Bogata riznica hrvatske solo popijevke

Čega li sve nije bilo na ovogodišnjem festivalu Zagrebačko glazbeno proljeće s temom Glazba – poezija! Obilje solo popijevki osmišljenih u četiri tematski zaokružena koncerta, vokalne skladbe na koncertu Zagrebačke filharmonije, poveznice s 90. obljetnicom prvog izdanja Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže i 150. obljetnicom rođenja Vladimira Nazora, nekoliko praizvedbi, predstavljanja novih notnih izdanja, razgovori, stilski raspon glazbe od ranog romantizma do današnjih dana, od vokalnih minijatura do zborskih skladbi, uključujući i šansonu, etnoglazbu te glazbu i poeziju Arsena Dedića. Ugledni bečki pijanist, komorni glazbenik i povjesničar glazbe Claus-Christian Schuster nije mogao suspregnuti oduševljenje otkrićem riznice hrvatske baštine solo popijevke koja se stalno dopunjuje novim djelima. Za mnoštvo ideja kojima je festival bio prožet i koje su itekako odjeknule u slušateljâ zaslužni su autorica koncepta i sadržaja Nina Čalopek, umjetnički ravnatelj Dawid Runtz i kurator koncertnih programa Glazbena poezija Matija Meić.

Bariton Matija Meić i pijanist Božo Letunić / Snimio Tomislav Jagar

Emocionalna napetost

Na koncertu Zagrebačke filharmonije praizvedena je nagrađena skladba na Natječaju za novu skladbu festivala – Zavjet Tomislava Uhlika na stihove Vesne Parun. Koncertna arija što ju je, uz Utjehu kose, op. 90, Ivane Lang na Matoševe stihove, otpjevala mezzosopranistica Ivana Srbljan iznosi emocionalnu napetost mračnog teksta. Uhlik je majstorski skladao vokalnu dionicu koja se dobro čuje u velikom orkestralnom sastavu. Izvedeni su i Komendrijaši Ive Lhotke Kalinskog, suita za mali orkestar s recitatorom, prema odlomcima iz Balada Petrice Kerempuha Miroslava Krleže.

Raskošna instrumentacija arije Ivane Lang i melodijski narativ Lhotke Kalinskog koji vjerno slijedi semantiku Krležinih Balada te Uhlikova arija zajednički su se proželi u malerovskom ugođaju, potvrđenom i povezanom s drugim dijelom koncerta Filharmonije, odabirom šest stavaka iz Mahlerova ciklusa Dječakov čudesni rog. Uzbudljivost stihovima ispripovijedanih priča s uzbudljivom snagom glazbe zračila je iz interpretacije baritona Ludwiga Mittelhammera uz pouzdanu podršku dirigenta Dawida Runtza. Petricu Kerempuha sjajno je odigrao Fabijan Komljenović, kao pravog Tilla Eulenspiegela.

O kajkavskom jeziku Krležinih Balada razgovaralo se u povodu 90. obljetnice prvog izdanja te antologijske pjesničke zbirke što je nadahnula i glazbeni program Videl sem v megli Reč etnosastava Cinkuši kojim je u predvorju Velike dvorane završio prvi dan festivala.

Koloplet popijevki

Sljedeći dan donio je čak četiri pjevačka recitala zajedničkog naziva Glazbena poezija, upotpunjena razgovorom sa skladateljima Glazba iz poezije? i razgovorom s pjesnicima Glazba u poeziji, poezija u glazbi. Kurator recitalâ, naš bariton Matija Meić koji djeluje u Münchenu, okupio je u kolopletu hrvatske umjetničke popijevke trinaestero svojih kolega i desetero klavirskih pratitelja.

Prvi recital Strani odjeci ponudio je odabir hrvatske vokalne lirike na poeziju stranih autora. Uz poznate Tri pjesme na engleske tekstove, op. 52, Božidara Kunca te neke Livadićeve i pjesme Dore Pejačević (koji su spjevali nešto vlastite poezije na njemačkom jeziku), mogla se čuti praizvedba (!) Triju pjesama Borisa Papandopula na stihove Otta Müller-Neudorfa i manje poznata, opsežna desetominutna balada Edward Blagoja Berse na Herderove stihove. Tu dramatičnu ispovijed operno-vagnerijanskog zamaha kao i „nove“, u svestranosti Papandopulova glazbenog izraza osebujne, a žanrovski raritetne pjesme veoma angažirano ostvario je tenor prodorna glasa Matteo Ivan Rašić. Mezzosopranistica Emilia Rukavina raskošnom je glasovnom izražajnošću pjevala Kunca, a bariton Leon Košavić zrele i znalački napisane Livadićeve pjesme s posebno šarmantnim Grubijanom (Der Grobian). Minijature provjerene vrijednosti Dore Pejačević, skladane u pripovjednim lagama sopranskoga glasa, pjevom je prirodno i spontano izrekla Evelin Novak.

