Zagrebačka priča odrastanja

Već se godinama šuška o tome da prethodni ravnatelj ZGK Komedija Miljenko Puljić i autor pjesama i osnivač grupe Prljavo kazalište Jasenko Houra dogovaraju mjuzikl s pjesmama Prljavaca, kao što je npr. Mamma Mia s pjesmama ABBA-e ili, u našim okvirima, Bambina s pjesmama Nene Belana. Zbog ovog potonjeg naslova, praizvedenog 2020. netom prije pandemijskog lockdowna u splitskome HNK, vjerojatno je odabran prokušani kazališni tandem profesionalnih i životnih partnera: dramaturginja Ana Tonković i redatelj Krešimir Dolenčić. Djelo se u početku trebalo zvati Heroj ulice, ali je kasnije preimenovano u Radio Dubrava kako bi se sa sudbine pojedinca proširilo na cijelu zajednicu jednoga vremena u kojemu je upravo radijski medij odigrao ključnu ulogu. Tematizira se Domovinski rat te doba neposredno prije i poslije rata, u istočnom zagrebačkom naselju u kojemu su odrastali članovi Prljavog kazališta, napose spomenuti Houra. Rođen u Virovitici, dobro pamti kad je slavonske ravnice u osjetljivoj dobi odrastanja zamijenio betonom Dubrave gdje su vladali zakoni ulice u kojima je trebalo opstati.

Otkriće večeri mladi je Damian Humski, tek diplomirani glumac s velikim pjevačkim talentom koji s gitarom u ruci briljira u glavnoj ulozi Sokne

Duh hrvatskoga zajedništva

Priča je sama po sebi dirljiva, budi u svima uspomene, bilo osobne ili kolektivne, ali i popratne traume: i dramaturginja i redatelj, odrastajući nedaleko od Dubrave (u četvrtima Maksimir i Borongaj), tu su isprepleli vlastita svjedočanstva vremena. Na scenu je vraćen duh hrvatskoga zajedništva koje je vladalo devedesetih, uz odrastanje jednog naraštaja sa sretnim  završetkom. Na kartama dobiven „grunt za viksu“ na kraju postaje „livada iz sna“ kvartovske ekipe, a završni song Svoj ne prodajem san direktni je hommage najpoznatijem hrvatskom mjuziklu Jalta, Jalta Alfija Kabilja. Ima tu i aluzija na Dire Straits i njihov Money for Nothing iz 1985. koji je inspirirao tu istu generaciju (pjesma Mi plešemo ovdje je preimenovana u Mi teglimo).

U konačnici je Radio Dubrava hibridna vrsta između tzv. jukebox mjuzikla na poznate hitove Prljavog kazališta i narativnog story mjuzikla s novom glazbom. Polovica od sveukupno petnaest pjesama iz Hourine je pjesmarice Prljavaca, dok su nove songove napisali ili on sam ili autorski tandem Ines Prajo i Arjana Kunštek koji potpisuje niz hitova Vlade Kalembera, Colonije, Massima, Jacquesa Houdeka i Jelene Radan. Čini se kao da je u strahopoštovanju prema mju­ziklu kao vrsti Houra podcijenio svoj rock s primjesama punka, a oštricu je dodatno ublažio „soft“ aranžman kolege iz benda, klavijaturista Fedora Boića.

Mjuzikl je inspiriran glazbom Prljavog kazališta, a Jasenko Houra i autorski tandem Prajo–Kunštek napisali su i 8 novih songova / Snimila Mia Šlafhauzer / PIXSELL

Čežnja za najuspjelijim hitovima

Bendu na sceni, dvjema gitarama, bas-gitari, bubnjevima i klavijaturama aranžer Boić pridodaje klavir, estetski nespojiv s Prljavim kazalištem. Uzalud iščekujemo trenutak kad ćemo pustiti suze uz hitove kao što su Marina, Ruža hrvatska i Lupi petama, premda se njihova tematika neprestano spominje u drami/libretu, uz sestru Marinu i majku Ružu koja umire na polovici radnje, što dodatno pojačava čežnju za Hourinim najuspjelijim hitovima. Na trenutke kao da smo u drami, a ne u mjuziklu. Produkcija je dijelom uvjetovana i prostorom u kojemu je 18. ožujka održana praizvedba: zbog obnove zgrade na Kaptolu, Komedija dobiva na posudbu Dom Hrvatske vojske „Zvonimir“, u  kompleksu zgrada Ministarstva obrane RH.

