SA STUDENTSKIH POLICA

SA STUDENTSKIH POLICA

Jura Obadić, student 2. godine diplomskog studija komunikologije, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu

Cormac McCarthy, Krvavi meridijan ili Večernja rumen na zapadu

Roman Krvavi meridijan Cormaca McCarthyja spada u vrstu revizionističkog vesterna, a inspiriran je istinitim događajima iz druge polovice 19. stoljeća. Radnja prati tinejdžera kojega McCarthy najčešće naziva „dijete“ ili „mali“, a koji se pridružuje bandi lovaca na skalpove predvođenoj Johnom Glantonom, stvarnom povijesnom ličnošću, i sucem Holdenom, čije je postojanje i danas predmet rasprava.

Izd. Profil multimedija, Zagreb, 2011. / Prevela s engleskog Tatjana Jambrišak

Na nešto više od 250 stranica, McCarthy pokazuje svoje znanje ne samo američke povijesti nego i ideologije koja prožima kulturu društva izgrađenoga na nasilju. Roman niti ima neku jasnu središnju radnju niti ima kohezivno strukturiran narativ; umjesto toga kroz niz često nasumičnih događaja, koji „dijete“ postupno dovode do Glantonove bande, prikazuje se svijet brutalnosti i nasilja. McCarthy pritom razbija idealiziranu sliku Divljega zapada prisutnu u klasičnim vestern filmovima, pa i romanima, i umjesto junačke avanture prikazuje gotovo apokaliptičan krajolik u kojem je nasilje neprekidna pojava, oslanjajući se na dugačke i ritmične rečenice i koristeći bogat i ponekad arhaičan jezik. Uz slikovite i često krvoločne opise nasilja karakteristične za žanr horora, opisi krajolika u jednakoj su mjeri detaljni, stvarajući osjećaj sudbinske neumoljivosti. Krvavi meridijan nije samo vestern, nego i mračan opis ljudske prirode i američke povijesti izgrađene na nasilju. Takvu filozofsku dimenziju posebice gradi antagonist romana i jedan od najupečatljivijih negativaca suvremene književnosti – sudac Holden.

Bram Stoker, Drakula

Drakula Brama Stokera predstavlja jedan od najznačajnijih romana gotičke književnosti i jedno od ključnih djela u razvoju ikonografije vampira. Priča je to o tajanstvenom transilvanijskom grofu Drakuli, nadnaravnom biću koje se hrani ljudskom krvlju, čije smo brojne inkarnacije kasnije vidjeli u raznim medijima. Radnja započinje dolaskom mladog odvjetnika Jonathana Harkera u Drakulin dvorac u Transilvaniji, gdje se postupno suočava s jezom i pravom prirodom svoga domaćina.

Izd. Stanek, Varaždin, 1999. / Preveo s engleskog Damir Žugec

Autor pritom gradi mračnu atmosferu detaljnim opisima prostora i koncipiranjem neprestanog osjećaja nadnaravne prijetnje, zbog čega likovi često dovode u pitanje vlastiti razum. Međutim bitno svojstvo romana očituje se u njegovoj epistolarnoj strukturi. Naime, radnja je ispričana kroz pisma, dnevničke zapise pa i novinske članke različitih likova, pružajući čitatelju višestruke, subjektivne perspektive događaja. Na taj se način postupno grade napetost i prepoznatljiva gotička jeza obilježene slikama mračnih dvoraca na obzoru zalazećega sunca. Drakula nije samo gotički horor, nego i odraz strahova viktorijanskoga društva – povezanih s nepoznatim, stranim i
nadnaravnim.