujevićevo se stvaralaštvo odvijalo upravo u „filozofskom ozračju“, a takvo je ozračje, uz misaonu poeziju, iznjedrilo i Ujevićeve „vrhunske oglede u kojima se rasvjetljuje kulturno ishodište Europe“, kazao je Barišić.

Europejstvo je bitna sastavnica Ujevićeve osobne filozofije, jer ono „za njega nije tek zemljopisna odlika, nego uzvišena duhovna odrednica, suprotstavljena provincijalnoj skučenosti balkanskih sredina“, istaknuo je Barišić. U Ujevićevu autobiografskome i ispovjednome tekstu Ispit savjesti upravo je riječ europejstvo temeljno kulturno i duhovno usmjerenje. Međutim, ne samo što je sebe smatrao europejcem, nego je Ujević i hrvatsku književnost smatrao jednako tako europskom, tražeći da se ona oslobodi „provincijalnih okvira“ te uzdigne „na europsku visinu“. Ujević je u svojim ogledima jasno bio pisao da hrvatska kultura nedvojbeno pripada zapadnoeuropskom duhovnom kompleksu te je Europa za njega bila „normativni uljudbeni standard“, naglasio je Barišić. Na jednome mjestu Ujević piše jasno i glasno: „Mi nismo azijska ni balkanska ekskluziva, nego dio zapadne civilizacije.“ Europa je bila, zaključio je Barišić, „pjesničko nadahnuće, predmet filozofskoga promišljanja i proživljena sudbina“ Tina Ujevića.

Ujevićevo europejstvo svjedoči o temeljnim duhovnim odlikama hrvatskoga čovjeka uopće, rekao je na početku svojega izlaganja Ivan Bošković. Istaknuo je neka od Ujevićevih promišljanja o onodobnome Splitu, sredozemnome gradu s antičkim korijenima, u koji je Ujević navraćao nekoliko puta, o čemu je Bošković napisao rad za časopis Kolo. U svojim člancima o Splitu, Ujević je isticao da u Splitu pronalazi „mir vječite nedjelje“ i „prazničko raspoloženje“ pod plaštem „historijske tišine“, no istodobno je nastupao i vrlo kritički prema gradu „porugljiva i prkosna duha“, u kojem je tada bilo „malo časopisa, glazbe, predavanja, žive umjetnosti.“ Teško mu je bilo oprostiti što „njegove lijepe tradicije uvijek ne idu sa vremenom“, istaknuo je Bošković. Jasno je, dakle, da je Tinu, kao čovjeku europskoga duha, onodobni Split, spram jednoga Pariza, nesumnjivo bio učmala, provincijska sredina, u kojoj, kako piše, „drijemaju mrtvi kapitali“. Naravno, Tinova „kuđenja“ nisu sama sebi svrhom, već proizlaze iz njegove želje da tu sredinu probudi i pobudi na djelo i rad, jer učmalost gradu „stoljetnog trajanja“ nije primjerena. Svakako, Ujeviću je pred očima uvijek bio mnogo širi vidik.

Taj širi vidik u svojoj se punini najbolje vidi u Ujevićevu ogledu o Kreti koji je kroatist i anglist Toni Ćapeta obradio u znanstvenome radu Korijeni mediteranizma i zapadne uljudbe u Ujevićevu ogledu „Kreta, matica sredozemništva“ koji je objavljen u časopisu Hrvatska obzorja te će biti objavljen i u zborniku Zagonetna prisustva. Riječ je vrlo opširnom, studioznom i zanimljivom ogledu, prvotno objavljenome 1944. u Viencu kojim je Ujević potvrdio svoj „enciklopedistički“ duh i um. Nije, dakle, tek tako napisao još u Hrvatskoj mladoj lirici da je enciklopedija njegova prava struka, jer ovim ogledom, u kojem je pomno i iscrpno obradio sve aspekte minojske civilizacije na Kreti, od nošnje, arhitekture i brodogradnje do jezika i pisama, Ujević potvrđuje da je pjesnik-enciklopedist, a ne puki boem i pijanac koji usput piše lijepe pjesme.

Ujevićevo stajalište da je ovdje riječ o prvoj sredozemnoj i prvoj pravoj europskoj, dakle zapadnjačkoj, civilizaciji potvrđuju i najnoviji znanstveni izvori. Štoviše, Ujević smatra da je minojska civilizacija odigrala presudnu ulogu te izvršila sveobuhvatan utjecaj na antičku grčku kulturu, držeći da su čak i Ilijada i Odiseja imali uzore i preteče na Minosovu dvoru te da su i u pogledu religije i jezika Grci preuzeli puno toga od Minojaca. Ne manje važni su pravopis i rječnik Ujevićeva ogleda, u kojima se ogledaju suprotstavljene jezične politike u Hrvatskoj od sredine 19. do kraja 20. stoljeća. Glede rječnika, zanimljivo je da je Ujević u ogledu upotrijebio i nekoliko vlastitih novotvorenica, među kojima je i riječ sredozemništvo (u značenju mediteranizam) iz samoga naslova. Time Ujević nedvojbeno pripada hrvatskom jezičnom korpusu i uzusima.

Ovim skupom stvorena je nesumnjivo sasvim nova slika o Tinu, objektivnija i istinitija od one koja u javnosti dominira, te je zasigurno otvoreno novo poglavlje u znanstvenom proučavanju ovoga hrvatskoga velikana koji nam i nakon toliko vremena još uvijek otkriva bogatstvo svojega duha, srca i uma.