Chuck Norris nije umro, samo je odlučio posjetiti drugu dimenziju

Cause the eyes of a Ranger are upon you.

Any wrong you do, he’s gonna see…

Tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća navedeni stihovi godinama su odjekivali programima domaće državne dalekovidnice. Svakoga ljeta, neumitni poput plaćanja poreza i odlaska s ovoga svijeta, iz godine u godinu pratili su nas u uvodnoj špici serijala Walker, teksaški rendžer, projekta vrlo dvojbene kakvoće koji se izvorno na američkoj TV mreži CBS emitirao osam sezona. Pustolovine narednika Cordella Walkera, neustrašivog i vrlo spretnog čuvara zakona iz grada Fort Worth nedaleko od Dallasa, čiji se lik temeljio na stvarnoj osobi Samuela Hamiltona Walkera, satnika iz roda rendžera s početka 19. stoljeća, možda jesu bile stereotipne, razmjerno beskrvne i u cjelini mediokritetske, ali su bile i cjenovno povoljne, upravo savršene za popunjavanje satnice ljetnog TV programa, kad su kriteriji opuštajuće zabave uz male ekrane navodno nešto niži u odnosu na ostatak godine.

Legendarni Chuck Norris / Izvor MPP / Bestimage / PIXSELL

Prikazivanje te serije zgodno je koincidiralo najprije s pojavom dosjetki i viceva na račun glumca koji je tumačio Walkera, redom dobrodušnih i ironičnih uradaka koji su na duhovit način u suštini afirmativno govorili o njemu. U pomaknutom, hiperboličnom i parodičnom tonu, dakako, ali ipak afirmativno. Toliko da je čak i sam glumac, a o Chucku Norrisu je riječ, spremno prihvatio sve „fore“ na svoj račun, često spreman našaliti se s vlastitim imidžem. To je naposljetku otišlo toliko daleko da je pred televizijskim kamerama odabrao 10 najuspjelijih dosjetki o sebi, pri čemu je najboljom proglasio onu da su njegovo lice željeli uklesati na planinu Rushmore, ali inače izrazito čvrst granit nije bio dovoljno postojan za njegovu bradu, a najgorom onu da on kad izvodi sklekove, ustvari ne radi to, nego odguruje Zemlju.

Nekadašnji pripadnik američkog ratnog zrakoplovstva Carlos Ray Norris, koji je nadimak Chuck stekao krajem 1950-ih tijekom službe u Južnoj Koreji, očito je bio duhovit čovjek spreman našaliti se na vlastiti račun. U Koreji se i počeo baviti borilačkim vještinama, te je najprije postao nosilac crnog pojasa u vještini Tang Soo Do, koja se temelji na karateu, da bi nakon povratka u SAD otvorio lanac škola za karate. 

Godina 1968. za njega je bila prijelomna, jer je najprije osvojio titulu karate prvaka u srednjoj kategoriji, na temelju čega ga je Black Belt Magazine proglasio borcem godine, da bi potom ostvario prvu glumačku rolu u osrednjoj pustolovnoj parodiji The Wrecking Crew (Rušilačka ekipa) redatelja Phila Carlsona, s Deanom Martinom i Elke Sommer u glavnim ulogama. Premda je bila riječ o maloj ulozi nepotpisanoj na špici, njegova se glumačka karijera zakotrljala. Dvije godine kasnije pojavio se u popularnoj obiteljskoj humorističnoj seriji Room 222 Jamesa L. Brooksa, a otprilike u isto vrijeme na demonstraciji borilačkih vještina upoznao je legendarnog Brucea Leeja. Kako to već biva, sve ostalo je povijest, jer je upravo on stao na put Leeju u kultnom akcijskom filmu Na zmajevu putu. Sve do početka 1980-ih tumačit će niz manje ili više zapaženih manjih ili većih uloga uglavnom u borilačkim filmovima kojima se danas teško sjetiti naslova, te u ponekoj komediji poput crnohumornog trilera The Student Teachers Jonathana Kaplana. Glumu je učio na satovima u studiju MGM, a intenzivno joj se posvetio nakon što je crni pojas objesio o klin, zabilježivši impresivne 182 pobjede uz svega deset poraza i dva neriješena
rezultata.

1980-ih je počeo brati plodove promišljenog ulaganja u vlastiti razvoj, najprije u popularnom crnohumornom akcijskom hitu Teksaški rendžer McQuade, u kojem je kao glavni glumac set dijelio s Davidom Carradineom i Barbarom Carrera, te potom u priličnom hitu Nestali u akciji i njegovu nastavku. Sva tri filma trivijalna su eksploatacijska djelca kruto i pomalo traljavo režirana (redatelji su stanoviti Joseph Zito i Lance Hool, potonji zapravo producent koji je jednim nastavkom serijala o Krokodilu Dundeeju i Tjelesnom stražom Tonyja Scotta ostvario razmjerno uspješnu karijeru), no osamdesetih su itekako bili gledani neambiciozni i nezahtjevni filmovi poput ovih ili Američkog ninje s Michaelom Dudikoffom te Enter the Ninja s Francom Nerom u naslovnoj ulozi.

Tijekom tog desetljeća Norris je nizao formulaične, ali komercijalno dosta uspješne naslove kao što su Zakon šutnje, dva nastavka The Delta Force i Firewalker, u kojem mu je partner bio oskarovac Louis Gossett Jr., da bi njegova kinokarijera do početka 1990-ih već lagano zgasnula. Kasnije se na TV-u vratio kao teksaški rendžer Walker i junak bezbrojnih šala, dosjetki i memova, a potpisniku ovih redaka osobito je draga „fora“ da mu je odmah nakon rođenja babica javila težinu i duljinu njegove majke. Napokon, svima nam je jasno da Chuck Norris nije umro, već je samo odlučio posjetiti drugu dimenziju i istražiti zagrobni život. Jer…

When you’re in Texas,
look behind you,

‘cause that’s where
the Ranger’s gonna be.