Čudesan svijet hibridnih stvorenja kao strategija opstanka

Marina Mesar, koja djeluje pod imenom OKO, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2013. na Odsjeku za nove medije. Kao multidisciplinarna umjetnica izražava se kroz slikarstvo, crtež, ilustracije, animacije, kiparstvo, murale i ostale javne intervencije. U radu često kombinira tehnike te iskušava nove mogućnosti različitih tehnologija i materijala. Široj publici OKO je prepoznatljiva po radovima u kojima prikazuje antropomorfne životinjske figure smještene u nadrealne prizore. Njezini murali i prostorne instalacije nalaze se u Zagrebu, Torinu, Toulouseu, Londonu, Berlinu i nizu drugih gradova. Među radovima posebno se ističu mural Open My Eyes That I May See (Otvori moje oči da mogu vidjeti) na pročelju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i interaktivni videozidni rad Don’t Follow the White Rabbit (Ne prati bijelog zeca), koji je dio zbirke istog muzeja, dok je mural Equilibrium (Uravnoteženost) uvršten u stalnu zbirku umjetnina Europske središnje banke u Frankfurtu.

Postav izložbe / Snimila Klara Macolić Kuparić

Likovni postav izložbe

OKO je izlagala u institucijama i galerijama kao što su Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Bolzanu, e-flux galerija u New Yorku, Victoria & Albert muzej u Londonu, Mograg galerija u Tokiju i Europski parlament u Bruxellesu. Budući da je u Hrvatskoj samostalno izlagala jedino u Zagrebu, izložba u Varaždinu doprinosi decentralizaciji suvremene hrvatske likovne scene.

Iako OKO kao multidisciplinarna umjetnica djeluje kroz različite medije, ova izložba, Čuvari tišine, u klasičnom galerijskom formatu donosi radove nastale u okvirima tradicionalnih umjetničkih praksi poput crteža i slikarstva. Izložba, za umjetnicu prva kojom predstavlja isključivo ovaj vid stvaralaštva, zapravo je izbor od 25 radova nastalih u posljednjih devet godina. Kako se kao temelj svakog umjetničkog zanata ističe crtež, izložbeni postav koncipiran je tako da su u prvoj prostoriji kao polazišna točka istaknuta dva monumentalna crteža naziva Messenger through the New Paths (Glasnik kroz nove putove), dok se u ostalim prostorijama nižu isključivo slikarski radovi.

Slike zastupljene na izložbi mogu se podijeliti u dvije skupine: dosad neizlagane recentne (naslikane u prva tri mjeseca 2026. godine) te one nastale do kraja 2025. Ovdje je potrebno spomenuti da su slike iz prve skupine nastale na platnima hrvatskog umjetnika Nikole Reisera (1918–2010). Platna koja je Reiser pripremao za vlastito slikarstvo, ali ih nikada nije koristio, postumno je darovao umjetnici njegov sin. OKO ih uporabom pretvara u ishodišnu točku novoga slikarskoga procesa. Sve izvodi tako da postojeće Reiserove natpise na poleđinama ostavlja netaknutima, a s prednje, prazne strane platna izrađuje slike u vlastitoj maniri. Na taj način, premda se nikada nisu osobno poznavali, niti su okarakterizirani sličnim stilskim izričajem i estetikom, dva umjetnika različitih generacija uspostavljaju neočekivan, ali konceptualno snažan bezvremenski međuumjetnički dijalog.

 Can You Hear Me in the Past, 2026, akril
na platnu Nikole Reisera, prednja strana

Are you like Alice, akril na platnu, 2026.

Vizualna retorika radova

Iako su sve izložene slike bojom i formom vizualno intrigantne, zbog velikih se dimenzija ističu radovi Tales of Enchanted Childhood (Priče začaranog djetinjstva), Selfie with No Filter (Selfie bez filtera), You Will Live Forever (Živjet ćeš zauvijek) i slika iz 2017. godine I’m in Love with the Idea of You (Zaljubljena sam u ideju o tebi), koja je ujedno najraniji rad na izložbi.

Stražnja strana platna

Kompleksnost naziva radova upućuje da posjeduju dublja značenja te sugerira kako šareni, naizgled naivan svijet koji oni donose nije benigan. Ispod zaigrane površine razotkriva se prostor psiholoških napetosti i mjesto u kojem slika za umjetnicu postaje svojevrsna strategija preživljavanja. U tom kontekstu, antropomorfizirana stvorenja i ostali crtani likovi funkcioniraju kao osobni zaštitnici. Oni, posredujući između unutarnjeg mira i vanjskog kaosa, postaju posljednja linija obrane od sirove realnosti. Likovi nisu pasivni promatrači, nego nositelji slojevitih značenja koji evociraju krhkost nade i upućuju na ironiju današnjice.

Hibridni protagonisti, okarakterizirani organskom materijom, uspostavljaju osjećaj povezanosti s prirodnim, zemaljskim svijetom. Njima kontriraju digitalni slojevi slike, vidljivi u uvođenju pixel-arta i ASCII-art elemenata. Fragmentirani digitalni znakovi nisu samo estetski dodaci, nego simboli saveznika, malih rituala, misli i imaginacija koje pojedinca vraćaju sebi. Njihova svrha pritom nije eskapističke prirode. Oni funkcioniraju kao oblik prilagodbe, odnosno zaštitni mikrosvjetovi uz čiju pomoć čovjek podnosi pritiske svakodnevice.

Spajanjem suvremenih digitalnih elemenata s klasičnim medijem slikarstva OKO tvori prepoznatljiv slikarski rukopis u kojem svaka slika funkcionira kao autonomna narativna cjelina, nastanjena neobičnim stvorenjima nalik tihim čuvarima ili svjedocima nadrealnog univerzuma. Stvaranjem začudnog mjesta susreta različitih vremena i kulturnih kodova, umjetnica u slikama bilježi osobna sjećanja i vlastita emocionalna stanja. U nestabilnoj i ubrzanoj svakodnevici, preplavljenoj informacijama, očuvanje unutarnje ravnoteže postaje trajni izazov. OKO upravo taj izazov prevodi u vizualni jezik. Stoga njezina djela ne pružaju mogućnost bijega od sirove stvarnosti, već nude rješenje za suočavanje s njom.

Zaključno, neovisno o fazi stvaralaštva, radovima dominiraju dopadljivi likovi koji istodobno djeluju poznato i začudno. U svojstvu protagonista brišu jasne granice između stvarnog i imaginarnog te tako oblikuju prizore prožete vizualnom basnom, suptilnim humorom i diskretnom društvenom ironijom. Nježnost, humor i imaginacija ovdje se ne pojavljuju kao ukras, nego kao alati nužni za opstanak koji omogućuju subjektu da očuva vlastiti bitak i integritet u uvjetima kontinuiranog pritiska. U suptilnoj ravnoteži između zaigrane naracije i introspektivne tišine OKO oblikuje prepoznatljivu slikarsku poetiku te se potvrđuje kao umjetnica koja uspješno spaja vizualnu privlačnost i konceptualnu slojevitost. Promatrana zajedno, izložena djela pružaju sistematičan uvid u ovaj segment njezina stvaralaštva.