Čvrsti mostovi između domovine i dijaspore

Žene su one koje čuvaju identitet i povezuju Hrvate u domovini i iseljeništvu. Upravo je to tema kojom su studenti demografije i hrvatskog iseljeništva Fakulteta hrvatskih studija odlučili obilježiti Međunarodni dan žena. Njihova udruga Populus u suradnji sa studentskom udrugom Studia Croatica organizirala je 9. ožujka okrugli stol Čuvarice identiteta u iseljeništvu na kojem su sudjelovale znanstvenice i poduzetnice iz domovine i iseljeništva.

Samo dan nakon desete dodjele nagrade Utjecajne hrvatske žene koju dodjeljuje Mreža hrvatskih žena, njezina osnivačica Caroline Spivak na okruglom stolu održanom u knjižnici Fakulteta hrvatskih studija govorila je o kriterijima potrebnima da bi se dodijelila nagrada hrvatskim ženama diljem svijeta prepoznatima po specifičnom utjecaju u zajednici: „Nije ih lako izabrati. Ove smo godine primili 145 nominacija iz 32 države. Žiri koji se sastoji od predstavnica hrvatskih institucija i dobitnica nagrade Utjecajne hrvatske žene iz prethodnih godina odabire najbolje. Nije dovoljno biti Hrvatica, traži se cjelovitost iskustva, inspiracije, kreativnosti, ali jako važno – utjecaja“, rekla je ova kanadska Hrvatica kojoj je motivacija za pokretanje nagrade bila jednostavna činjenica da je prije deset godina još nije bilo.

Na okruglom stolu sudjelovale su znanstvenice i poduzetnice iz domovine i iseljeništva / Izvor Fakultet hrvatskih studija

„Desetljeće kasnije, brojimo 1400 članica iz cijelog svijeta. Na desetoj dodjeli nagradu Utjecajne hrvatske žene dobilo je 25 hrvatskih žena, odnosno 26 jer se jedna nagrada dodjeljuje u kategoriji Buduće liderice. Najstarija dobitnica ima 89, a najmlađa 16 godina. Ukupni broj nositeljica nagrade je zasad 207, a brojimo oko 900 nominacija iz tridesetak država“, istaknula je Caroline Spivak.

Razlozi povratka iseljenika u Hrvatsku

Jedna od prošlogodišnjih dobitnica nagrade i ovogodišnja članica žirija je Adriana Ivana Smajić, Hrvatica iz Argentine, pravnica i jedna od urednica časopisa Studia Croatica koji je, povodom više od 65 godina izlaženja, neposredno prije okruglog stola predstavio glavni urednik Joza Vrljičak.

O razlozima zbog kojih se iseljenice odlučuju za povratak u Hrvatsku, bilo da su iz nje u nekom trenutku iselile ili su rođene u zemlji u koju su doselili njihovi roditelji, govorila je Natasha Kathleen Ružić s Instituta za istraživanje migracija, i sama povratnica iz Australije. „Naše istraživanje pokazuje da su razlozi često kombinacija profesionalnih, obiteljskih i identitetskih čimbenika. Za mnoge žene u dijaspori osjećaj pripadnosti ima važnu ulogu, kao i želja da njihova djeca odrastaju bliže obitelji u Hrvatskoj, jeziku i kulturnom okruženju iz kojeg potječu njihovi roditelji. No tu su i izazovi povratka koji često znače gubitak obiteljskih struktura izgrađenih u inozemstvu, npr. udaljavanje od unučadi odnosno od djedova i baka. Iz svog iskustva znam da to nije baš lako“, rekla je Natasha Kathleen Ružić.

Takva odluka može biti vrlo teška, pogotovo kada je žena donosi za cijelu obitelj. To se odnosi na obrazovanje, ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Zbog toga povratak, smatra Natasha Kathleen Ružić, nije samo ekonomska odluka, nego i odluka povezana s životnim prioritetima, identitetom i osjećajem doma. Istaknula je poseban izazov pri povratku s kojim se i sama susrela – prilagodba djece školske dobi hrvatskom obrazovnom sustavu. „Iskustva su pritom različita, neka su vrlo pozitivna dok su kod onih koji su imali poteškoće problemi često povezani s nedostatkom jasnih informacija o školskom sustavu, nedovoljnom jezičnom podrškom ili slabim razumijevanjem specifičnih potreba djece i njihovih majki“, istaknula je.

Društveni i profesionalni izazovi

O kvalitetama koje žene čine poveznicom između nove i stare domovine govorila je Tamara Bodor, nastavnica na kolegiju Hrvatska žena u iseljeništvu koji se izvodi na studiju demografije i hrvatskog iseljeništva Fakulteta hrvatskih studija. „Kad razmišljam o nekoj zajedničkoj osobini, rekla bih da su žene uvijek bile mostovi. Mostovi između iseljenika i njihove stare domovine; žene uglavnom vode kulturno-umjetnička društva i slične organizacije u iseljeništvu. Zatim, mostovi između iseljenika i nove domovine, kao inicijatorice integracije. Ženska senzibilnost, sposobnost uočavanja što je nužno usvojiti da bi se išlo ukorak s društvom, a pritom ne izgubiti autentičnost“, istaknula je Tamara Bodor.

Ustrajnost kojom žene pristupaju svojim zadacima, bilo profesionalnim bilo volonterskim u sklopu hrvatskih udruga ili klubova, posebno je dojmljiva kad se uzme u obzir da neke od njih godinama, pa i desetljećima, nisu posjetile Hrvatsku jer za to nisu imale priliku. „Zamislite dvadeset-trideset godina raditi za hrvatsku stvar, promovirati kulturnu baštinu, povezivati hrvatske zajednice, a nikada ne kročiti na hrvatsko tlo. Ove godine imali smo osam takvih žena koje su prvi put došle u Hrvatsku da bi primile priznanje za ono što su radile svih tih godina za ovu zemlju. Jedna od njih tri dana prije dolaska u Hrvatsku primila je svoje državljanstvo. To me posebno veseli, a upoznati sve te Hrvatice posebna je privilegija“, rekla je Caroline Spivak.

Već spomenuta Adriana Ivana Smajić kao odvjetnica najviše se bavi prijevodima dokumenata za dobivanje hrvatskog državljanstva. U svojoj praksi primjećuje da je dobivanje hrvatskog državljanstva, osobito kod mlađih generacija, praktične naravi. „Državljanstvo im pruža konkretne prednosti, mogućnost putovanja bez viza u određene zemlje te pravo na život i rad unutar Europe. Hrvatska putovnica otvara mnogo više vrata nego argentinska. Ali primjećujem da mnogi, jednom kad dobiju putovnicu, a dotad su malo ili nikako govorili hrvatski, počinju osjećati određenu odgovornost prema učenju jezika zemlje čije su državljanstvo primili. Kao da putovnica postane više od dokumenta, simbol koji ih potiče na učenje povijesti, kulture i jezika, što je velika stvar jer je za govornike španjolskoga hrvatski jezik vrlo težak.“