
Iz predstave Pepeljuga / Snimili Ines Novković i Igor Čepurkovski
Iako se kazališni repertoar za djecu i obitelj često oslanja na provjerena čitanja bajki, mjuzikl Pepeljuga u Gradskom kazalištu Zorin dom u režiji Sanje Hrnjak i s dodanim tekstovima songova Zvjezdane Ladika privlači upravo drukčijim izborom: umjesto globalno udomaćene priče, poseže za Nazorovim predloškom, rijetko viđenim na pozornici i ukorijenjenim u domaći imaginarij. Time ova predstava ne oživljava samo poznate motive opstojnosti dobrote u lice nedaćama i izgubljene cipelice, nego i zaboravljen sloj hrvatske književne i kazališne baštine. Nazorova je junakinja pastirica Anka, a mjesto dobre vile zauzima dobra kravica. U tom pomaku krije se i poetičko težište predstave, koja spojem Perraulta, braće Grimm i pučke tradicije lokalnih prostora donosi sinergiju profesionalnih i amaterskih kazalištaraca različitih generacija i afiniteta. Autorski tim oblikovao je predstavu scenski zanimljivu svakoj publici, prožetu inventivnom orkestracijom, dinamičnim efektima, ali prije svega razigranom, fokusiranom i živom igrom ansambla, čija zajednička energija može poslužiti kao primjer drugima.

Boris Svrtan / Izvor GDK Gavella
Hrvatska poruka Borisa Svrtana za Svjetski dan kazališta 2026. ne gradi se na slavljeničkom tonu, nego na osjećaju duboke društvene uzbune. Polazeći od Čehovljeve rečenice da se bez kazališta ne može, Svrtan upozorava: bez kazališta se, nažalost, itekako može, ali cijena je svijet koji sve brže tone u mrak neobrazovanosti, okrutnosti i isključivosti. Kazalište nije tek ukras kulture, nego prostor živoga susreta, artikulacije mišljenja i otpora. Stoga Svrtan osobito snažno ukazuje na kazalište kao mjesto javnog izlaganja, podsjećajući da pozornica nije izdvojena od društveno-političke stvarnosti, nego da upravo kroz klasike poput Shakespearea, Molièrea ili Krleže neprestano iznova artikulira i razotkriva mehanizme tiranije, laži i manipulacije. Svojim intelektualnim i emocionalnim angažmanom, kazalište nas suočava sa zgusnutom i često neugodnom slikom svijeta, ali i s nama samima. Svrtan zaključuje da presudne nisu nove forme, već novi sadržaji koji bi svijetu vratili ljudskost i smisao. U vremenu tehnološkog viška i moralnog manjka, kazalište nastavlja biti prostor obrane humanosti čovjeka.
Za Nagradu za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2025. prijavljene su rekordne 83 drame, a članovi povjerenstva Lucija Ljubić, Ivan Planinić i Filip Šovagović nagradili su šest autora. Prvu nagradu osvojila je Anita Čeko za dramu U mojoj babi mjesec, drugu Mia Laura Jurčić i Lucija Klarić za drame Tiha voda i Bez papira, dok treću dijele Filip Jurjević (Mravi), Mihovil Rismondo (Pjesma Evrope) i Zrinka Zoričić (Sve je istovremeno). Povjerenstvo je izdvojilo i drame Milles Ivice Đikića, Nafaka Anice Miličević, Neboder na kraju svijeta Nenni Delmestre, Tko je ubio Sis... Elvisa Bošnjaka i Vidit ćeš ti svog boga Marije Dukić. Nagrade će biti uručene na otvaranju 36. Marulićevih dana u Splitu koji se održavaju od 20. do 30. travnja. Tom će se prigodom javno čitati prvonagrađeni tekst, uz predstavljanje zbornika i daljnju potporu uprizorenjima nagrađenih drama.
836 - 26. ožujka 2026. | Arhiva
Klikni za povratak