Prerani odlazak iznimne povjesničarke

U subotu 14. ožujka hrvatsku javnost i osobito hrvatske povjesničare zatekla je tužna vijest da je preminula istaknuta hrvatska povjesničarka i suradnica Matice hrvatske Lovorka Čoralić.

Lovorka Čoralić u Matici hrvatskoj 9. ožujka 2026.

Svečana dodjela Nagrade Tadija Smičiklas Lovorki Čoralić koja će ostati upamćena kao istraživačica odnosa Hrvata s Mletačkom Republikom / 

Rođena 1968. godine u Zadru, bila je osobito vezana za Biograd iz kojega je i potekla i u kojemu je provela dobar dio svojega života. Studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 1990. godine. Nedugo nakon toga, 1992, počela je raditi u struci, u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iako je 1995. magistrirala na temi o prometnicama u srednjovjekovnoj Hrvatskoj, od početka svojega znanstveno-istraživačkog rada pa sve do smrti bila je u prvom redu posvećena problematici hrvatske novovjekovne povijesti, a u središtu njezina istraživačkog zanimanja bila je vladavina Venecije na istočnoj, hrvatskoj, jadranskoj obali od 15. do 18. stoljeća, odnosno veze Hrvata s Mletačkom Republikom. O tome svjedoče brojni zapaženi radovi utemeljeni na arhivskom gradivu koje je sama istražila u venecijanskim arhivima. Pritom treba spomenuti njezin boravak na stručnom usavršavanju u Veneciji 1992. i 1994. godine na stipendiji organizacije Alpe Adria i Ministarstva vanjskih poslova Italije (Odsjek za kulturne veze). Baveći se spomenutim temama, pokrila je brojne dotad neobrađene epizode iz hrvatske povijesti toga razdoblja i te problematike.

Godine 1997. prešla je na Hrvatski institut za povijest, a nedugo nakon toga doktorirala je disertacijom Hrvati u Mlecima, koja je objavljena i kao monografija pod istim naslovom. U Hrvatskom institutu za povijest kao matičnoj ustanovi ostvarila je iznimnu karijeru te je unatoč zdravstvenim poteškoćama predano radila do zadnjeg trenutka. Uz rad na Institutu predavala je odgovarajuće kolegije na više sveučilišnih odsjeka, primjerice na Odsjeku za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (danas Fakultet hrvatskih studija), a u novije vrijeme na studiju mediteranistike u Dubrovniku (2015‒2017) i na Odsjeku za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Njezine radove – monografije, članke u uglednim znanstvenim časopisima, radove u zavičajnim zbornicima, prikaze i pregledne radove – teško je i nabrojati. Mnogobrojne radove svakako povezuje predanost traganju za činjenicama i savjesnost i pisanju, pa glede njihova visokoga dosega nema razlike u onima objavljenima u takozvanim uglednim publikacijama i malim mjesnim izdanjima.

U njezinu plodnom znanstveno-istraživačkom djelovanju bilježi se i sudjelovanje u nekoliko znanstvenih projekata, pri čemu se izdvaja vođenje projekta Hrvatski istočnojadranski prostor i Mletačka Republika u ranom novom vijeku.

Iako zaokupljena vlastitim istraživanjima, Lovorka je veliku energiju uložila u pomaganje mlađim kolegama. Pritom ne samo da je bila mentorica nekoliko doktoranada, nego je pomagala i još nezavršenim studentima u nadi da će i oni jednoga dana nastaviti s istraživanjima koja su i nju zaokupljala. Može se reći da je njezina predanost pomaganju mlađima posredovala stvaranju nekoliko vrsnih istraživača, čiji rad jamči ne samo nastavak rada na „njezinim“ temama, nego i buduće kvalitetno istraživanje mnogih drugih tema povezanih s hrvatskom novovjekovnom poviješću.

Predanost istraživanju i rezultati do kojih je došla donijeli su joj mnoga priznanja, pa i nagrade, među kojima se svakako izdvajaju Državna nagrada za znanost 2007. i strukovna nagrada Tadija Smičiklas za najbolju knjigu objavljenog arhivskog gradiva 2024. godine.

Lovorka je bila vjerna suradnica Matice hrvatske. Bila je dugogodišnja suradnica i članica uredništva Hrvatske revije, a osobito se istaknula kao urednica petog sveska iz edicije Povijest Hrvata, koji je objavljen 2013. pod naslovom U potrazi za mirom i blagostanjem: Hrvatske zemlje u 18. stoljeću. I prije toga je Matica hrvatska prepoznala je njezin rad, pa je 2001. dobila Matičinu nagradu za znanost za knjigu U gradu svetoga Marka.

Matica hrvatska, njezin Hrvatski institut za povijest i stručna javnost u kojoj je djelovala s velikom su tugom dočekali vijest o njezinoj preranoj smrti, ali se i sa zahvalnošću sjećaju svega dobroga što je Lovorka Čoralić kao iznimna povjesničarka i dobar čovjek ostavila iza sebe.