Branko Fučić između života i djela: više od biografije

Biografija kao žanr, bilo u publicistici ili unutar historiografije kroz prizmu intelektualne povijesti, vrlo je raširena pojava u svjetskim okvirima. Kako autor Tomislav Galović u uvodu ističe, i hrvatska historiografija i publicistika imaju „relativno dugu tradiciju pisanja životopisa pojedinih istaknutih intelektualaca, političara, književnika i sportaša.“ Ipak, valja priznati da hrvatski povjesničari takve narudžbe ili zadatke ne dobivaju osobito često. Doduše, treba naglasiti dvije stvari. Prvo, bilo bi nepravedno osobu poput Branka Fučića opisati isključivo kao „povjesničara“, jer je on doista bio mnogo više od toga. Drugo, upravo to „mnogo više“ očituje se i u činjenici da ova monografija nije prva, nego već treća posvećena njemu u čast – čime je, u određenom smislu, nadmašio brojne velikane hrvatske prošlosti. To je ujedno i snažan dokaz njegove veličine, nasljeđa i utjecaja koji je ostavio na buduće naraštaje, kao i znak dubokog poštovanja koje ti naraštaji i dalje gaje prema njemu.

Izd. Općina Malinska-Dubašnica, Glosa, Krk, 2025. /

Spomen-ploča na rodnoj kući Branka Fučića u Malinskoj

Kako se knjiga ne bavi isključivo biografskim činjenicama i pukim iznošenjem podataka o Branku Fučiću, već ulazi u složeniju tematsku sferu, tako se prirodno oslanja i na metodologiju intelektualne povijesti. Galović izričito navodi kako mu je želja prikazati Fučićeve ideje, misli, koncepcije i djelovanje, ali i njegov pristup prošlosti. Jednako tako, očigledan cilj djela jest sagledati njegovo djelovanje unutar društva u kojem je živio i djelovao, kao i unutar zajednice kojoj je pripadao. Ukratko, cilj nije samo prikazati Branka Fučića, nego ga i kontekstualizirati. Napisati ne samo pregled života, nego i istinsku intelektualnu biografiju osobe koja je imala toliko raznovrstan i svestran pristup povijesti i tradiciji, teška je zadaća, koja bi bila praktički nemoguća bez postavljanja jasnih smjernica o tome kako želimo raditi i što želimo prikazati.

Biografija kao intelektualni portret

Poštujući to, ova monografija čvrsto je metodološki utemeljena, što autor jasno ističe u uvodu. Osim već navedenih autora čijim riječima opravdava takav pristup, to nas nužno podsjeća na riječi Edwarda H. Carra: „Proučite povjesničara prije nego proučite činjenice.“ Takav pristup zaista se osjeti, te stječemo dojam da nam je autor pružio odličnu podlogu za proučavanje Fučića prije nego se uopće počnemo baviti njegovim djelima i njegovim utjecajem. Naime, predočeni su razni detalji njegova života koji nam daju takav uvid: gdje se obrazovao, gdje je radio, koga je poznavao i s kim se družio, dakle uobičajene činjenice pri pisanju takve vrste teksta. No autor ide i dalje, pa pronalazimo iznimne detalje – poput onoga koje je pjesnike Fučić čitao u školi – što je potencijalno moglo utjecati na njegov dio života u kojem je pod pseudonimom sastavljao poeziju. Mnogi su primjeri tako detaljnog i pažljivog pristupa, što ovoj biografiji daje doista rijetku dubinu koju je teško pronaći kod drugih.

Sama knjiga izuzetno je opsežna: obuhvaća tristotinjak stranica koje uključuju ne samo glavni tekst, nego i brojne prigodne slikovne priloge – fotografije, faksimile i ilustracije – koji dodatno obogaćuju sadržaj. Umjesto klasične biografske linearne strukture, djelo je oblikovano kao niz naizmjeničnih biografskih, tematsko-problemskih i bibliografskih cjelina. Međutim, te je cjeline teško strogo žanrovski razvrstati jer sadržaj pojedinih poglavlja često nadilazi granice jedne vrste, spajajući pristupe i perspektive.

