Magid ili paradoksi življenja

Poetesa Jasminka Domaš, tražeći u riječima ravnotežu, otkriva misterioznu srodnost duša u esencijalnom hodu poetskog iskustva koje je i kreativni osjećaj bivanja, osebujna poetska svjetlost i sveto pravo na egzistenciju. U novoj knjizi Iznenada drugačije ili oj vaavoj fascinira životnim mijenama, imaginativnom harmonijom romansijerskog umijeća. Prozne crtice koje su i putokaz života i čitateljski bijeg od samoće, i iznenadni  impulsi začudnosti, promiču supostojanje i istodobnost stvari:

Izd. Stajergraf, Zagreb, 2025.

„I ja silazim i zaista pošiljka uskoro stiže i vučem je na kat pitajući se što je u njoj? I onda kao najsretnije dijete vadim na stol narove, smokve, japanske jabuke, vino crno i ljekovito kao što su vina iz Hercegovine i mirisne mandarine. I to me podsjeti na paket koji je svake godine slala moja baka i u njemu uvijek je bilo nešto posebno za mene. S godinama sve se nekud izgubilo, izblijedilo, ostao je sačuvan tek vječni, duboki osjećaj ljubavi.“ (Darovi srca)

Doista, ljubav je u ovoj crtici nemjerljiva svjetlost i čudesna gipkost riječi koje mogu iscijeliti nakupljen osjećaj samoće. U ovom uvjerljivom, smirenom spletu narativnih proza osjeća se spoj osjetilne i imaginativne duhovnosti. Raspon poetskih snaga nasuprot stvarnosti vješto promiče jedinstvene obzore imaginacije. Moguć je preokret koji briše granice stvarnog i nestvarnog. U romansijerskom dahu otkriva se originalni pečat doživljenog i zasebni doživljaj blizak suvremenoj čitalačkoj publici otkriva svjetlost riječi. Katarza osobnosti je magična. Najosobnije svjedočenje životu, osebujna poetska svjetlost ostvaruje svjetlost i svetost riječi i čini se da slika razmišlja:

„Puno je djevojaka i mladih žena zbog rata napustilo Ukrajinu i svaka u duši ima svoje slike sjećanja. A Eleonor priča: Gdje god ti pogled seže vidiš samo zemlju. U kasnu jesen nema trave, ni zelenih grmova i stabala. Ali onda u proljeće zemlja ozeleni, bukne sve u jedan mah kao nekom čarolijom. Na sve strane cvijeće opojno miriše, a ljudi hodaju kao omađijani i svi su zaljubljeni. Dok ovo pišem, u Ukrajini rat još traje i stiže još jedna zima, samo su slike Eleonorinih pejzaža u sjećanju stalno zelene.“ (Što ostaje u sjećanju)

Poznato je da hebrejska duhovnost podržava tradiciju usmenih pripovjedača. Magična riječ magid upravo je to: usmeni židovski pripovjedač. Taj je lik prepoznat i živi u fenomenu metafizičke osjetilnosti i zna za humor, ironiju i tugu. Čudesan uzvik oj vaavoj promiče svoju stvarnost i nestvarnost u drami ili komediji. Búdi uspavane.

Knjiga romansijerskih crtica Jasminke Domaš nesvakidašnja je gipkost kratke forme. I poanta tih minipriča je znakovita. U Uvodu čitamo poruku: „Uz taj uzvik uvijek je i želja da se preživi i pobijedi umor, nevolja, zasićenost teškim životom i iznad svega u njemu je nada da će novi dan biti drukčiji. Oj vaavoj!“

Neka bude tako. Iznenada drugačije.