Sjaj Goranova proljeća u mračno doba

Ovogodišnje, 63. po redu, Goranovo proljeće održano je od 19. do 23. ožujka u Zagrebu, Rijeci i Lukovdolu. Na četverodnevnoj manifestaciji nastupili su brojni domaći i strani pjesnici te glazbenici. Nagradom Goranov vijenac – bijenalnim priznanjem za ukupan pjesnički opus i opći doprinos hrvatskoj književnosti – ovjenčan je Milko Valent, dok je Goran za mlade pjesnike pripao Karli Kostadinovski.

Predstavljanje antologije poljske poezije Drugog kraja svijeta neće
biti u riječkom antikvarijatu Ex libris / Snimila Klara Stilinović Tušek

Nagrade ovogodišnjim laureatima dodijeljene su na Goranov
rođendan 21. ožujka u Lukovdolu, gdje je održan i pjesnički recital

Najdugovječniji hrvatski pjesnički festival svečano je otvoren u četvrtak 19. ožujka u atriju zagrebačkog kazališta Gavella. Ovaj danas međunarodni festival kontinuirano se održava od 1964, a ove su ga godine otvorili studenti i studentice zagrebačke Muzičke akademije praizvedbom skladbe nadahnute pjesmom Mračno doba Ivana Gorana Kovačića. Ivana Roščić, članica glumačkog ansambla kazališta Gavella, zatim je govorila Goranovu pjesmu Dimnjaci tvornički, divovi crveni. Marko Pogačar, predsjednik programskog odbora Goranova proljeća i voditelj manifestacije, u pozdravnom govoru poželio je dobrodošlicu publici te se osvrnuo na trenutna ratna zbivanja, potaknuvši pritom promišljanje o pojmu slobode: „Govori li ona sama za sebe ili tek postavlja pitanja na koja svatko sam mora pronaći odgovor?“

Na svečanom otvaranju nastupilo je petnaest domaćih i petnaest stranih pjesnika i pjesnikinja. Prvi su na pozornicu stupili ovogodišnji laureati. Milko Valent, dobitnik Goranova vijenca koji se dodjeljuje od 1971, izrazio je zadovoljstvo činjenicom da je struka prepoznala njegov dugogodišnji rad i posvećenost književnosti, istaknuvši kako se prije pedeset godina zavjetovao da će pisanju biti posvećen do svojega posljednjeg daha. Pročitao je pjesmu Zoološki horizont. Pred publiku je zatim izašla dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike, po prvi put dodijeljene 1977, Karla Kostadinovski. Pjesnikinja je kratkim obraćanjem i duhovitim dosjetkama nasmijala publiku, nakon čega je pročitala pjesmu Da nam je pisati kao Alka Vuica. U njezinoj poeziji nekonvencionalna izraza, kako sama ističe, svaki stihovni redak može biti istrgnut iz cjeline i stajati sam za sebe, nanovo se kombinirati s drugim recima kako bi se oformila nova poetska cjelina – što podsjeća na čuvenu proznu cut-up tehniku bitničkog prvaka Williama Sewarda Burroughsa te ima avangardne preteče. Njezin pobjednički rukopis naslovljen je Sebevražda, što je češka riječ koja znači samoubojstvo.

Na pozornici su se zatim izmjenjivali hrvatski i inozemni pjesnici i pjesnikinje. Između ostalih, pjesme su kazivali Željko Buklijaš, Silba Ljutak, Nikola Strašek, Drago Glamuzina, Đoko Zdraveski, Makenzy Orcel, Niillas Holmberg i Eiríkur Örn Norðdahl – islandski pjesnik koji je zaintrigirao i zabavio publiku eksperimentalnom verzijom soneta metrički pravilna ustroja, a sastavljena tek od uzvika i skraćenica. Svečano otvaranje festivala zaključio je Darko Rundek skladbom Kurdistan, pjesmom koja tematizira ratna stradanja, bezdomstvo, pokušaj izgubljena čovjeka da ponovno pronađe svoje mjesto u svijetu. Duh te pjesme, ali i krovna odrednica večeri, bio je poziv na prestanak ratova, misao da poezija u sebi nosi značenje šire od pukog umjetničkog izričaja.

Festival se u petak i subotu preselio u Rijeku i Lukovdol. U petak navečer u riječkom antikvarijatu Ex libris održano je predstavljanje antologije poljske poezije 20. i 21. stoljeća Drugog kraja svijeta neće biti prevoditeljice Đurđice Čilić. Na čitanju je sudjelovala i Illona Witkovska, jedna od pjesnikinja zastupljenih u antologiji. Daljnji program večeri bio je posvećen pjesničkoj organizaciji Versopolis, europskoj mreži pjesničkih festivala čiji je dio i Goranovo proljeće. U subotu u podne, na 126. obljetnicu rođenja našega goranskog pjesnika i na datum koji označava prvi dan proljeća – ujedno i Svjetski dan poezije koji je proglasio UNESCO – ovogodišnjim laureatima u Domu kulture u Kovačićevu rodnom mjestu Lukovdolu uručene su nagrade, što je popraćeno nastupom Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić. Uvečer je na riječkom Korzu u dvorani Filodrammatica održano veliko čitanje poezije, što je ponovljeno i sljedećeg dana u prostoru Scene F22 Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, čime je festival zaključen.

Goranovo proljeće – a ime Goran pjesnik Ivan Kovačić dodao je svome imenu 1935. godine iz ljubavi prema svojem zavičaju, Gorskom kotaru – iznova se potvrđuje kao istaknuto mjesto suvremene hrvatske poezije s izraženim međunarodnim karakterom.