To se jasno vidi iz samog pregleda sadržaja: pod iscrpnim kazalom navodi se ukupno šesnaest poglavlja raznovrsnih pristupa i tematika. Nekoliko poglavlja izrazito je biografske naravi, poput onih koji se bave Fučićevim djetinjstvom, obiteljskim podrijetlom i različitim fazama njegova kasnijeg profesionalnog djelovanja, od školovanja do znanstvenih i javnih angažmana. Tematska poglavlja usredotočena su na određene geografske cjeline koje su činile važan dio života i rada Branka Fučića. Tako nas autor vodi na tekstualno putovanje cresko-lošinjskim otočjem, Krkom, Rijekom, Trsatom i drugim dijelovima Kvarnera. U tim se poglavljima otkriva Fučićeva duboka povezanost s tim prostorima – kako je u njima boravio, kako ih je proučavao, njegov znanstveni doprinos poznavanju lokalne baštine – te općenito njegov odnos prema znanosti, kulturnom nasljeđu i njegovu očuvanju.

 Treću skupinu čine poglavlja utemeljena na teorijskom pristupu intelektualnoj povijesti. U njima se raspravlja o Fučićevim metodološkim i interdisciplinarnim doprinosima znanosti i umjetnosti, njegovoj ulozi u popularizaciji znanosti te o njegovim intelektualnim krugovima i profesionalnom razvoju (npr. poglavlja Fučićevi interdisciplinarni pristupi znanosti i umjetnosti, Upoznavanje prostora – popularizacija znanosti, Fučićevi intelektualni krugovi i cursus honorum (tijek službe) – od gipsoteke i konzervatorskog zavoda do JAZU-a/HAZU-a). Konačno, vrijedan doprinos knjige čine i bibliografska poglavlja koja se bave sustavnim prikupljanjem i predstavljanjem podataka: od popisa Fučićevih najvažnijih radova i postumno objavljenih djela, do izbora iz njegove bogate bibliografije, ali i misli, svjedočanstava i sjećanja prijatelja, kolega i suradnika.

Naravno, kako je već naglašeno, ova je kategorizacija uvjetna i djelomično varljiva upravo zbog izražene interdisciplinarnosti cijeloga djela: u većini tekstova zapravo se prepleće više navedenih pristupa, što ovu knjigu čini ne samo biografijom, nego i znanstvenom, kulturnom i osobnom kartografijom jednoga bogatog i svestranog života. Smatramo da je riječ o uspješnom autorovu izboru načina sastavljanja konačnog teksta, koji se može tumačiti i kao svojevrsna poruka: Branko Fučić neodvojiv je od svoga zavičaja i sredine iz koje je potekao, baš kao što ni poznavanje tog prostora nije moguće bez poznavanja njegova lika i djela.

Zavičaj kao ključ razumijevanja
Branka Fučića

Primjerice, u sedmom poglavlju naslovljenom Otok Krk i njegova kulturno-povijesna i umjetnička baština u Fučićevu djelu prepleću se biografski podaci, informacije o povijesnim izvorima vezanima uz otok Krk, Fučićevo djelovanje, načini na koje je obrađivao temu, kao i njegov konkretan utjecaj na očuvanje krčke povijesti i baštine. Takav je pristup prisutan ne samo u ovom poglavlju, nego i u većini ostalih. On je u potpunosti u skladu s metodološkim načelima iznesenima u uvodu, a istovremeno pridonosi čitkosti i fluidnosti teksta, čineći knjigu zaokruženim i privlačnim štivom.