Premda se u priču simbolički uklapaju vojnici na ulazu, hrvatska zastava na balkonu i veliki hrvatski grb iznad podija, scena i zvuk nedovoljno su transparentni. Bend koji bi u nekom glazbeno-scenskom kazalištu bio u rupi ili iza pjevača (što dobro funkcionira u Komedijinim uspješnicama Six i Ljepotica i zvijer), ovdje je smješten bočno, na desnoj strani scene, što akustički otežava posao i ton-majstoru i pjevačima. U tom kontekstu djeluje kao čudo da glumački ansambl sve glazbene ulomke uspijeva izvrsno izvesti i stvoriti u cjelini uspješan glazbeno-scenski show brzih izmjena prizora.

Otkriće večeri – Damian Humski

Otkriće večeri mladi je Damian Humski, tek diplomirani glumac s velikim pjevačkim talentom koji s gitarom u ruci briljira u glavnoj ulozi Sokne, a jednako je na praizvedbi očarala i njegova tek nešto starija kolegica Ružica Maurus kao Soknina ljubljena Sanja (ime iz još jedne ovdje neotpjevane pjesme Prljavog kazališta!), scenskim izrazom naslutivši sve nijanse trauma iz vremena u kojem se nisu ni rodili, niti su vlastite četrdesete doživjeli. Predstava donosi i rađanje hrvatskog hip-hopa uz repersku pjesmu izvrsnog Ognjena Milovanovića kao Soknina najboljeg prijatelja Herca, uz uigrani trojac „frendova“ (Petarda, Ofca i Stanko) u kojima se majstorski isprepleću Jan Kovačić, Matija Škvorc i Filip Riđički. Ulogu Majke Ružice dirljivo je interpretirala Komedijina „veteranka“ Jasna Palić Picukarić, sa svim detaljima svakodnevice samohrane majke jednog branitelja, dok je glumački jednako uvjerljiva Nika Ivančić kao njezina kći i Soknina sestra, a kasnije liječnica Marina.

U mnoštvu šarolikih epizodista pojavljuju se šepavi susjed Božo (Goran Malus), Sanjini „finćukasti“ roditelji Biba i Davor (Mila Elegović i Saša Buneta), glavni negativac bivši policajac, a novi građevinski poduzetnik Ivan Ivić (Ivan Glowatzky), Hercova djevojka i mafijaška kći Marija (Tara Thaller), lokalni mafijaši Kostober i Palić (Ivan Magud i Vid Balog), te kartaš Kumpar (Davor Svedružić), još jedan „frend“ Frajer (Božidar Peričić) i konobarica Maca (Nera Stipičević). Od trinaestero u popratnoj knjižici potpisanih zborista Kazališta Komedija u završnici iza scene izlazi šestero koje u kolektivnim songovima čujemo kao prateće vokale s razglasa, a cijela se scenografija svodi na zid zvučnika i rasvjetnih tijela Ivana Lušičića Liika. Kostimi Željke Franulović kao da su kupljeni u carstvu šverca – kultnoj Konjščinskoj ulici Gornje Dubrave – dok rasplesana koreografija Larise Lipovac Navojec Dubravu povezuje s Broadwayem.

Kako smo mogli doživjeti na praizvedbi, djelo i u ovom izdanju diže ljude na noge i dira ih u srca, zbog čega će zasigurno gdje god se igra puniti blagajnu Komedije, ali potpuni doživljaj glazbenoga kazališta očekujemo tek pri, nadamo se skorome, povratku u matičnu zgradu.