Uskršnji Vienac iz 1898.

Uskršnji je broj Vienca iz 1898. remek-djelo rane hrvatske secesije. Objavljen je ususret Hrvatskom salonu – izložbi mladih hrvatskih slikara i kipara kojom je otvoren Umjetnički paviljon u Zagrebu 15. prosinca 1898. Mladi umjetnici pobunili su se protiv akademskih šablona tražeći slobodu umjetničkog stvaralaštva, čime je započeo sukob „starih i mladih“. Sedam mjeseci prije Hrvatskog salona, mladi su se umjetnici prvi put okupili na stranicama Vienca 9. travnja.

Kako je izgledao uskršnji Vienac iz 1898. godine? Svježe, drukčije, moderno, pomlađeno, secesijski. Već je logo Vienca na naslovnici, rješenje Bele Čikoša Sesije, grafički razigran, posebno u smjelom odabiru tipografije. Uokviruju ga tri vijenca od tri različite vrste bilja, uvezana bijelom vrpcom. Ispod logotipa, objavljen je uvodnik urednika Bartola Inhofa Vienčevim čitateljima koji otvara citat Petra Preradovića: „Nije znoj nam muka niti breme / Kad u radnji ljubav vodi ruke.“

U uskršnjem Viencu objavljeni su književni radovi i ilustracije književnika i likovnih umjetnika koje danas ubrajamo u kanonske autore (u zagradama navodimo i njihovu tadašnju dob). Broj donosi pripovijetku Ksavera Šandora Gjalskog (44) Na Veliki petak, pjesmu Jovana Hranilovića (45) Proljeće, koje u ovom broju prenosimo, potom crticu Vladimira Treščeca Borothe (27) Sreća, pjesme Korodovski stražar i Zadnji spomen Tugomira Alaupovića (28), pripovijetku Četvorka Jagode Truhelka (34) pod pseudonimom A. M. Sandučić i baladu U mehajni Alberta Webera (23). Književna djela ilustrirali su mladi slikari i kipari: Slava Raškaj (21), čiji florealni motiv proljetnica simbolički otvara broj, u cijelosti lirski intoniran, Robert Auer (25), Ferdo Kovačević (28), Rudolf Valdec (26), Oskar Artur Aleksander (22), Vlaho Bukovac (43), Bela Čikoš Sesija (34), Oton Iveković (29), Josip Bauer (53), Robert Frangeš Mihanović (26).

Uz ovu uskršnju razglednicu iz 1898. uredništvo Vijenca želi Vam sretan Uskrs! (G. G.)