Hrvatski duh u bokeljskoj baštini

Matica hrvatska i Ogranak Matice hrvatske u Boki kotorskoj 9. ožujka promovirali su dvije publikacije u Matici hrvatskoj u Zagrebu. Predstavljeni su Kotorski zbornik, časopis za promociju kulturne, povijesne i prirodne baštine Boke kotorske i fotomonografija Tivatski spomenar koje je priredila predsjednica OMH u Boki kotorskoj Marija Mihaliček.

Promociju je moderirao tajnik za ogranke Matice hrvatske Mihovil Antić, a predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić obratio se publici. Zorić je naglasio važnost očuvanja hrvatske kulture i pisane riječi u Crnoj Gori i zahvalio onima koji se time bave, uključujući OMH u Boki kotorskoj.

Izdanja Ogranka Matice hrvatske u Boki kotorskoj predstavili su 9. ožujka 2026. Domagoj Vidović, Vesna Čučić, Marija Mihaliček, Stjepan Sučić i Lovorka Čoralić koja je preminula 14. ožujka

Predsjednica Ogranka Marija Mihaliček okupljenima je predstavila povijest ogranaka Matice hrvatske u Crnoj Gori. Iako je trenutno OMH u Boki kotorskoj jedini ogranak u Crnoj Gori, u desetljećima nakon osnutka Matice hrvatske bilo ih je šest. Jedan od njih bio je u Tivtu, osnovan 1897, a specifičan po tome što Tivat nije urbana sredina, nego su angažmanom prvih članova – župnika, učitelja, studenata – stizali časopisi i knjige iz Matičine naklade, kojima se „oplemenjivao i jačao hrvatski nacionalni ponos u Boki i Tivtu“, istaknula je Marija Mihaliček. Nakon zabrane rada Matice tijekom komunizma, OMH u Boki kotorskoj obnovljen je 2017, a egzistira na zajedničkom entuzijazmu i volonterskom radu hrvatskih i crnogorskih autora, koji su, kako je rekla predsjednica Ogranka, „povezani idejom da jezikom povijesnih činjenica otkrivaju i tumače kompleksnu prošlost Boke i da otkriju neke zanemarene ili namjerno sakrivene tragove hrvatskog kulturnog identiteta u Boki kotorskoj“.

Povjesničarka Lovorka Čoralić predstavila je pet radova iz Kotorskog zbornika. Tekst Željka Brguljana rezultat je istraživanja kapele sv. Ivana Krstitelja u Prčnju, gdje terenskim radom rekonstruira stoljeća života jedne kapele koja je igrala vjersku, kulturnu i umjetničku ulogu tijekom povijesti toga kraja. Tekst Vesne Čučić bavi se Ivanom Visinom, jednim od najznamenitijih bokeljskih kapetana i njegovim impresivnim putovanjem oko svijeta od 1852. do 1859. na brodu Splendido. Kroatist Domagoj Vidović pisao je o studiji Tome Brajkovića Peraški dijalekt, gdje se temeljem detaljne analize upućuje na očitu pripadnost peraškog govora hrvatskom jezičnom području. Danka Radić bavila se Josipom Trogiraninom, arhitektom i intelektualcem zaslužnim za razvoj i određene preinake u arhitekturi Crne Gore. Ivica Vigato pisao je o glagoljici u Crnoj Gori, čime dokazuje da je glagoljica bila prisutna mnogo dalje od Istre, Kvarnera i zadarskih otoka.

Vesna Čučić predstavila je radove crnogorskih autora u zborniku, počevši sa Zoricom Čubrović, arhitekticom koja je analizom fragmenta ciborija napravila grafičku rekonstrukciju te utvrdila sličnost s ranoromaničkim krstioničkim ciborijima. Don Robert Tonsati donosi prijepis rukopisa o ženidbenim običajima bokeljskog kraja prije Prvog svjetskog rata. Rukopis donosi podatke o udvaranju, zarukama, pjesmama, te opise darova, hrane, odjeće i sl. Povjesničarka umjetnosti Tatjana Koprivica objelodanila je epistolarnu ostavštinu Ivana Meštrovića i don Nike Lukovića o Meštrovićevim strukturama u Prčnju, objavivši 13 dosad neobjavljenih pisama. Arheolog Željko Starčević pisao je o austrougarskim spomenicima na središnjem dijelu planinskog masiva Orjen, zaključivši da iza njihovog postavljanja stoji državni vrh. Restauratorica Jasminka Grgurević pisala je o konzervatorskim mjerama poduzetima na slikama iz Galerije Solidarnosti u Kotoru, a posljednji je predstavljen tekst Marije Mihaliček o članstvu Matice hrvatske u Boki kotorskoj u razdoblju od kraja 19. stoljeća do Drugog svjetskog rata. 

Domagoj Vidović predstavio je Tivatski spomenar, fotomonografiju o prošlosti tog ruralnog kraja, o crkvama iz 9. stoljeća, povijesnim mijenama, ljetnikovcima i svjetovnim običajima, naglasivši kako se kroz knjigu provlači hrvatski duh Tivta. Kroz podatke i fotografije, vidi se da je hrvatski duh prisutan i u nazivima pa je tako npr. postojao nogometni klub Zrinjski. Stjepan Sučić kazao je kako Tivatski spomenar služi kao tumač Kotorskog zbornika, jer se jednim pogledom na fotografije iz spomenara vide snaga i ljepota povijesti Crne Gore koju su znanstvenici opisali u zborniku. Među publikacijama, kaže, „ne zna se koja je ljepša, važnija i potrebnija“ hrvatskom narodu u Crnoj
Gori.