Istaknuli bismo upravo koliko je kvalitetno iznesena misao o povezanosti samog Fučića s lokalnom zajednicom. Izravno i neizravno, svugdje u tekstu stalno se ističe važnost hrvatske domovine i lokalnog zavičaja, pod Fučićevim geslom „Mislim da vrijedi i da se isplati obrađivati svoj vlastiti vrt“. Sve od njegova poslijeratnog rada na Istri (od čega nam je ostala poznata sintagma Istra, terra incognita) do rada na cresko-lošinjskom otočju, mjestu podrijetla njegove obitelji, pa i širem kvarnerskom području, on je djelovao dvojako. U primarnoj ulozi otkrivao je tu terru incognitu kao istraživač, ali je isto tako (za što je kasnije i nagrađen) svoja znanja i otkrića nesebično prenosio drugima kako bi vlastitu baštinu prije svega poznavali, a zatim i mogli biti na nju ponosni.

Taj se dojam lako stječe u ovoj knjizi, kada čitamo kako je Fučić istraživao baštinu razgovarajući s običnim čovjekom iz sela, kako je spavao na slami pored crkvica otkrivajući freske noću pod svjetlom voštanica, te kroz razne druge primjere. Jednostavno se osjećamo prisutno, i to nam pomaže bolje osobno razumjeti istraživača i njegove motive – što je jedan od najvažnijih zadataka intelektualne povijesti.

Osim višežanrovskog pristupa, treba istaknuti i da su klasični biografski podaci o Fučiću obrađeni na vrlo visokoj razini, čime se ova knjiga izdvaja kao vjerojatno najcjelovitiji životni i intelektualni portret ovoga iznimnoga intelektualca i polihistora. Primjerice, navedeni su gotovo svi izvori i publikacije koje su mu postumno odale počast ili se na različite načine bavile njegovim radom i nasljeđem. Uz to, istaknuti su i „intelektualni krugovi“, to jest pridodan je popis hrvatskih intelektualaca toga doba s kojima je Fučić imao odnose, koji su i opisani. Osim toga, važan je prilog i Fučićeva bibliografija. Ako uzmemo u obzir da se Tomislav Galović godinama bavi proučavanjem Branka Fučića i njegova opusa, tada ovdje nalazimo vrijedan izvor informacija koji će zasigurno postati početno vrelo informiranja svima koje zanima život i djelo Branka Fučića, ali i onima koji će to djelo u budućnosti dalje istraživati ili komemorirati.

Interdisciplinarnost kao mjera veličine

Svojevrsni biografski hommage koji uključuje razne tradicije intelektualne povijesti nije samo kompleksan jer autor mora dobro vladati golemom postojećom teorijom, nego i zato što je on u svojoj srži interdisciplinaran. Naime, osoba koja se ne bavi fizikom teško će vjerno prenijeti zbog čega je netko poput Einsteina bio toliko utjecajan. Ista je stvar i s osobom poput Branka Fučića: da bi se razumio njegov doprinos, potrebna su znanja iz raznih epoha povijesti, paleografije, epigrafije, povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, heraldike te brojnih drugih disciplina. Upravo zbog toga ovakva vrsta biografskog djela općenito nije među najčešćima, ali baš zato – osim obogaćivanja spoznaja o osobi kojoj se takvo djelo posvećuje – ona daje doprinos i hrvatskoj tradiciji intelektualne povijesti, kao i hrvatskoj historiografiji općenito.

Možemo reći kako Tomislav Galović tako zahtjevnu zadaću obavlja uspješno ne samo zato što se dugi niz godina bavio proučavanjem Branka Fučića, nego i zato što njegova profesionalna biografija obuhvaća radove ukorijenjene u mnogima od spomenutih disciplina. Ne treba zaboraviti ni da je važan aspekt i razumijevanje krajolika i povijesnog prostora, što autor dijeli s Fučićem – dijelom zbog osobne povezanosti s tim predjelima, a dijelom zbog znanstvenog rada koji je također usmjeren prema tim prostorima. Upravo su te dvije stvari u kombinaciji omogućile da konačni rezultat bude ova hvalevrijedna knjiga koja se bavi jednim hvalevrijednim čovjekom.