Suočavanje s bezizlaznošću

Drugi recital Suvremeni susreti išao je drugim smjerom uglazbljenih hrvatskih pjesnika u skladbama živućih hrvatskih skladatelja kojima odmah valja pridodati živućega bečkog skladatelja Akosa Banlakyja i njegov ciklus od osam pjesama Liedphantasie nach A. G. Matoš što ga je praizvela mezzosopranistica Josipa Bainac-Hausknecht. Glazba Ivana Josipa Skendera u ciklusu Protuslovlja 2 slijedi karakter sedam pjesama Duška Babića bogatih vizualnim metaforama i emocionalnošću prožetim motivima mora, sjećanjâ i svakodnevice. Tumačio ih je bariton Jurica Jurasić Kapun. Za sopranisticu Dariju Auguštan Zoran Novačić napisao je lirski Ushit na stihove Vesne Parun, a Dubravko Palanović dramatičan Slobodan život na stihove Josipa Pupačića. Prvi od dva ciklusa „Radovanovih pjesama“, da parafraziram Ivu Maleca, Pred morem na stihove šest pjesama Vesne Parun našega mladog obećavajućeg tenora (i skladatelja) Roka Radovana izvela je raspjevana recitatorica, mezzosopranistica Martina Menegoni.

Treći recital Sumrak s pjesmama kušnje, sjete i smrti uveo je u program Vladimira Nazora s Galiotovom pesni Ivana Matetića Ronjgova i ciklusom Intima Jakova Gotovca. Poslije će još Zbor HRT-a s dirigentom Tomislavom Fačinijem izvesti „uglazbljenog Nazora“ iz kajdanki Kuljerića, Matza i Gotovca. Bariton Matija Meić i tenor Roko Radovan sugestivno su izveli stilski različit vokalni izraz Ronjgova i Gotovca. Tenor Mislav Lucić srčano se posvetio češće izvođenim Gotovčevim Dvjema anakreontskim, Međimurskoj Miroslava Magdalenića i Kad mlidijah umrijeti Josipa Hatzea. Sopranistica Marija Kuhar Šoša imala je zacijelo najteži interpretativni zadatak s ciklusom Nepoznatim stazama Ivane Lang s pjesmama Filipa Valjala kako bi dočarala napetosti suočavanja s bezizlaznošću.

Ljubavni žar

Ivana Lang bila je na repertoaru i četvrtog recitala Strasti s pjesmama života i ljubavi, s praizvedbom Triju pjesama za mezzosopran (Emilia Rukavina), violu (Marija Andrejaš) i glasovir (David Vuković). Vesna Parun tako se, s pjesmama Stablo, Povratak i Ljubomor, u kojima Ivana Lang širi zvukovni izraz violom, pokazala najomiljenijom poetesom festivala. Darija Auguštan podsjetila je na također češće izvođene Strepnju i Čežnju Kunca te Mura voda teče Krste Odaka. Tenor Josip Švagelj imao je u svojemu izboru dosta prilike za ljubavni žar kojim je zarazio publiku, naročito u tri Hatzeove pjesme, uz Molitvu dobrim očima i Imam jednu želju Josipa Vrhovskog te Tkeš si fletno Franje Lučića (stihovi Dragutina Domjanića).

Istu će pjesmu, metaforu kako je svatko taklac svoje sudbine, uglazbiti i Josip Vrhovski, a izvesti sopranistica Marija Lešaja – uz ciklus Četiri ljubavne (ponovo stihovi Vesne Parun) Adalberta Markovića – čiji je emotivni nastup posebno obuzimao. Točku na i stavio je kurator Matija Meić drugim ciklusom „Radovanovih pjesama“, tj. Tancem i četiri ljuvene Roka Radovana, uglazbljenim pjesmama Šiška Menčetića u slavu ljubavi.

Novi zamah

Meić je pokazao kako u Hrvatskoj imamo mnogo pjevača, uglavnom s opernim karijerama, koji će se rado baviti i posvetiti intimnoj formi umjetničke popijevke. I njihovi pratitelji dali su puni doprinos (abecednim redom): Lana Bradić, Viktor Čižić, Darijan Ivezić, Božo Letunić, Ivan Pernicki, Claus-Christian Schuster, Mario Šoša, Kosjenka Turkulin, Nadia Varga Modrić i David Vuković.

Zagrebačko glazbeno proljeće dalo je zamah zanimanju za solo pjesmu koja je posljednjih godina zamrla u našem glazbenom životu i otvorilo perspektivu njezinu oživljavanju možda upravo na podiju Male dvorane Lisinski. Festival je ukazao na bogatstvo te glazbene forme u opusima hrvatskih skladatelja, „cvjetnjaka u vlastitim bojama“, kako piše u jednom od komentara u programskoj knjižici i kakav je bio vizualni identitet festivala.